Zašto se ozbiljna rasprava o ilegalnim migrantima želi etiketirati kao govor mržnje: Bihać nije slučajno izabran

Zašto se ozbiljna rasprava o ilegalnim migrantima želi etiketirati kao govor mržnje: Bihać nije slučajno izabran

U Hrvatskoj problem ilegalnih migranata postaje javna tema tek kada se dogodi neki ozbiljniji eksces. Kao ovih dana, kada je policajac, vršeći svoju policijsku dužnost, u samoobrani lakše ranio ilegalnog migranta. Ili prije desetak dana, kada je policajac teže ranio ilegalnog migranta.

Po toj suženosti rasprave o migrantskoj problematici Hrvatska je vrlo europska država, na svoj specifičan način. Europska je po tome što se o onim realnim i svakodnevnim problemima koje nosi migrantska kriza javno šuti. Jer, prema pravilima samonametnute političke korektnosti, koja je samo suvremenija inačica cenzure i autocenzure, o tome nije pristojno govoriti.A u agresivnijoj verziji političke cenzure, govoriti o tome je čak samo po sebi – govor mržnje. O istinskim problemima migrantske krize govori se privatno, kao nekoć u totalitarnim sustavima, piše Višnja Starešina u svojoj kolumnu u Slobodnoj Dalmaciji.

Kratkoročno, riječ je prije svega o sigurnosnim problemima vezanim uz nekontrolirani priljev ilegalnih migranata. Uz sigurnosnu ugrozu oni će uskoro u državama najvećeg useljavanja migranata, kako pokazuju ekonomske analize, prerasti i u prijetnju njihovu mirovinskom sustavu. A dugoročno je svemu tome pridodana i izvjesna socijalna i civilizacijska transformacija tih država.

Hrvatska je donekle specifična po tome što kroz nju zasad ilegalni migranti tek prolaze pa su na osobitom sigurnosnom udaru “samo” naselja na njihovoj ruti iz BiH prema Sloveniji i dalje prema zapadnoj Europi – seoska domaćinstva, a osobito vikend naselja u Gorskom kotaru, Lici, Hrvatskom zagorju. Ali je neizvjesno što će se dogoditi kada EU počne primjenjivati restriktivniju politiku prema ilegalnim migracijama.

Tu Hrvatska dolazi u vrlo izvjesnu opasnost da joj se pokuša nametnuti da postane europski hotspot tražitelja azila ili, još neugodnije, odbijenih tražitelja azila. Tek je malo manje nezgodna mogućnost – da ima u bliskom susjedstvu takve hotspotove.

Natrpavanje bihaćke regije što legalnim, što ilegalnim migrantskim logorima izgleda tek kao predigra budućeg scenarija. I nije politički slučajno da su za središte okupljanja migranata bošnjačke vlasti izabrale upravo bihaćko-cazinski džep. Politička je simbolika višestruka – to je prostor koji ulazi u “meki trbuh Hrvatske” i s kojeg je Hrvatsku najlakše destabilizirati.

Ilegalni logor Vučjak podignut je neposredno uz hrvatsku granicu, na prostoru na kojem su nekad obitavali Hrvati, u susjedstvu nekoliko hrvatskih sela čiji mještani žive u posebnoj nesigurnosti.

Bošnjačko političko vodstvo na retoričkoj razini nastoji politički diskreditirati Hrvatsku tužakajući je za loše postupanje prema migrantima, od Washingtona i New Yorka do Bruxellesa, Berlina i Vatikana. Srpske vlasti iz Beograda i Banje Luke pokrenule su na istim adresama novu rundu difamacijske kampanje protiv Hrvatske po svojoj klasičnoj matrici hrvatske genocidnosti.

Zasad to može izgledati tek kao nova runda recikliranih starih difamacijskih kampanja iz Sarajeva i Beograda, kojih smo se već nagledali i naslušali. Ali mnogo ozbiljnije to može izgledati u kontekstu jačanja migrantskog vala prema Europi.

I statistike i političke najave u tom su pogledu vrlo zabrinjavajuće. Prema procjenama njemačkih obavještajnih službi, koje je objavio Bild, oko šest milijuna migranata čeka da krene put Europe: tri milijuna u Turskoj, po milijun u Libiji i Egiptu, 720.000 u Jordanu, 430.000 u Alžiru, 160.000 u Tunisu i 50.000 u Jordanu.

Ti migranti postaju političko oružje država koje upravljaju migrantskim valovima. A to je oružje osobito snažno u rukama turskog predsjednika R.T. Erdogana, kako u kontekstu njegovih strateških ciljeva u Europi i na Balkanu (neoosmanizam), tako i u kontekstu vrlo ozbiljnih najava i prijetnji koje smo posljednjih mjeseci čuli iz Ankare.

Tako je Erdogan obećao poslati u Europu ne samo sadašnjih 3,5 milijuna “izbjeglica iz Sirije“ (kaže on, iako je među ovima koje sada šalje najmanje Sirijaca i najmanje izbjeglica), već i dodatnih dva milijuna izbjeglih iz Idliba, ne bude li mu Europska unija dala novac za financiranje izbjeglica i bila spremna na političke kompromise s njime.

A njegov ministar unutarnjih poslova poručio je da vlada niti jedne europske države ne bi mogla izdržati takav migrantski val – dulje od šest mjeseci. U prijevodu, Ankara je poručila da ima ključ kojim može u svakom trenutku destabilizirati Europu.

Prema grčkim izvorima, Ankara to već čini, institucionalno organiziranim transportom migranata iz trećih zemalja na grčki teritorij. Posljedice tih čina se vide i u porastu migrantskog vala u BiH. U slučaju takvog razvoja, Hrvatska bi mogla vrlo lako postati najslabija karika, točka na kojoj će snažne europske države biti sklone popuštati Ankari.

Da bi se tome oduprla, Hrvatska bi trebala graditi višestruka savezništva unutar EU – ne samo sa starom, već i sa novom Europom. Napokon pokazati malo aktivniji pristup prema susjedskim pokušajima destabilizacije, koji u slučaju zaoštravanja migrantske krize uopće nisu bezazleni. I prestati se praviti da su ilegalni migranti – policijsko pitanje, zaključuje Višnja Starešina u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji.

Foto: Muhamed Sadiković/Fena/Hina

Facebook Comments