Dio iznajmljivača, nezadovoljan poreznim i drugim novinama koje su pred njima, najavljuje prosvjede, bojkot sezone, gašenje djelatnosti ili rad na crno.
Okupljeni u Hrvatskoj udruzi obiteljskog smještaja, recimo, smatraju kako su novi iznosi godišnjeg paušala po krevetu neprihvatljivo visoki (u najrazvijenijim mjestima plaćalo bi se od 150 do 300 eura, koliko odredi lokalna vlast, a u najmanje razvijenim, prema rasponu od 20 do sto eura).
Dijelu iznajmljivača antipatično je i što se iznajmljivanje stanova u stambenim zgradama više neće tretirati kao obiteljski smještaj, već kao čisti rentijerstvo, a pogotovo što će u idućih pet godina morati prikupiti suglasnost 80 posto suvlasnika.
Jasno je da porezne i druge novine ne mogu proći bez nezadovoljnika i otpora, ali ministar turizma Tonči Glavina, s kojim smo razgovarali na londonskom aerodromu nakon sajma World Travel Market, uvjeren je da ima podršku većine i da se radi samo o glasnoj manjini, piše Večernji list.
– Prvo želim reći da mi ovim mjerama zapravo štitimo obiteljski smještaj i stvarne domaćine, jer odvajamo one koji to nisu. Pri tom, u obiteljskom smještaju registrirano je nešto više od 125.000 pružatelja usluga, a njih 75 posto će i zadržati taj status. U preostalih 25 posto slučajeva radi se o iznajmljivanju imovine kroz najisplativiji, kratkoročni najam. Međutim, s takvom smještajnom infrastrukturom gubimo konkurentnost, stambene zgrade nisu predviđene za boravak turista i ako se smještaj turista u našim gradovima na tome bazira postajemo samo lošija kopija Barcelone, Pariza… Dakle, ništa autentično. Za razliku, domaćini u obiteljskom smještaju prvi su kontakt s destinacijom i izvor informacija, prvi doticaj s lokalnim načinom života, kulturom, tradicijom – ističe ministar Glavina.
– Oni će i ubuduće kao paušalci i dalje biti jedna od najpodoporezivanih djelatnosti, čime ih također štitimo. Pri tom, dosad ima je na porez odlazilo između jedan i dva posto prihoda, a po novom će to biti pet do šest posto. Primjerice, u turistički najrazvijenijim zonama obiteljski smještaj popunjen je 65 dana, a dnevni prihod po krevetu, prema podacima koje su sami iznajmljivači dali Poreznoj upravi, iznosi otprilike 40 eura kad se odbije provizija buking platformama. Dakle, govorimo o tome da uz godišnji paušal od 150 eura po krevetu na porez po danu odlaze dva, tri eura, odnosno 5,7 posto. U slučaju manje razvijenih destinacija sve je, dakako, niže – kaže ministar.
Iznajmljivači se, međutim, pribojavaju najviših iznosa godišnjih paušala, koji se za najrazvijenije destinacije penju na spomenutih 300 eura, što bi brojke koje ministar iznosi uduplalo. No, ministar Glavina smatra da će lokalne vlasti rijetko posezati za maksimalnim iznosima.
– Treba samo pogledati postojeću praksu. Od 2018., kada je počela reforma turizma, i kada je lokalnim vlastima prepušteno da, u rasponu od 20 do 150 eura godišnjeg paušalnog poreza po krevetu, odrede konkretan iznos, vidimo da su se lokalne vlasti za maksimalne iznose odlučile tek sporadično. Čak i u Dubrovniku, to su primijenili samo za najužu gradsku jezgru, dok se u ostatku grada plaća 30-40 eura po krevetu. Minimum, odnosno donju granicu paušala po krevetu koju smo sada odredili, smatramo približno poštenim rješenjem, a gradovima i općinama će odrediti točan iznos. Praksa, kao što rekoh, pokazuje da se na maksimalne iznose ide izuzetno rijetko – podvlači ministar Glavina i ističe da nikako ne stoji da obiteljski smještaj čeka radikalno oporezivanje.
Teze o tome da iznajmljivače čeka rast poreznog opterećenja i do 50 posto, koje se čuju u javnosti, jednostavno, kaže, nisu točno. Svima koji tvrde da obiteljski smještaj čeka radikalno oporezivanje savjetuje da naprave stimulacije kako bi to izgledalo da uđu u sustav PDV-a odnosno poreza na dohodak.
– Iako se PDV jednim dijelom povrati, to bi u konačnici značilo porezno opterećenje od 20 do 30 posto – kaže ministar Glavina.
– Činjenica jest da je iznajmljivanje jedna od najprofitabilnijih gospodarskih aktivnosti u zemlji, što je izazvalo nekretninski bum. Definitivno, više se isplati iznajmljivati dva apartmana nego bilo što drugo raditi. Ali, duž obale se i dalje gradi, kranovi su posvuda i da se nešto ne poduzme u iduće dvije godine pod šifrom obiteljskog smještaja dobili bi još 50.000 – 60.000 novih kreveta. Ovim mjerama šaljemo poruku da to više nije ni poželjno, niti održivo. Kada u prostor ubacite silne nove nekretnine, koje su pri tom pune maksimalnih 60 dana, povratka nema – ističe ministar, a činjenicu da je na tržištu već sada previše apartmana ilustrira i podacima.
– Od 2018. naovamo turistički promet u obiteljskom smještaju raste, ali mu pada popunjenost. Ove godine je u špici sezone čak 40 posto kapaciteta bilo prazno.
Foto: Hina