Bivši glavnu urednik Večernjeg lista Branko Tuđen bio je na predstavljanju knjige Rade Dragojevića “Šuvar politička biografija”. Knjiga se bavi bivšem komunističkom funkcionarom Stipom Šuvarom koji je politički obilježio zadnjih deset godina Jugoslavije. Zanimljivo novinarsko izvješće kolege Tuđen prenosimo u cijelosti.

“U knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, pred oko 70 posjetitelja, predstavljena je knjiga Rade Dragojevića pod naslovom “Šuvar politička biografija”. Knjiga u biti nije istraživačko djelo nego publicistički pokušaj u kojem Dragojević koristi već objavljenu literaturu, ali ne svu, osobito ne onu koja obilježava Šuvarovo izravno sudjelovanje u politici i to u najvažnijem razdoblju dok je bio predsjednik Predsjedništva CK SKJ. O tome sam pisao u recenziji knjige 8. kolovoza.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Gennaro Gattuso skrušeno priznao da njegova supruga vodi glavnu riječ u u kući: Zabranila mi je odlazak u poznati argentinski klub

Dragojević nije koristio knjigu Andrije Čolaka “Agonija Jugoslavije”, vjerojatno jer za nju nije ni znao, a i ne samo nju nego ni vrlo bitne Mamulinu, Murićevu, Čkrebićeve i Kadijevićeve knjige. Andrija Čolak, u ono doba neka vrsta glasnogovornika CK, u najizravnijem je smislu otkrio mnoge zaplete nastale Šuvaravom najavom u siječnju 1989. da će na sastanku CK Jugoslavije reći “popu pop, a bobu bod” (prozvati Miloševića), kao i umiješanost tadašnjeg vojnog vrha da to Šuvar ne učini. Vojska je bila stavljena u prvi stupanj pripravnosti, a Skupštinu SFRJ, gdje je plenum održan, kontrolirali su agenti KOS-a u civilu. Vjerujem da bi to bilo draže čuti na predstavljanju nazočnima supruzi i mlađem Šuvarovom sinu, nego ono što je tihim glasom priopćavala Branimira Lazarin.

Šuvarovu “političku biografiju” predstavili su Boris Buden, filozof, prevoditelj i publicist, Branimira Lazarin novinarka Novosti i Petar Pavlović, autor u Radničkom portalu. Predstavljanje je moderirao Damir Agičić, sveučilišni profesor i vlasnik izdavačke kuće Srednja Europa koja je knjigu objavila.

Predstavljanje je bilo nezanimljivo i krnje kao što je djelomice i sama knjiga. Oni nisu saželi 16 godišnju Šuvarovu političku karijeru u kojoj je poslije toliko godina zapaženo ostalo samo njegovo sudjelovanje u završnici raspada Jugoslavije. Razglabanje o reformi školstva i tzv. bijeloj knjizi potpuno je nevažno prema činjenici (ako) je vojska makar na jedan dan u siječanj/veljača 1989. izravno utjecala na politički život ondašnje države. Što je bio početak uplitanja koji je završio u krvi.

Posebno je dosadna bila Branimira Lazarin svojim dugim i neuvjerljivim pledoajeom o reformi školstva. Nešto zanimljiviji bio je Boris Buden koji se ispričao zbog napada na Šuvara početkom devedesetih godina. U tekstu u ondašnjem časopisu Arkzin on Šuvara naziva “neuspješnim spletkarošom vrijednim sažaljenja”, a njegov odnos prema vojnom vrhu “samoponižavajućom snishodljivošću”. Na promociji Buden je, pak, rekao kao je Šuvar bio u nemogućoj situaciji. No, Buden nije pokazao da je o tome pročitao bilo što bitno, pa ni knjige koje spominjem. Budenova karijera je krajnje proturječna. U jednom trenutku je uzviknuo “nisam više demokrat”. Neovisno od toga, čini se da Buden i dalje gaji nepovjerenje prema hrvatskom osamostaljenju.

Poslije predstavljanja pitao sam izdavača, sveučilišnog profesora Agičića, zašto je u knjizi zapostavljena činjenica da je Šuvar bio član Predsjedništva SFRJ i član oba partijska predsjedništva Hrvatske i Jugoslavije, zašto nema ovoga o uplitanju vojske, što bi danas bilo zanimljivije od nekakvog Dragojevićevog filozofiranja koje aktualna generacija teško može razumjeti. Agičić mi je prilično odrješito odgovorio: “Pitajte autora”! To me navelo na zaključak da i sam profesor nije zadovoljan knjigom, ali kako ju je financiralo Ministarstvo kulture i medija RH, on nije imao ekonomskog razloga da ju ne objavi”, piše Branko Tuđen.

Na slici: Predstavljanje knjige o Stipi Šuvaru

Foto: Branko Tuđen