Jedan trgovac popravlja imidž “zaključavanjem” cijena dodatnih 250 proizvoda hrvatskih proizvođača, drugi snižavanjem cijena za njih 1000, treći za 1500… – nemoguće je, naime, izbjeći masovna “licitiranja” u elektroničkim i tiskanim medijima, na društvenim mrežama, u katalozima, nakon što je Vlada ograničila cijene još 40 novih namirnica u košarici, a potrošači bojkotom poručili da je dosta. Dosta je daljnjeg divljanja cijena koje su u Hrvatskoj daleko više nego u susjedstvu, bezobraznih, bezobzirnih i gramzivih trgovaca, poskupljenja koja rastu brže i od inflacije s kojom smo u siječnju zasjeli na prvo mjesto negativne ljestvice EU, čerupanja građana i nepoštene trgovačke prakse, lažnih i nedostatnih sniženja od kruha do piletine i teletine, od deterdženata do lijekova, onoga što proizvodimo sami i onoga što uvozimo, i sa sniženom stopom PDV-a, i sa subvencijama, opetovana su upozorenja s FB-ove potrošačke platforme Halo, inspektore, koja je ujedinila tisuće ljudi.

U prva dva tjedna izbjegavanja i suzdržavanja od kupnje – odnosno dva “crna petka”, od kojih se drugi proširio i na sve druge robe i usluge, te tjednog bojkota dm-a, Eurospina, Lidla, svih deterdženata, vode u bocama i gaziranih pića, koji je završen u srijedu – samo su trgovci na malo inkasirali potencijalni gubitak od oko 86 milijuna eura u odnosu na dva “normalna” prosječna tjedna. Podsjetimo, ukupan broj računa u G47 (trgovina na malo, osim trgovine motornih vozila i motocikla) u petak 31. siječnja bio je 20% veći, a potrošeno je 19% više novca nego u petak, tjedan prije, podaci su Porezne uprave. U odnosu na petak 17. siječnja, kada nije bilo bojkota, broj računa bio je pak manji 32%, a iznos 44%. No zadnjeg tjedna siječnja promet trgovaca u maloprodaji bio je još slabiji nego tjedan prije, što govori kako se i u drugim danima opreznije kupuje. Ostvareno je 407,5 milijuna eura prometa u odnosu na tjedan prije s 409,3 mil. eura, dok je u tjednu bez bojkota, od 13. do 19. siječnja, promet iznosio 451,3 mil. eura. Ovisno o promatranom tjednu, fiskalizirano je i oko 1,1 do 1,5 mil. manje računa, dok u kategoriji “Sve djelatnosti” brojke govore kako je od 20. do 26. siječnja ukupno, prema podacima Porezne, potrošeno 634,5 mil. eura ili 56,7 mil. eura manje u prometu roba i usluga nego u tjednu bez bojkota, a od 27. siječnja do 2. veljače 637,9 milijuna ili 53,3 mil. eura manje, piše Večernji list.

– Jasno nam je da nitko neće sniziti cijene sve dok to ne mora. Vrag je u detalju. A taj detalj je – profit – tvrdi savjetnik Halo, inspektore Josip Kelemen pa se akcije bojkota – u očekivanju dugoročne strategije trgovačkih lanaca u formiranju cijena na hrvatskom tržištu kao i smislenijih poteza države – nastavljaju novim “diverzijama” i iskazivanjem nezadovoljstva. Jučer novim sveopćim odbijanjem kupnje roba i usluga, od trgovina i šoping-centara do pekarnica, benzinskih pumpi, banaka, restorana, kafića, teleoperatera… a od danas i bojkotom još jednog trgovačkog lanca na tjedan dana – i to Konzuma, za što je na platformi Halo, inspektore u anketi, kako se tvrdi, glasalo čak 31,7% potrošača. Na Halo, inspektore danima, naime, pljušte nove optužbe kako neki trgovci još nisu izvukli pouku pa ih potrošači ponovno love s prstima u pekmezu, umjesto da padaju, cijene nekih proizvoda ponovno rastu.

– Da ilustriramo zašto smo nezadovoljni, zašto sumnjamo da se vi oko nas, od trgovaca do dobavljača, uvoznika, raznih mutikaša i lovaca u mutnom, dogovarate na našu štetu, zašto se osjećamo prevareno, oguljeno? Pa evo, na primjer: Lino Lada u KTC-u 3,29 € i Lino Lada u Konzumu isto 3,29 €. Slučajno? A ista ta naša domaća Lino Lada za njemačkog je potrošača u trgovini Edeka 2,49 €. Ili vrećica Kiki bombona – naš proizvod na hrvatskim policama na akciji košta 1,29 €, a tolika mu je redovna cijena na njemačkoj polici. I za kraj još jedan apsurd: “zaključana” cijena za Vindijin Choco Loco, mliječni puding s čokoladom i vanilijom – 1,85 €, a isti taj proizvod u Sloveniji na policama austrijskog trgovačkog lanca Hofer košta 1,19 €. Izgubili ste povjerenje hrvatskog potrošača. I morat ćete ga ponovno zaslužiti – poručuju iz Halo, inspektore pozivajući potrošače da ostanu dosljedni i pošalju još jednu snažnu poruku da im je dosta.

