Najnovija europska direktiva o obnovljivim izvorima energije preporuča da do 2030. zemlje trebaju podići prag udjela te energije u ukupnoj potrošnji s 32, na 42,5 posto. Neke države, poput onih skandinavskih, već su premašile te zadane ciljeve te koriste blizu ili više od polovice svoje energije iz obnovljivih izvora, dobar dio iz elektrana na biomasu, u čemu prednjače Švedska i Finska te iz vjetroelektrana, u čemu je posebno daleko otišla Danska.

Hrvatska je u tom pogledu na 31,03 posto, ali prije svega zahvaljujući hidrocentralama te vjetroelektranama iz kojih se dobije oko 12,5 posto od potrošene struje. No, zato i dalje slabo stoji sa sunčanim elektranama koje su, prema podacima iz 2022. proizvele svega 0,43 posto dostupne energije u Hrvatskoj. Posebice, ako se taj podatak usporedi s onim u Nizozemskoj koja iz sunčanih elektrana proizvodi 17 posto energije za svoje potrebe.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Bračni par Kekin ima luksuznu kuću u Istri od koje zaradi samo 13 000 eura godišnje. A ministar turizma Glavina od slične vile zaradi čak 59 000 eura

Ne treba ni isticati kako Hrvatska u usporedbi s tom zemljom ima kudikamo više sunčanih sati godišnje te bi mogla i proizvoditi bitno više energije na taj način. Prema dostupnim podacima, hrvatsko priobalje ima čak 2700 sunčanih sati godišnje dok je prosjek na razini cijele države 2500 sati.

Podaci o proizvedenoj energiji iz sunčanih elektrana govore da se više proizvede u kontinentalnom dijelu zemlje nego u priobalju. Najviše solarnih elektrana ima Osječko-baranjska županija 664, zatim Vukovarsko-srijemska 405 te Primorsko-goranska 356.

No, to je još uvijek premalo. Na hrvatsku distribucijsku mrežu priključeno je nešto više od 9 tisuća sunčanih elektrana ukupne snage 270 megavata, s tim da su dvije od tri u kućanstvima. To pak znači da je oko 6 tisuća obitelji oslonjeno na obnovljivu energiju dobivenu iz sunčanih elektrana. Najviše kućanstava je bilo iz Zagrebačke županije i Zagreba, a najviše tvrtki iz Osječko-baranjske županije.

U europskim zemljama te brojke su bitno više. Tako su osim spomenute Nizozemske koja već ima zapažene rezultate, Francuska, Njemačka te posebice Španjolska i Portugal krenule u veliki investicije kada je riječ o gradnji sunčanih elektrana.

Pojednostavili su birokratsku proceduru, napravili planove i iz godine u godinu povećavaju udio energije dobivene iz sunčanih elektrana u ukupnoj potrošnji. Nijemci su krenuli i korak dalje, jer su poticali ugradnju tzv. balkonskih solara koji su postali jako popularni.

Dijelom je to i stoga jer je struja u toj zemlji skuplja nego primjerice u Hrvatskoj, pa je i interes stanovništva za ugradnju tih solara na balkone bio bitno veći, a ugrađuju ih vlasnici stanova koje ne žive u privatnim kućama pa nemaju svoje krovove. Obično se ugrađuju jedan ili dva solarna panela na balkon, sama ugradnja je jednostavna, ne treba plaćati električara, a tako proizvedena struja se pomoću kabela i pretvarača dovodi u kućanske utičnice.

Takvi sustavi su također oslobođeni od poreza na dodanu vrijednost, neke lokalne vlasti ih prate s izdašnim subvencijama, a dozvola za postavljanje dobije se unošenjem tek nekoliko podataka uz one osobne prirode.

Posljedica takvog pristupa je da je u Njemačkoj došlo do ogromnog rasta malih solarnih sustava. Ljudi tako proizvode električnu energiju i na taj način smanjuju svoje račune za struju. Tako je do kraja prošle godine čak 400 tisuća malih solarnih panela postavljeno po balkonima i terasama, a u prvom tromjesečju 2024., njih dodatnih 50 tisuća.

