Bivši saborski zastupnik Branimir Bunjac već četiri godine živi i radi u Irskoj. Prilično je zadovoljan životom u ovoj otočkoj zemlji, a sada je napisao i kraći tekst o tome u čemu je Irska bolja od Hrvatske. Bunjac se u Irskoj oženio s Filipinkom, a nedavno je dobio i sina. Njegov tekst o životu u Irskoj prenosimo u cijelosti.

” Nakon vise od četiri godine boravka u Irskoj mislim da sam pohvatao koje su stvari ovdje bolje u usporedbi s Hrvatskom, a koje su gore. Prvo ću opisati sto je dobro. Prije svega, radni uvjeti u Irskoj su neusporedivi s onima u Hrvatskoj. Posla ima u svim strukama dovoljno, place su odlične i na vrijeme, nema nikakve diskriminacije, šefovima se uvijek može pristupiti i opušteno s njima razgovarati, sindikati su praktički nepotrebni, kao i minusi po računima.

Mirovine su dovoljne za normalan život, a mirovina se ostvaruje sa 10 godina radnog staza. Nezaposleni primaju državnu potporu. Medicinska zaštita je puno kvalitetnija, Irci žive u prosjeku čak 6 godina duže od Hrvata, invalidi su integrirani u društvo, zaposleni i samostalni.

Obrazovni sustav je bolji, dječaci i djevojčice idu u odvojene škole, nose uniforme, nema prevelikog pritiska, opremljenost škola je bolja, osnovna škola završi sa 12 godina, srednja sa 16. Svako dijete ima pravo na dječji doplatak od 140 eura, koji se u prosincu isplaćuje u dvostrukom iznosu.

Voda se ne plaća, besplatna je. Podstanari imaju porezne olakšice. Javni promet je dobro organiziran. Korupcija praktički ne postoji, da bi se pristupilo javnom servisu ne treba poznavati nikoga, nikakve “veze i vezice” nisu potrebne.

Irska nije članica NATO-a, drži se podalje od svih ratova. Nema cijepljenja djece bez pristanka roditelja.U irskoj nema komaraca ni potresa”, zaključuje Bunjac.

Branimir Bunjac često analizira i hrvatsku poltičku scenu, a nedavno je oštro kritizirao i Mislava Kolakušića.

“Kolakusic optužuje sve zivo i neživo za svoj izborni neuspjeh, vrijeđa birače, potpuno je izgubio kompas. I sad na kraju moram njemu, kao i svim ostalim političkim neznalicama objasniti neke temeljne metode rada u politici.

Kao prvo, Kolakusicu, kad s nekim sklapas predizbornu koaliciju onda toj opciji moraš ostati vjeran do kraja mandata.

Ako raskidas koaliciju, birači te odbacuju, taman da si sto puta u pravu. Dovoljno je samo proučiti hrpu takvih slučajeva počevši jos od HSLS-a Drazena Budise preko MOST-a do Silvane Hrelje. Ako si već išao s DP-om, morao si ostati s njima, pa pod cijenu i da budeš HDZ-ov zetoncic. A da si bio imalo promocuran, mogao si znati, i siguran sam da si unaprijed znao, da će DP koalirati sa HDZ-om.

Ali, fućkalo ti se, jer si htio s glasovima njihovih birača osvojiti koju saborsku fotelju, pripremiti teren za povratak u EU parlament, koji te jedino i zanima, zbog visoke place, a kao boris se za narod. Birači su to prokuzili, nisi bio iskren prema njima.

I nemoj sad lagati kako te DP “izigrao”. Izigrao si ti njih vise nego oni tebe. Drugo, nikakve ho-ruk kampanje nemaju izgleda za uspjeh za izborima, još manje za osvajanje vlasti.

Da bi se pridobila srca glasača treba imati program i pažljivo izgraditi stranačku bazu. Osnivanje stranke Pravo i pravda dva mjeseca prije izbora je neozbiljno, sto niste tu stranku osnovali barem prije dvije godine, kad se još nešto moglo suvislo pripremiti?

Zivi zid je imao aktiviste u svim županijama, čak i u Lici, pa kako god neuki bili ti aktivisti oni su bili korisni i vidljivi, makar na FB. Da si imao par stotina FB trolova bio bi itekako vidljiv na FB bez obzira na doseg tvoje stranice.

Sve velike povijesne ličnosti pažljivo su izgradile odanu stranačku bazu, uspinjali se godinama, pa i desetljećima, svejedno da li se radilo o Titu, Pavelicu, Hitleru ili Staljinu.

Reci mi, Kolakusicu, sto je program stranke Pravo i pravda, recimo za obrazovanje, za invalide, za turizam, za branitelje, za obitelji s djecom, za zdravstvo, za kulturu, za demografsku obnovu, za umirovljenike, da ne nabrajam dalje?

Zar stvarno mislis da se izbori mogu dobiti lupetanjem o Trećem domovinskom ratu, prosipanjem ksenofobije prema radnicima iz Azije, i osobnim obračunima sa Plenkovicem, Turudicem i Pupovcem?

Čudim se da si dobio i ta tri posto na izborima, a dobio si ih iskljucivo zato sto u Hrvatskoj postoje idolopoklonici, koje je impresionirala tvoja i Sinciceva briselska fotelja.

Kažeš ići ćeš na predsjedničke izbore. Unaprijed ti kažem, ne sramoti se, nećeš dobiti ni ta tri posto.

Ostaje ti mogućnost pripremiti nešto za ZG izbore iduće godine, ali ni tu se ne nadaj nečemu previše, par mandata u gradskim četvrtima i to tek ako uspiješ okupiti dvjestotinjak kandidata i prikrpati se nekoj jačoj opciji kroz koaliciju.

Doista, Kolakusicu, tko su tvoji ljudi, tvoji budući ministri, državni tajnici, veleposlanici, misliš li ih skupljati po društvenim mrežama poput Pernara?

S ljudima se mora raditi na terenu, slušati ih i uvažavati. Kužim ja da se tebi to ne da, da imaš 55 godina, ali drugog puta nema.

Ne zavaravaj se da će te ikada itko izabrati za premijera/predsjednika ako ne budeš imao jaku stranačku bazu.

Sve ovo ti je samo prijateljski savjet, ako doista želiš živjeti i dalje na hrvatskoj političkoj sceni”, napisao je Bunjac.