Marin Miletić žestoko krenuo na Vojka Obersnela: Prozvao je i “velikog kombinatora” Slavka Linića

Marin Miletić žestoko krenuo na Vojka Obersnela: Prozvao je i “velikog kombinatora” Slavka Linića
Mostov saborski zastupnik Marin Miletić je u podužem postu  žestoko  kritizirao rad  riječkog gradonačelnika  Vojka Obersnela.  Smatra da je Rijeka u “Obijevoj eri” nazadovala, a da su koristi imali samo oni koji su bili na “partijskoj liniji”.  Ovaj  post,  koji prenosimo u cijelosti, može se smatrati i kao neslužbena  kandidatura Marina Miletića za riječkog gradonačelnika.
“Polako se privodi kraju jedno razdoblje u životu grada Rijeke koje komotno možemo nazvati Obersnelova era.
Razdoblje je to od 20 godina koje neumitno ide prema svome kraju pa čak i ako ga, kako je sam rekao, ne izazovemo suludim prozivkama pa se ponovo kandidira . Kada je 2017. objavio svoju zadnju kandidaturu izjavio je kako to čini da bi realizirao projekt EPK i izgradio autobusni kolodvor…
Ovaj kratki osvrt na Obersnelovu ostavštinu moj je doprinos nastojanjima da „velikog“ Obija riječkog bar još jednom vidimo u političkoj areni, da mu pružimo još jednu šansu da se u kampanji potrudi objasniti nam koliko je on ustvari velik, mudar i pošten svevladar i koliko je ustvari najveća hrvatska luka napredovala pod njegovom upravom. Pokušat ću shvatiti kakvi su ga motivi vodili, kome je morao polagati račune i zašto je činio sve to što nas je dovelo tu gdje jesmo.
No, krenimo redom: Obi riječki nije na veliku scenu došao zahvaljujući izbornom legitimitetu i pobjedi na lokalnim izborima već je na prijestolje ustoličen od svog prethodnika i mastermajnda svih riječkih „kombinacija“ Slavka Linića. Rukopoloženi novi vladar nastavio je dobro utabanim putem koristeći prešutni dogovor HDZ-a i SDP-a o podjeli interesnih područja. HDZ nije zanimala Rijeka, a SDP je to obilato koristio ne bi li uspio namaknuti i materijalne i promotivne benefite koje je iskorištavao za funkcioniranje svoje stranke. Za razliku od recimo Kalmete koji je svoje pozicije i visoke državne funkcije koristio da u čim većoj mjeri profitira njegov Zadar, Obersnel, Linić i njihovi drugovi koristili su Rijeku i standard njenih građana za bildanje svoje stranke u političkom životu RH. A što se je u međuvremenu događalo s gradom?
Rijeka je u razdoblju tranzicije iz planskog u tržišno gospodarstvo izgubila svoju industriju, a trgovinu i turizam nije razvila. Preostale poslovne prilike bile su rezervirane za podobne, a nikako ne izvrsne i nekad moćni stroj riječkog gospodarstva počeo se je polako urušavati. Bilo je sve manje novaca za gladni birokratski aparat i u takvoj situaciji trebalo je hitno pronaći novi izvor prihoda za nahraniti tu gladnu partijsku zvijer. Rješenje problema za vladajuću kastu na Kvarneru (p)ostala je ideologija.
Socijalističkoj ideologiji, koju je Obersnel svesrdno koristio kad god ne bi imao odgovore na dokaze o haračenju javnih sredstava, dodao je komunalnu ideologiju. Ona je postala izvor napoja za veliki partijski aparat. Riječka komunalna poduzeća postala su lisnice za sve stranačke potrebe. Tako nam se je događalo da dok cijena energenata na tržištu pada cijena usluga Energa raste.  Takvih primjera imamo u izobilju, ipak, jedno se Obiju riječkom mora priznati, nevjerojatna je lakoća kojom je ovaj riječki profesor koristio ideološke razloge ne bi li opravdavao svoju agendu. Kad god bi istražitelji pokucali na vrata njegovih suradnika on bi izvukao klerofašiste koji prijete i nadiruću konzervativnu revoluciju koja će sve naše sugrađane vratiti nekoliko stoljeća unazad. Generacijama je u Rijeci ovo priča prolazila, ali svaki idući put imala je sve manje pobornika.
Popis najbližih Obersnelovih suradnika koji su uhvaćeni sa prstima u pekmezu nije ni približno velik koliko bi trebao biti, ali Željka Marković,  Vladimir Benac i kompanija tek su početak liste koja će se značajno povećati kad jednom nova garnitura ljudi, čistih i poštenih otvori ormare iz kojih će ispadati kosturi.
Baš ti kosturi daju mi nadu da će Obersnel još jednom pokušati zadržati kontrolu nad gradskim ladicama i zbog toga po tko zna koji put pogaziti svoju riječ. On i njegovi suradnici dobro znaju da, kako mu pokušaj ulaska u sabor nije uspio, nema saborskog imuniteta, a nema više ni ozbiljnijeg političkog utjecaja. U takvim okolnostima istražitelji bi mogli pokucati i na njegova vrata i te je činjenice bolno svjestan, zbog toga se sigurno ponekad noću budi i razmišlja da ipak proba još jednom.
A ne bi to trebao da je barem ranije razmišljao i razvijao svog nasljednika koji bi imao objektivnu šansu zasjesti na njegovo mjesto i koji bi onda pazio na njega kao što je on pazio na svog prethodnika. Ali nije, izgleda da je izgubio podršku i u vlastitoj organizaciji i pitanje je hoće li njegov pulen uopće biti kandidat ili će to biti netko iz drugog tabora.
Sve ovo stvara ogroman nemir.Gradonačelnik ovo ne može izdržati i puca ko’ kokica. Njegov performans na sjednici gradskog vijeća kad je potpuno izgubio kontrolu nad svojim postupcima jer ga je vijećnica Milinović podsjetila da je mužu svoje glasnogovornice sredio poslić od 100-tinjak tisuća kuna na otvaranju propalog EPK, samo je djelić onoga čime nas je naš Gradonačelnik častio zadnjih godina. Svi se još sjećamo kako je divljački nasrnuo na aktivisticu i istrgnuo joj kišobran iz ruke.
Sjećamo se i seksističkog vrijeđanja vijećnice Milinović  i pokazivanja srednjeg prsta vijećniku Kukuljanu.I na kraju što bismo označili kao ono po čemu ćemo pamtiti Obersnelovih 20 godina vladanja?
U svakom slučaju to je autobusni kolodvor kojeg je gradnja trebala započeti najprije 2010 pa 2012.  i tako svaki izborni ciklus iznova.
To je svakako i projekt EPK, kruna 20 godišnje vladavine koja je umjesto toga postala izvor zanimljivog materijala istražiteljima  i dokaz nesposobnosti kadra kojeg je osobno odabrao. Nevjerojatno je da cijela ekipa kulturnjaka i marketinških i PR stručnjaka nije bila kadra dosjetiti se da predviđene programe u čim većoj mjeri prebace u digitalni prostor.
U svakom slučaju mora biti jako bolno kad se okreneš unatrag i vidiš u što se je pretvorio grad čiji su ti stanovnici vjerovali, a sad sve što ti preostaje je da se utječeš svetom Ivanu Kentijskom i nadaš se njegovoj zaštit”, piše Marin Miletić.
Foto: Edvard Šušak/Hina

 

Facebook Comments