Bez izvršnih ovlasti, osuđen na suradnju sa državnim tijelima uglavnom po principu njihove dobre volje, pučka pravobraniteljica svake godine podnosi hrvatskoj javnosti i Saboru izvještaj o stanju ljudskih prava, koji u saborsku raspravu u pravilu dolazi sa dvije godine zakašnjenja. O stanju ljudskih prava u tekućoj godini razgovarali smo sa pučkom pravobraniteljicom Tenom Šimonović Einwalter, pišu Novosti.

Ide još jedna zima, a migracije se odvijaju u sve lošijim geopolitičkim okolnostima. Kakvu situaciju bilježite u Hrvatskoj?

Treba shvatiti da migracije nikad neće stati. Ratovi, klimatske promjene – ljudi žele bolji život, traže sigurnost. Povijesno to nije ništa novo, i iz Hrvatske su ljudi odlazili. No trenutno vidimo zbilja huškački narativ dijela javnosti i politike, zazivanje vojske na granici… Pritom, da, Hrvatska sada bilježi prilično dramatične brojke tražitelja međunarodne zaštite. Do prošlog tjedna bio je rekordan broj, ukupno približno 60.000 zahtjeva. Prošle godine ih je bilo 13.000, a prijašnjih godina po dvije do tri tisuće.

Najveći broj tražitelja međunarodne zaštite došao je ilegalnim putem jer legalni putevi iz nekih država gotovo da ne postoje. Ranije je većina njih dobivala rješenje o povratku, a sada većina traži međunarodnu zaštitu, ali i dalje odlaze na zapad prije nego što im zahtjev bude riješen. Trenutna situacija u prihvatilištima nije dobra jer je premalo mjesta za prihvat migranata i neadekvatni su zdravstveno-higijenski uvjeti. Nažalost, Europska unija još uvijek nema sveobuhvatan i učinkovit odgovor na aktualne migracije.

Manjak je solidarnosti među državama članicama, manjak je i političke odgovornosti da se spase životi. Prema podacima Agencije EU-a za temeljna prava, od 2014. u Sredozemnom moru živote je izgubilo 28.000 ljudi koji su pokušavali doći do Europe. Ne zaboravimo ni krijumčare koji beskrupulozno profitiraju na ljudskoj patnji i protiv kojih se treba beskompromisno boriti. Ljudi su očajni, Europa je neodlučna i sve su oči uprte prema Paktu o migracijama i azilu. Bilo bi dobro da se postigne dogovor po pitanju migranata čim prije, i to prije europskih izbora.

Pritužbe zbog zdravstva

Približavanjem izbora i u Hrvatskoj jača antimigrantska retorika. Tko će i gdje povući granicu dokle je sloboda političkog izražavanja, a odakle počinje govor mržnje?

Već sada se vidi da će predstojeća predizborna kampanja uključivati antimigrantsku retoriku, koja je već neko vrijeme prisutna u brojnim članicama EU-a. To je povezano s činjenicom da je u suštini rasizma i ksenofobije strah od nepoznatog. Kad se one koji dolaze može identificirati na prvi pogled i kad se taj strah svakodnevno hrani plasiranjem raznoraznih priča bez dokaza, dobivamo opasnu atmosferu.

Zanimljivo je da atmosferu straha od migranata ne potkrepljuju službeni podaci o opsegu kriminala, kaznenim djelima i prekršajima koje su počinili migranti. Rekordan je broj tražitelja, ali nemamo brojke kaznenih djela migranata koje bi izazivale opravdan strah kod građana. U javnosti se potencira mržnja s jednim ciljem – osvajanja političkih poena. Zbilja se bojim da bi ta retorika mogla kulminirati s približavanjem izbora. S obzirom na to da nije uvijek svima jasno gdje je granica između govora mržnje i slobode izražavanja, kao tijelo za suzbijanje diskriminacije i nacionalna institucija za zaštitu ljudskih prava itekako ćemo nastaviti paziti i upozoravati na granicu između slobode govora, uključujući političkog govora, i govora mržnje.

Koliko smo zakoračili u opasnu, crvenu zonu govora mržnje?

Uvijek se nadam da nismo onoliko koliko se bojim da jesmo. Svjedočimo negativnom diskursu oko migranata, pripadnika nacionalnih manjina, srpske, romske i drugih manjina. Želim vjerovati da se na društvenim mrežama u antimanjinsku i antimigrantsku retoriku u velikoj mjeri upušta jedan manji dio građana – manji, ali glasniji. Društvene mreže su ostale prostor izvan regulacije Zakona o elektroničkim medijima koji uređuje odgovornost u odnosu na komentare ispod objavljenih članaka medijskih portala. Preostaje odgovornost svake osobe za počinjenje prekršaja ili kaznenog djela za ono što napiše.

Dakle, dolazimo u situaciju da očekujemo odgovornost velikih platformi i društvenih mreža i dobro je da je Europska komisija sklopila Kodeks s velikim platformama o uklanjanju problematičnih sadržaja. Doduše, zanimljivo je da je nedavno donesena presuda Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na odgovornost pojedinca političara, ne zbog toga što je objavio, nego zato što nije uklonio tuđi komentar ispod svoje objave na društvenoj mreži, no preostaje vidjeti kako će se dalje razvijati praksa vezano za pojedinačnu odgovornost, kako za objavljivanje, tako i uklanjanje govora mržnje na društvenim mrežama.

Nedavno smo konačno svjedočili reakciji policije nakon pjevanja ustaških pjesama na tribinama na nogometnoj utakmici u Osijeku. Nekoliko dana kasnije na drugoj utakmici, u Velikoj Gorici, ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica mirno je u publici slušao ustašku budnicu. Što je sa odgovornim javnim ponašanjem predstavnika izvršne vlasti?

Naravno da su ustaške pjesme i simboli mržnje na nogometnim stadionima problem. Nužno je da tijela kaznenog progona procesuiraju osobe koje pjevaju takve pjesme ili koriste obilježja kojima se potiče na mržnju te da potom uslijedi sankcioniranje za zakonom zabranjeno ponašanje. I važno je da procesuiranje bude konzistentno. Tako se šalje poruka javnosti o nezakonitosti takvog postupanja. No, kako redovito ističem, poruku javnosti treba slati i jasnom i nedvosmislenom osudom takvog nezakonitog postupanja od strane javnih osoba, posebno obnašatelja visokih funkcija u državi, kako nakon takvih događaja, tako i u trenutku kad tome svjedoče.

Foto: Hina