Znanstvenica upozorava da se u Hrvatskoj klijentelizam i nepotizam prenose s koljena na koljeno

Znanstvenica upozorava da se u Hrvatskoj klijentelizam i nepotizam prenose s koljena na koljeno

 Znanstvenica dr. Vlasta Ilišin je ove godine s dr. sc. Anjom Gvozdanović, objavila znanstveni rad »Klijentelizam i mladi u Hrvatskoj: komparativni uvid u odnos prema korištenju veza i poznanstava«. U radu su odabrani stavovi mladih u dobi od 15. do 29. godina analizirani kako u različitim razdobljima, tako i u usporedbi sa stavovima mladih u devet drugih zemalja jugoistočne Europe. Donosimo najzanimljivije dijelove intervjua koji je dr. Ilišin dala Novom listu.

U vašem najnovijem radu »Klijentelizam i mladi u Hrvatskoj« veze i poznanstva u percepciji mladih dijele prvo mjesto sa stečenim znanjima i sposobnostima kao okolnosti koje su jako važne za uspjeh u hrvatskom društvu. Što nam to govori?

 

– Nije novost da su veze i poznanstva pri vrhu okolnosti koje mladi u Hrvatskoj smatraju važnima za uspjeh u društvu. To je konstanta, tako je bilo još i u vrijeme socijalizma. Taj »socijalni kapital«, odnosno veze, su nešto što se mladima čini kao najpouzdanija i najefikasnija okolnost koja otvara put za društveni uspjeh. Istraživanja nam pokazuju da su važni i znanja i sposobnosti, ali da bi osobne kompetencije uopće bile relevantne potrebne su veze kao ulaznica za bolji posao i bolji društveni položaj. To se perpetuira iz generacije u generaciju. Godine 2004. radili smo istraživanje i na kontrolnom uzorku starijih ispitanika te su i kod njih veze i poznanstva bili na prvom mjestu, što pokazuje kako je važnost tog faktora nesporna u percepciji građana. Rezultate pratimo od 1999. godine i činjenica je da su obiteljske i osobne veze i poznanstva uvijek na vrhu, a važnost drugih okolnosti oscilira tijekom godina u kojima su istraživanja provedena.

Među prvih pet percipiranih okolnosti važnih za uspjeh u hrvatskom društvu su, uz spomenute, i lukavost/snalažljivost, sreća te profesionalna odgovornost, odnosno zalaganje na poslu.

– Sreća, odnosno povoljni stjecaj okolnosti, izvan je dosega pojedinca, dok je lukavost/snalažljivost mali lov u mutnom: ako ćemo mu pridati predznak više ide prema negativnom, ali ne u potpunosti jer govori i o tome da pojedinac resurse kojima raspolaže uspijeva iskoristiti za vlastitu dobrobit. Najvažnije je zapravo da su veze i poznanstva u svakoj kombinaciji neugrožene na vrhu ljestvice važnosti, a ove druge okolnosti nam govore da je mladi ipak smatraju i da su druge okolnosti u određenoj mjeri također važne.

 

Percepcija ne znači nužno da će se ispitani tako i ponašati, no u drugom dijelu rada donosite rezultate ankete u kojoj su mladi na skali od 1 do 10 morali označiti koliko opravdavaju korištenje veza i poznanstava za nalaženje posla. Ukupan prosječni rezultat za mlade u Hrvatskoj je bio 5.8.

 

– To je najviša vrijednost u usporedbi s drugim promatranim zemljama. Takav rezultat sugerira kako se radi o usvojenom modelu ponašanja i da je to nešto što se podrazumijeva, da se tako mora i treba raditi, ako se želi nešto postići. Naravno, ne u smislu da se to mora i treba zato što je to moralno i etično te društveno poželjno, nego zato što drugačije ne ide. To je problem jer se taj model ponašanja perpetuira kroz generacije, a ne bi se održavao da se nije pokazao efikasnim sa stajališta pojedinca. Opstojnost takvih neformalnih modela ponašanja ujedno predstavlja vrlo snažnu implicitnu kritiku funkcioniranja formalnih institucija u hrvatskom društvu. Drugim riječima, to znači da formalne institucije ne funkcioniraju dobro, odnosno da ne postoji jasna zakonska regulativa, ni striktni kriteriji niti transparentne procedure odlučivanja o raspodjeli društvenih i državnih resursa kojih je uvijek manje nego potencijalnih korisnika. Najkraće rečeno, da je način rada institucija zasnovan na pravilima koja su načelno ista za sve aspirante, to bi uvelike smanjilo 

Facebook Comments