Nekadašnji potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i aktualni posebni savjetnik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića za vanjsku politiku Mate Granić analizira aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj i svijetu, ali se i prisjeća puta koji je Hrvatska prošla od kasnog ljeta 1991. i rane jeseni te godine, razdoblja kritičnog za opstanak Hrvatske, piše Novi list.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: EKSKLUZIVNO: Dragan Primorac otkrio zašto se slikao sa Stipom Mesićem u invalidskim kolicima

– Slobodan Milošević i velikosrpska politika zajedno s JNA su u rujnu 1991. godine imali planove zauzeti Zagreb i postaviti marionetsku vlast. Uz sve druge planove. To im nije uspjelo. I onda je 7. listopada pokušana likvidacija predsjednika Franje Tuđmana i značajnog dijela drugih najviših državnih dužnosnika. To se nije dogodilo.

Nakon toga Vlada demokratskog jedinstva je predložila, a predsjednik odmah prihvatio i Sabor to odmah realizirao – posebno je oko toga bio angažiran Vladimir Šeks – da se donese Deklaracija o prekidu svih veza s bivšom državom. Prije toga, Na dan 25. lipnja 1991., donijeta je Deklaracija o suverenosti i odgovarajuća Ustavna odluka. Ali treba reći kakvo je tada bilo međunarodno okruženje.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Šprajc usporedio Tomaševića s Grunfom iz Alana Forda: Samo njih dvojica znaju od gubitka napraviti dobitak

Ako se dobro sjećam, vrlo nepovoljno za Hrvatsku.

– Tako je, vrlo nepovoljno. U tom trenutku Europska zajednica je podržavala opstanak Jugoslavije i istovremeno demokratske promjene. Pritom mislim na uvođenje višestranačke demokracije i otvorenog tržišta. To je bio stav Europske zajednice.

Neostvarivi zahtjevi.

– Nemogući. Sjedinjene Države u tom trenutku nisu imale nikakav veći interes za ovaj prostor. Oni su u tom trenutku bili potpuno koncentrirani na zaljev i Pustinjsku oluju. U tom smo trenutku imali samo podršku Svete Stolice, posebno svetog oca Ivana Pavla II., ministra vanjskih poslova Svete Stolice Jean Louis Taurana velikog prijatelja Hrvatske, zatim ministra vanjskih poslova Austrije i isto tako velikog prijatelja Hrvatske Aloisa Mocka. I još nekih uglednih pojedinaca u svijetu, ali koji nisu bili na vlasti. To su bile okolnosti kada je Hrvatska u lipnju 1991. donijela Deklaraciju o suverenosti. Brijunski memorandum je odgodio tu našu odluku na tri mjeseca. Ali problem je bio u tome što je Milošević to shvatio kao još snažniji signal za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. Velika i ključna stvar je u tom trenutku bila formiranje Vlade demokratskog jedinstva. U tom kritičnom trenutku hrvatski narod i hrvatska politika na čelu s predsjednikom Tuđmanom pokazali su jedinstvo i odlučnost da se bore za suverenu, međunarodno priznatu državu.

Jesu li dogovori o formiranju te Vlade bili komplicirani ili je to bio lagan posao?

– Trebalo je nekoliko dana za dogovor. Bilo je naravno i različitih pogleda o tome. To je jedna posebna tema. Sve je to ipak relativno brzo i uspješno završilo. Bilo je rasprava oko koncepta Vlade i oko ljudi koji će biti u njoj, ali i to je sve brzo i uspješno završilo. Nakon toga se sredinom kolovoza 1991. pokrenula i Njemačka. Na nju su utjecali hrvatska dijaspora u njoj, ali i slike svih zločina koje je činila velikosrpska agresija. Posebno je u tom trenutku na udaru bila Banovina. Ulogu je igrala i želja Njemačke da pokaže, po prvi put nakon Drugog svjetskog rata, i stvarnu političku snagu unutar Europske zajednice. U tom trenutku kancelar Helmut Kohl i ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher su odigrali vrlo važnu ulogu. I sama Njemačka je pojedinačno među europskim državama odigrala u procesu međunarodnog priznanja Hrvatske najvažniju ulogu. Međutim, da Hrvatska nije bila obranjena na bojišnici ne bi bilo suvremene hrvatske države. I to je apsolutno zasluga hrvatskih branitelja, a zatim i predsjednika Tuđmana i Vlade demokratskog jedinstva.

Genscher i Kohl

Možete li malo pojasniti poziciju Njemačke. Još u lipnju 1991. su bili vrlo rezervirani i onda je prvo iskočio Genscher, a zatim i Kohl. Tko se od njih dvojice prvi angažirao i koji ima veće zasluge?

