Gojko Drljača tvrdi: Smrtnost od koronavirusa definitivno nije viša od ozbiljnije sezonske gripe

Gojko Drljača tvrdi: Smrtnost od koronavirusa definitivno nije viša od ozbiljnije sezonske gripe

U ovom broju Magazina, osim ove kolumne, pripremio sam i intervju s ministrom gospodarstva Darkom Horvatom. U tom intervjuu najveću težinu ima ministrov odgovor u kojem je priznao kako u Hrvatskoj više ne može biti punog lockdowna u slučaju drugog vala pandemije Covida-19 jer taj model epidemiološke obrane, koji podrazumijeva zaustavljanje značajnog dijela javnog i ekonomskog života, više nećemo imati čime platiti. To je naša realnost i dobro je što u predizborno vrijeme Horvat ne pokušava obmanjivati javnost da ćemo i u slučaju (upitnog) drugog vala u borbu za svaki život jer će država opet naći 40 milijardi kuna kojima će spašavati kompanije, odnosno radna mjesta. Uostalom, sada ipak nešto više znamo o zarazi Covidom-19: virus SARS-CoV-2 širi se kapljično te se njegovo širenje u značajnoj mjeri može kontrolirati nošenjem maski i higijenskim mjerama. Uz to, istraživanja o smrtnosti temeljena na testiranjima antitijela i PCR testiranjima govore kako najgori ishodi ipak nisu toliko strašni kao što se mislilo dok smo užasnuto pratili snimke kamiona koji odvoze žrtve koronavirusa iz Bergama, piše  Gojko Drljača u Jutarnjem listu.

S obzirom na to da brojni fearmongeri (širitelji straha) i dalje kroz društvene mreže i medije inzistiraju na tome da je Covid-19 grozniji nego što je bio, treba objasniti zašto je iracionalno plašenje javnosti krivi put, a ne nikakva humanost par excellence.

Prvo, ponovimo, gomila se sve više dokaza kako smrtnost od pandemije Covida-19 definitivno nije viša od ozbiljnije sezonske gripe, a zbog gripe ne idemo u lockdown. Istina, postoji više istraživanja s različitim pristupima fokusiranih na različite sredine.

Pojedina istraživanja doista su došla do zaključka do zabrinjavajuće visokih smrtnosti u pojedinim žarištima epidemije.

Međutim, pogledajte vrlo dobar pregled različitih istraživanja koji je pripremio Swiss Policy Research, jer bitna je šira slika. U grupi istraživanja koja su utvrđivala stopu smrtnosti zaraženih (IFR – infection fatality rate) uz pomoć testiranja na antitijela, najgori ishodi kreću se od globalnih 0,10 posto do relativno visokih 0,40 posto u pojedinim epicentrima zaraze. U drugoj grupi istraživanja koja su bazirana na PCR studijama utvrđena je smrtnost od 0,00 posto (donatori krvi) do 0,30 posto (zdravstveni radnici u Italiji). Zanimljivo je da su procjene IFR-a najviše kod epidemioloških modela. Valja znati kako epidemiološki modeli, od kojih su neki izazvali paniku, zapravo nisu procjene proizašle iz istraživanja (poput onih baziranih na testiranjima antitijela i PCR-u), nego iz teoretskih studija epidemiologa. Stoga bi teoretski greške modela trebale biti jednako disperzirane na optimistične i pesimistične procjene. Vjerojatno epidemiolozi procjenjuju da je kod pandemija bolje puhati na hladno. Konkretno, procjene epidemioloških modela kreću se od niskih 0,08 posto iz jednog britanskog istraživanja do vrlo visokih 0,84 posto za studiju o Lombardiji ili čak 0,70 posto za Francusku, što je puno. Čak i u tim napuhanim stopama smrtnosti, važno je primijetiti, nema apokaliptičnih procjena o smrtnosti 1-2 posto. Zanimljivo je kako su u prosjeku predikcije epidemiologa osjetno više od projekcija proizašlih iz stvarnih podataka, tj. pravih istraživanja. Što se kaže – u strahu su velike oči.

Tome treba dodati kako nova istraživanja govore da bi smrtnost mogla biti još niža nego što pokazuju istraživanja bazirana na testiranju antitijela ili PCR testovima. Naime, pokazalo se kako se složeni ljudski imunološki sustav može obračunati s koronavirusom na više načina, a antitijela su samo jedan od njih. Istraživanja koja su se fokusirala na ulogu T-stanica kao obrambenog mehanizma protiv virusa SARS-CoV-2 ukazuju kako bi broj zaraženih čiji se organizam uspješno othrvao bolesti mogao biti osjetno viši nego onaj utvrđen testiranjem antitijela. Ako se ovo potvrdi, smrtnost (IFR) će se pokazati još nižom.