I stav sindikalca Krešimira Severa je da je bojkot jedini pravi lijek u borbi protiv visokih cijena. To, kako je rekao ovih dana, potvrđuju i dobra iskustva u Italiji, koja se pobunila zbog cijena tjestenine i kave, u Turskoj zbog pekarskih proizvoda te goriva u Velikoj Britaniji. Kad građani ne kupuju, svi će se u prodajnom lancu zamisliti i ponuditi nižu cijenu, jer kada su police pune, proizvođači pritišću distributere s isporukama novih količina robe, a distributeri trgovce koji više nemaju mjesta za skladištenje jer nisu prodali već prije primljenu robu. Ekonomski analitičar Andrej Grubišić u studiju Večernji TV-a kazao je kako su trgovci “manifestacija inflacije, oni nisu uzrok”. Nekorektno je tvrditi da država nema ništa s inflacijom, upravo suprotno, monetarna i fiskalna politika pridonose postojećem stanju. Prema Grubišićevu mišljenju, trebalo bi ukinuti ograničenje cijena “koje dokazano ne vodi do smanjenja cijena”, nego do nestanka pojedinih proizvoda ili drukčijih pakiranja, dok je razumno očekivati da će dugoročniji bojkot trgovaca, odnosno smanjenje potrošnje, utjecati i na državni proračun i manjak ulaganja.

Poljoprivredni analitičar Ivan Malić kaže kako je porast cijena hrane složen proces u kojem sudjeluju svi u lancu proizvodnje. Jednostrano optuživanje samo trgovaca pokušaj je da se operu ruke od odgovornosti ostalih čimbenika u lancu, prije svega države koja jedina ima instrumente za kontrolu inflacije. Nažalost, potezi Vlade RH u zadnjih nekoliko godina poput ograničavanja cijena energenata, rasta plaća u javnom sektoru ili rasta minimalnih plaća bili su, tvrdi on, populistička mjera koja je dovela do još veće inflacije. – Takve mjere dobro zvuče građanima i glasačima, ali, nažalost, njihov efekt na inflaciju je negativan. Ne treba tu izuzeti ni ostale aktere, od poljoprivrednih proizvođača, prerađivača i trgovaca koji prirodno žele u svom poslu što više zaraditi – objašnjava. Ne podržava bojkot, no smatra kako će on ipak dovesti do pozitivnih pomaka, senzibilizirati javnost, educirati i bolje informirati potrošače, a trgovci će u borbi za povjerenje potrošača sigurno napraviti i smanjenja marži gdje su one pretjerane. Potrošači su sastavni dio nevidljive ruke tržišta, ako oni smanje potrošnju i biraju jeftinije proizvode, može se očekivati da će efekt bojkota ipak biti pozitivan, napominje.

Stručnjak za trgovinu Dragan Munjiza mišljenja je kako će sa svakim novim bojkotom biti manja podrška i financijski efekti. No zasad se i prema njegovu mišljenju postigla svrha. Poslala se poruka ostalim dionicima te natjeralo sudionike u distribucijskom lancu da zaustave poskupljenja robe i snize akcijske cijene i za više od 70 “zamrznutih” proizvoda, koliko ih je uvjetovala Vlada. – To će pomoći najugroženijima i smanjiti bruto maržu na tim kategorijama robe do ljeta i ljetne sezone. No država bi na smanjenje cijena hrane mogla utjecati i sniženjem opće stope PDV-a na većinu ili svu hranu i približiti je stopama u Sloveniji ili Italiji. Može dati i potporu Podravci da restrukturira agrarni sektor, okrupni zemljišta i proizvođače te usmjeri sredstva iz fondova i usporedno s time znanja potrebna za podizanje produktivnosti u poljoprivredi na kvalitetan i meritokratski način – nabraja naš sugovornik.

Upravo najveći mogući efekt na cijene za građane postigao bi se regulacijom PDV-a, uvjeren je Ivan Malić. PDV od 25% utječe na cijenu hrane koju plaćaju građani za čak 20%, tvrdi on. Svi drugi akteri u lancu uzimaju puno manje nego što uzima država na PDV-u. – Radio sam računicu na primjeru cijene brašna. U cijeni brašna od 0,80 eura/kg PDV je 0,16 eura/kg, a marža trgovca 0,15 eura/kg. Usporedbe radi, hrvatski seljak na pšenici je u 2024. godini zaradio samo 0,05 eura/kg – kaže Malić. Činjenica da uvozimo puno poljoprivredno-prehrambenih proizvoda po njemu pak nema utjecaj na inflaciju cijena hrane u Hrvatskoj. Najbolji dokaz toga je da su cijene domaćeg voća, povrća i ribe na tržnicama u pravilu više nego u trgovačkim lancima.

– EU tržište je otvoreno. Na njemu je dovoljno proizvođača, prerađivača i trgovaca pa nema nikakvog razloga da osnovni prehrambeni proizvodi ne budu u nabavi jednako skupi u Poljskoj, Njemačkoj ili Hrvatskoj. Međutim, od nabave do mog hladnjaka na putu stoji država s PDV-om i konkurentnost trgovaca na koju opet najviše utječe država (putem poreza i doprinosa, rušenja administrativnih barijera i slično) – napominje. Zato i Vladino ograničavanje cijena dodatnih 40 proizvoda u potrošačkoj košarici smatra maglom koja se baca kako bi se fokus javnosti koja traži rješenja i sve teže živi maknuo s države.

Foto: Hina