Ali, to se ne odnosi samo na balkone stanova. Nijemci su počeli panele ugrađivati i na druge objekte. Posljedica takve nove, kako je nazivaju, solarne kulture, je da Njemačka danas proizvodi najviše energije u Europi iz solarnih elektrana.

Podaci govore kako Njemačka iz obnovljivih izvora energije, dakle, iz vjetra, sunčeve svjetlosti, biomase i hidroenergije, pokrije oko 56 posto ukupne potrošnje električne energije. Pritom je najviše skočila proizvodnja solarne energije, a u prva tri tromjesečja ove godine proizvedeno je 15 posto više energije nego u istom razdoblju prošle godine. Dakako, potrebno je imati elektrane na plin ili na druge vrste pogona (vodik…) u vremenu kada „sunce ne sja i vjetar ne puše“ jer struja dobivena iz tih izvora „nije konstantna“.

No, kada se gleda ukupan omjer u kojem obnovljivi izvori energije daju više od polovice struje potrebne za ukupnu potrošnju, onda je jasno u kojem smjeru treba ići. Svjesni su toga i u Hrvatskoj koja je nakon velikih ulaganja u vjetroelektrane, koje se i dalje nastavljaju graditi, u siječnju ove godine zabilježila veliki rezultat.

Naime, u tom mjesecu iz hrvatskih vjetroelektrana proizvedeno je više struje nego što je stiglo iz nuklearne elektrane Krško. Radi se rekordu s udjelom od 17 posto u ukupnoj potrošnji, dok iz Krškog stiže oko 14,4 posto struje za hrvatske potrebe. S obzirom na te rezultate, ne čudi što je Hrvatska krenula i u investicijski ciklus vezan uz sunčane elektrane.

To se nameće i kao svojevrsni prioritet s obzirom na to da Hrvatska najviše struje troši ljeti, a to je i vrijeme kada solarne elektrane, dakako najviše u priobalju, ali i one u slavonskoj ravnici gdje za njihov rad postoje dobri preduvjeti, mogu dati najbolje rezultate. Prošle je godine tako u pogon elektroenergetskog sustava ušlo novih 238,7 megavata, što je više od polovice sveukupne dotadašnje snage sunčanih elektrana u Hrvatskoj, koja iznosi 462,5 megavata. Prosječno je, kako su izračunali stručnjaci, u pogon svaki mjesec prošle godine ulazilo skoro 20 megavata.

Ohrabrujuće su vijesti i za sljedeće godine. Tako bi, ako se nastavi ovakav trend, početkom 2025. imali instaliranih sunčanih elektrana koje bi mogle proizvoditi struju u vrijednosti 1 gigavata.

Također, u predstojećem razdoblje planiraju se izgraditi sunčane elektrane snage još 1 gigavata, što znači da bi, prema projekcijama, do kraja 2027. Hrvatska ukupno imala 2 gigavata snage sunčanih elektrana. Do 2030. planirano je napraviti ukupno 5 gigavata solara, otprilike toliko danas ima Danska. No, da bi se stiglo do tog cilja, potrebno je pojednostaviti i ubrzati procedure za dobivanje dozvola za gradnju sunčanih elektrana. Zbog tih razloga je i Europska unija prošle godine revidirala svoju direktivu o obnovljivim izvorima energije jasno poručivši kako se ti rokovi moraju smanjiti, kako je rečeno, na najviše dvije godine.

U tom pogledu i u Hrvatskoj je krenulo na bolje i to nakon najnovijih poteza iz resornih ministarstava te pokretanjem realizacije određenih projekata koji su čekali na otklanjanje birokratskih prepreka. Također, i kada je građanstvo u pitanju, napravljeni su konkretni pomaci da se kroz poboljšanje onoga što se u Njemačkoj naziva solarnom kulturom i građane, u što većem broju, uključi u neizbježnu – zelenu tranziciju.

Na slici: Solarna elektrana na Matematičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
Foto: Hina