Drugo, sada znamo kako posebni fokus treba imati na populaciju starijih od 65 godina te da nema smisla radi zaštite starijih blokirati cijelo društvo. Nažalost, više zemalja počinilo je strašne pogreške jer su “pustile” virus u bolnički sustav i staračke domove. S obzirom na to da je SARS-CoV-2 najučinkovitiji u širenju u zatvorenim prostorima, nije čudo što je najviše stradala starija populacija s osjetno slabijim imunitetom. Stopa smrtnosti zaraženih u staračkim domovima u većini zemalja kreće se između 30 i 60 posto, a ponegdje, kao u Kanadi i Sjedinjenim Državama, dosegla je čak 80 posto. Vrlo važan podatak za razumijevanje karaktera Covida-19 jest median dob preminulih. Median dob jest statistički izračun koji otkriva broj (dob) točno na polovini ukupnih slučajeva ispod i iznad tog broja. Tako je u Francuskoj median dob preminulih od Covid-19 zaraze 84 godine. Dakle, čak polovina preminulih u Francuskoj starija je od 84 godine. Za Švedsku je taj podatak 86 godina, a za Švicarsku 84 godine. Niti jedna zemlja u tablici Swiss Policy Researcha nema median dob smrtnosti od koronavirusa nižu od 80 godina. Ukratko, epidemiološkim mjerama trebamo čuvati prvenstveno najstariji dio populacije. Ne treba se baviti pitanjem koliko bi tih ljudi ionako umrlo, možda i od obične gripe. To je ružno. Istina, postoji teorija prema kojoj je među starima visok postotak smrtnosti od zaraze Covidom-19 jer je lanjska gripa bila slaba pa nije odnijela velik broj života te su “pošteđeni” starci shrvani tek ove godine infekcijom virusa SARS-CoV-2. Nebitno. Živote starih također treba beskompromisno braniti.

Značajan dio straha proizišao je i iz vrlo visokih procjena stope hospitalizacije. Kineski podaci na početku pandemije govorili su o 20-postotnoj stopi hospitalizacije. Iz tog je podatka stvorena priča o nužnosti stanjivanja krivulje rasta broja oboljelih (flattening the curve) jer se strahovalo od pucanja bolničkog sustava. Međutim, istraživanja bazirana na testiranju antitijela otkrila su da je stopa hospitalizacije bliža 1 posto, iako se u pojedinim epicentrima zaraze popela na višu razinu. U New Yorku je u svibnju dosegla 2,5 posto, što je opet puno manje od kineskih zastrašujućih 20 posto. Većina “poljskih bolnica” pripremljenih po raznim zemljama ostala je prazna, baš kao i naša Arena. Kod gripe se redovito očekuje stopa hospitalizacije od 1 do 2 posto.

Zbog čega pokušavam ublažiti strah od koronavirusa? Jer treba ostati hladne glave i, ponovit ću valjda pedeseti put, jer se više trebamo bojati ekonomskih i socijalnih posljedica krize izazvane pandemijom Covida-19 nego što se bojimo. A ionako smo svi bili u strahu od virusa, zakočeni. I vlade i poduzetnici su prepadnuti. Kompanije neće investirati. Neizvjesnost je prevelika. Potrošači će se suzdržavati od potrošnje. Depoziti kućanstava u eurozoni su u četiri najveće ekonomije porasli za 100 milijardi eura samo u ožujku i travnju. Depoziti su rasli najviše tamo gdje je strah bio najveći – u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. U Njemačkoj, koja se pokazala uspješnijom u kontroli zaraze, skoka štednje nije bilo. Pritom je potrošnja kućanstava odgovorna za dvije trećine ekonomske kontrakcije u prvom kvartalu. Pokazatelji za drugi bit će još gori. Građani se sada ne boje samo koronavirusa, nego i budućnosti. Barem trećina ljudi nije sigurna hoće li u slučaju drugog vala i dalje imati posao, odnosno bilo kakav izvor prihoda. A kao što je rekao naš ministar Horvat, Hrvatska više neće imati novca za ponavljanje mjera lansiranih u ožujku. Možda nebitno, jer brojevi slučajeva nakon izlaska iz lockdowna nisu nastavili rasti, piše Gojko Drljača.

Stoga je retorika fearmongera, koji inzistiraju da je virus bio strašniji nego što je bio te da bi se mogao vratiti još strašniji, ne samo iracionalna nego i opasna. U stanju je dugoročno destabilizirati ne samo pojedine nacije, nego i cijele kontinente. Zašto se, kvragu, ti ljudi ljute kad iz istraživanja HZJZ-a proizađe da je smrtnost u Hrvatskoj bila 0,125 posto te odmah počnu osporavati istraživanje, uzorak, zaključak…? Što, bilo bi bolje da je bilo gore?

Foto: Danijel Kasap/Hina

Facebook Comments