Jutarnji list se u velikom analitičkom članku pita jesmo li bili naivni kada smo vjerovali u velike priče Mate Rimca. Pita se gdje će doista završiti oko 179,5 milijuna eura bespovratne potpore iz fondova EU?

“Otkako je Rimac najavio taj ekskluzivni projekt, u medijima i na društvenim mrežama vodila se žestoka polemika oko raznih kontroverzi, kao što su izvedivost ili rokovi, ali se zanemarilo pitanje gdje će doista završiti oko 179,5 milijuna eura bespovratne potpore iz fondova EU koji su trebali pokriti 45 posto ukupnih troškova projekta.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Tko je predsjednik HNS-a Marijan Kustić, čovjek koji je smijenio Roberta Jarnija: Sastajao se s bjeguncem Mamićem u Sarajevu, a ima i sat vrijedan 7.500 dolara

Nakon što je objavljeno da će tvrtka Project Mobility 3 (vlasnik Mate Rimac & Co.) kupiti rješenje od izraelske kompanije Mobileye, otvara se više dodatnih osjetljivih pitanja na koje će odgovore morati ponuditi i Rimac i Vlada RH.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Psihijatrova “dijagnoza”: Subotnji prosvjed organiziraju Fejker s Pantovčaka, pravnik bez struke, prostakuša i psihijatrica kojoj ni struka ne može pomoći

Najvažnije je, ponovimo, pitanje koliko će od 179,5 milijuna eura alociranih Hrvatskoj iz fondova EU ostati – u Hrvatskoj.
S obzirom na to da je Mobileye vrlo prestižna kompanija, u vlasništvu Intela, može se pretpostaviti da njihova rješenja neće biti jeftina, a nejasno je kakav točno interes imaju hrvatski građani i poduzetnici u tome što će jedan ionako uspješan poduzetnik dobiti najveći transfer iz EU kako bi de facto uvezao rješenja iz Izraela, države koja nije članica EU, kao ni Intel (najvažniji proizvođač čipova na svijetu).
Sigurno je da će Hrvatska kao turistička zemlja jako profitirati na imidžu ako će, recimo, 2026. robotaksiji doista voziti Zagrebom, ali je isto tako legitimno pitanje je li RH dovoljno bogata država da gura novac fondova EU u tehnološku utrku divova, umjesto u manje izazovne projekte koji će puniti novčanike hrvatskih poreznih obveznika, fizičkih i pravnih osoba.
Za razumijevanje pozicija izraelskog Mobileyea u hrvatskom projektu robotaksija bitno je znati da njihov većinski vlasnik, Intel, kao američka kompanija već uživa poprilično privilegirane pozicije u EU, piše Jutarnji list.

Lucijan Carić, poznati poduzetnik i informatičar, jedan je od najvećih kritičara Mate Rimca i njegovih projekata koje je podržala hrvatska vlada s 179 milijuna eura. On je otpočetka upozoravao da su planovi nerealni i da od pompozno najavljenih projekata neće biti ništa.

“Ne određuje nas to jesmo li Hercegovci, Srbi, Bosanci, Hrvati, Albanci, Česi ili Nepalci, ne određuje nas jesmo li visoki ili niski, lijepi ili ružni, debeli ili mršavi već nas određuje istinitost naših riječi, snaga naših argumenata, ispunjena obećanja, naša čast, poštenje, dobra vjera i mnoge druge važne, ali izgleda zaboravljene odlike.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Majka Novaka Đokovića otkrila zašto je promijenila vjeru: Morala ja uzeti i novo ime

Napadi na Matu Rimca zato što je Hercegovac ili Bosanac nedostojni su, ali i potpuno promašeni. Takav javni diskurs govori ne samo o potpunom nedostatku argumenata već i o potpunoj neupućenosti u temu o kojoj se iskazuje neko vlastito mišljenje.

Sviđa mi se i naknadna “pamet” nekih koji su se sada sjetili debatirati kako P3M ne razvija potpuno autonomnu vožnju već ju kupuje od Mobileyea. P3M i Mate Rimac nikad nisu ni obećali razvoj vlastite potpune autonomije već kupnju iste od jednog od tri vodeća proizvođača.

