Što je Mani Gotovac mislila o Zoranu Milanoviću: Smislila je i naziv za “opljačkanu Hrvatsku”

Što je Mani Gotovac mislila o Zoranu Milanoviću: Smislila je i naziv za “opljačkanu Hrvatsku”

Mani Gotovac, koja je preminula sinoć, točno na svoj osamdeseti rođendan prošli je mjesec izdala svoju posljednju knjigu – “Rastanci”. Zadnji istup za medije bio je upravo u Novom listu, svega desetak dana prije odlaska dala je veliki intervju.

– Pisati za mene znači biti potresen, biti stalno iznenađen i začuđen situacijama u svijetu u kojem živiš, biti u stanju užasa i smijeha, patnje i ljepote. Uvijek me iznova obuhvaća uzbuđenje i strast prema likovima i situacijama koje pokušavam smjestiti u rečenicu na tom kompjutorskom zaslonu. Naravno da u takvom stanju prijeti i opasnost gubitka daha, strah, neka vrsta mučnine. Ali kroz vatru se ne može proći bez stanovitih opeklina, znam. Slična iskustva imala sam i kada sam vodila kazališta. I moram reći da mi i sada, i u pisanju, ona jako pomažu. Najprije vidim prizor, prostor, možda i vrijeme, pokušavam zamisliti strukturu, sve to u živo gledam tu ispred i oko sebe. A tek nakon toga, pokušavam isto i napisati. Na neki način, vratiti kazalištu, rekla je Mani Gotovac.

S poznatom teatrologinjom, kazališnom kritičarkom, književnicom i prvom intendanticom u povijesti hrvatskog kazališta te intendanticom riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca, prije toga smo razgovarali u veljači prošle godine. Tada je povod bio njezin roman »Ćutim te« – priča o jednoj obitelji i njezinoj tragediji, ali i priča o današnjem hrvatskom društvu. Ovih dana predstavljen je novi roman Mani Gotovac, njena deveta knjiga, pod znakovitim naslovom »Rastanci«, objavljen u izdanju VBZ-a.

Kritičari su ga nazvali “dobrim i rijetkim štivom napisanim sa srcem i namijenjenim srcu”. Knjiga »Rastanci« posvećena je Seneki, legendarnom umjetniku Željku Senečiću, filmskom i kazališnom scenografu, dizajneru interijera, scenaristu i slikaru. U Luvu nije teško prepoznati Seneku, a u Luz – Mani, međutim »Rastanci« nisu autobiografija ni memoari, već zanimljiva kombinacija i mješavina fakta i fikcije, realnosti i snoviđenja.

U “Rastancima” obuhvaća i širu društvenu sliku u rasponu od četrdesetak godina. Najviše piše o miljeu koji joj je najpoznatiji i najbliskiji – o umjetničko-kulturnim i intelektualnim krugovima, ponajviše zagrebačkim (spominju se primjerice Slavica i Igor Mandić, Stanka i Branko Ivanda). Gotovac piše i o propasti Jadran filma, koji su Amerikanci zvali europskim Hollywoodom. Dotiče se autorica i hrvatske pretvorbe i privatizacije, a evocira i zadnji rat u Hrvatskoj.

Na jednom mjestu u romanu piše: »Moćnici su opljačkali cijelu zemlju. Najbolje bi bilo da se njima u čast ona i prozove jednostavno – Kleptomanija.« Na stranicama svog novog romana Mani Gotovac je kritična prema današnjoj društveno-političkoj situaciji.

– Luva i Luz nije zanimala politika. Ali kada bi sada sjedili pred Bonavijom, pred kojom su rado sjedili, nužno bi ušli u razgovor o Zoranu. Da. O Milanoviću. I prepirali se oko njega. Zašto? Uh, bio bi to još jedan obiteljski potres. Luv bi tvrdio da je Milanović povijesno i politički najpozvaniji, a Luz bi vikala da je on pritom i emotivac, a da nam samo emotivac može spasiti zemlju. Luz i Luv tada ne bi bili svjesni da su i jedan i drugi za istoga!, kaže nam Gotovac.

Dotaknula se i svojeg odnosa prema Rijeci.

– Moj odnos prema Gradu je dvojak – najprije kao prema prljavoj luci, a onda prema riječkoj noćnoj čarobnici. Rijeku doživljavam kao sukob Mediterana i Mitteleurope. Nenad Šegvić, kojeg smatraju najvećim direktorom najmanjeg festivala, i ja smo Splićani. U šetnji Rijekom odveo me na ribarnicu. Ispred mene je hodala djevojka s velikim pladnjem riba na glavi. Toliko sam se zadivila da sam se poskliznula i srušila u tacnu! Nenad me pokupio u svoj mantil, pokrio me, odveo u teatar i uvalio u kazališnu kadu. Miješali su se mirisi pohanih škampi, inćuna i drugih ribica koje su skakutale po mom donjem vešu. »Uh, koji miris!«, rekla sam Nenadu i dodala: »To ti je miris Mitteleurope o kojoj više umujete nego što je stvarate.« I iskra je frcnula mojom glavom. Uskoro smo se našli na Kantridi i pokrenuli neki novi teatar. Bili su tu Vinko Brešan, Dalibor Laginja i Mate Matišić i mnogi drugi koji su isto željeli. Bila je tu i glavna glumica Edita Karađole i tako je nastala predstava »Mirisi, zlato i tamjan« – prisjetila se Gotovac.

Foto: Hina

 

Facebook Comments