– Oba su odigrala vrlo važnu ulogu. Ali ključnu ulogu je ipak odigrao kancelar Kohl jer bez njega ne bi bilo nikakve promjene politike. I još jednu anegdotu. Hans Dietrich Genscher, kada smo obilježavali petu obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske u Zagrebu u pivnici Medvedgrad, pričao je kako je to bilo u noći sa 16. na 17. prosinac 1991. na sastanku ministara vanjskih poslova Europske zajednice u Luxembourgu. Ni kancelar Kohl koji je bio u Berlinu tu noć nije spavao. Genscher je najprije uz pomoć kancelara Kohla, koji je bio u kontaktu s njihovim čelnicima, najprije slomio Francusku pa onda i Veliku Britaniju. A u tome su pomagali ministri vanjskih poslova Belgije i Danske. To je povijest. Oba su bila vrlo važna, ali je ključnu ulogu ipak imao kancelar Kohl. Mi smo u kasno ljeto i ranu jesen 1991. počeli dobivati stotine tisuća prognanika. Ukupno ih je bilo oko 700.000. Imamo to sve zabilježeno. I svi su bili zbrinuti. To je bio moj sektor djelovanja, uz društvene djelatnosti javna i socijalna skrb. Osnovali smo Ured Vlade za prognanike i izbjeglice. Nakon toga brinuli smo za oko 700.000 izbjeglica, a još dodatnih 300.000 ih je došlo i onda otišlo u treće zemlje. Hrvatska je sve to preživjela gotovo bez i jednog incidenta. Zabilježen je bio i veliki broj nestalih. U tom trenutku imamo zabilježeno da je prva brojka bila je bila oko 12.700 ljudi. Veliki broj su bili zarobljenici tako da je sadašnja brojka na 1.760 nestalih.

Kako komentirate situaciju u Ukrajini?

– Velike se promjene događaju u svijetu. Od prvog dana velikoruske agresije na Ukrajinu ja sam na jednoj televiziji rekao da me to podsjeća na napad nacističke Njemačke na Poljsku. Više se kada je u pitanju Rusija ne govori o demokraciji i ljudskim pravima već samo o tradicionalnim ruskim vrijednostima. I patrijarh Kiril podržava agresiju. Ukrajina je velika suverena europska država na koju je izvršena agresija. To je promijenilo puno toga u svijetu. Cijeli je međunarodni poredak uzdrman. Da bi ga se očuvalo, nužno je potrebno pomoći Ukrajini na svaki način. Hrvatska pomaže najviše što može. Premijer Plenković je odmah, prvog dana, iznio jasnu poziciju Hrvatske o toj agresiji. I Hrvatska je dosljedno provodi. Zato ova događanja da se sprječava odlazak naših pet časnika u Wiesbaden, to je jako loše i ima jako loše posljedice za naš kredibilitet unutar NATO-a i EU-a. Zato predsjednik Milanović i veći dio oporbe čine veliku povijesnu pogrešku. Zna se tko koketira s Rusima. Sve je dobro poznato. Loše se stvari događaju unutar EU-a. Kickl je pobijedio u Austriji. Ako dodamo Le Pen u Francuskoj, Alternativu za Njemačku, pa kad još vidimo što se događa u Nizozemskoj i populiste u Slovačkoj. To su procesi koji svakako nisu poželjni. I zato to sve podsjeća na kasne tridesete godine. Zbog toga je važno imati jasne stavove i o NATO-u i o EU-u. I boriti se za istinsku demokraciju i vladavinu prava. Za one vrijednosti koje su nama tada bile samo san kada smo stvarali državu.​

Kako komentirate situaciju na Bliskom istoku?

– Na Bliskom istoku Iran potpuno kontrolira četiri terorističke organizacije. I to je još blaga formulacija. Jedna je Hamas koji je izvršio teroristički napad na Izrael. To je najveće stradanje Židova nakon holokausta. Zajedničko svim tim organizacijama – Hezbolahu, Hutijima i Islamskom džihadu u Siriji – je to da oni negiraju postojanje Izraela kao takvog. Jasno je da Izraelu treba pomoći da se obrani. Hezbolah je najbolje organizirana i najmoćnija od tih organizacija. Budućnost tog prostora je u osnivanju dviju država – Izraela i Palestine. Da međunarodna zajednica pomogne Palestini da se stvori konsenzus oko rješenja s dvije države. Da treba pomoći Palestincima da ih ne vide terorističke organizacije. I da je potrebna puno snažnija prisutnost Amerike. Situacija na Bliskom istoku je velika opasnost za svijet. Sigurno je da ni jedan američki predsjednik neće ostaviti Izrael samog. Ali s druge strane Izrael mora prihvatiti činjenicu da je budućnost u dvjema državama i da treba uložiti napore da se smanji stradanje civila. I da je povremeni prekid vatre potreban makar štetio nekim njihovim važnim taktičkim zamislima. Jer će i po tome svijet ocjenjivati Izrael.

Što mislite o kandidaturi Dragana Primorca?

– Kampanja će svakako biti zanimljiva. HDZ je podržao Dragana Primorca. Osobno ga dobro poznajem. On je dobro educirani čovjek jasne prozapadne orijentacije. Ima odlične kontakte sa svijetom, posebno unutar SAD-a i Izraela. On je uspješan čovjek. Ako razgovaramo o modelu parlamentarne demokracije što Hrvatska danas jest, onda ja vjerujem da bi on bio dobar predsjednik. Čvrsto ga podržavam.

Foto: Hina