Umjesto što se svojevremeno javno debatirala moja debljina, neuspješnost, jalnost i krafnožderstvo trebalo je zaista razgovarati o onome što sam govorio. Upozorio sam na nerealna obećanja zbog kratkih rokova koje je – pogotovo u Hrvatskoj – nemoguće održati, na ovisnost o još nepostojećoj tehnologiji koju u međuvremenu treba proizvesti netko drugi, na potpunu netransparentnost i arbitrarnost dodjele bezobrazno visokog iznosa javnog novca tek osnovanoj tvrtci bez ikakve povijesti poslovanja – doslovno na časnu riječ, na potpun izostanak bilo kakvog due dilligencea projekta (osim privatne, tajne i nikad objavljene studije izvodljivosti).

Da bude jasno, ono što piše u NPOO na stranicama 363-369, pod točkom C1.4. R5-I2, i naslovom “Istraživanje, razvoj i proizvodnja vozila nove mobilnosti i prateće infrastrukture” je utter bullshit.

Već sama preambula, opis problema za koje se nudi rješenje, pod naslovom “Izazov” potpuno je promašena. Preambula prvo ističe problem sigurnosti prometa na cestama koji robotaksiji – budući navodni finalni proizvod P3M ne mogu riješiti. Taj problem mogu riješiti, i već ga sada u rješavaju, sustavi autonomne vožnje. No sustavi autonomne vožnje nisu predmet razvoja ni kompetencija P3M.

Robotaksiji mogu tek u određenoj mjeri doprinijeti povećanju sigurnosti na cestama, ali isključivo primjenom autonomije koju je proizveo netko drugi. Također kako bi se smanjile štetne emisije poput CO2, i drugih, nisu potrebni robotaksiji. Isti, čak i brži, učinak imalo bi, recimo, poklanjanje električnih vozila taksistima, uz obvezu korištenja električnih vozila u taksi službi.

Cijelo vrijeme ponavljam kako Mate, ali i njegove firme, moraju odgovoriti na brojna pitanja i dati brojna pojašnjenja, te kako odgađanje tih odgovora i pojašnjenja radi samo na njegovu štetu. Ta pitanja nisu da li je Mate Hercegovac ili Bosanac, već na primjer zašto je pričao o prodajama koje se nikad nisu dogodile, zašto je lakše ući u Shin Bet nego doznati broj vozila koja je isporučio, zašto nije objavljena studija izvodljivosti kojom se opravdavalo dobivanje velikog iznosa javnog novca (dobra poslovna praksa je da se te studije objave uz izbacivanje dijelova koji predstavljaju poslovne, industrijske tajne i sl.), zašto ponovo na vrijeme nije predao poslovne izvještaje i zašto je ignorirao novinarska pitanja po toj temi, zašto je obećao isporuku robotaksi vozila petog nivoa autonomije kada ta autonomija ne postoji i ne zna se kada će biti dostupna, koji je smisao osnivanja firme u UK i financijskih transfera tamo, što su točno usluge i proizvodi koje P3M isporučuje Rimac Technology i koja je struktura plaćanja za vanjske usluge. Ova pitanja potpuno su legitimna – radi se o javnom novcu.

S druge strane hrvatska vlada treba odgovoriti na pitanje zašto je ovaj projekt dogovaran potpuno netransparentno i iza zatvorenih vrata, tko je u ime vlade, odnosno države, proveo due dilligence i odlučio ili jamčio kako taj projekt ima smisla, zašto su i temeljem kojih kriterija ogromna sredstva dodijeljena startupu bez ikakve poslovne povijesti i na temelju kojih kompetencija, i najvažnije – tko će preuzeti političku odgovornost kada na kraju cijeli projekt neslavno propadne.

Na zadnje pitanje mogu vam odmah ponuditi odgovor – nitko”, ističe Lucijan Carić.

Foto: Hina