Fizičar Saša Ceci, koji se za vrijeme covida zalagao za cijepljenje djece i tvrdio da cjepivo nije ništa opasnije od vode, objavio je poduži post u kojemu objašnjava zašto ne voli Thompsona. Usporedio je Thompsona i Severinu i očekivano je u toj usporedbi pobijedila izvođačica pjesme “Djevojka sa sela”. Objavu Saše Cecija preonosimo u cijelosti.
“Par stvari. Bilo mi je fora kad su naši ušli u finale. Baš sam se razveselio zbog njih. Nisam neki navijač, ali svidjelo mi se to sve. A onda su rekli da bi htjeli da im na dočeku svira Thompson. Da se razumijemo, vjerojatno ne bih došao na doček tako i tako, ali ovo mi je pokvarilo čak i gledanje finala. Nije tu stvar što ne slušam Thompsona. Ne slušam ni Severinu. Ne volim njezin ni glazbeni stil, ni način pjevanja, niti te njezine pjesme. S druge strane, Thompson i njegov bend jesu po stilu i načinu ono što sam ja slušao i što u velikoj mjeri slušam danas. Ali da su rukometaši htjeli Severinu, i da sam planirao doći na doček, došao bih. Možda bih tamo skužio da mi se zapravo sviđaju one koje je ona sama napisala. Možda, ali čak i ako ne – nema veze. Došao bih jer ovo nije stvar glazbenog ukusa, nego civilizacije. Mi jednostavno ne pripadamo istima. Jebiga.
Druga stvar, čujem da je Remi iz Elementala rekla da će bojkotirati glasanje na Porinu jer je Thompson nominiran. Podržavam i OK mi je to. Fakat ne znam situaciju u toj branši i moguće je da Thompson ima te neke normalne pjesme već desetljećima, a ja eto ne pratim pa ne znam. I glupo mi je da se čovjeka kažnjava cijeli život za nešto, koliko god to po mom ili bilo čijem mišljenju bilo glupo ili neprimjereno ranije. Ali kad sam vidio koliko se taj njegov nastup na Trgu prikazivao kao kako se metnulo aktualnoj vlasti u Zagrebu, i kao pobjeda te nekakve “njegove” opcije, odjednom mi to guranje njega posvuda više ne izgleda kao neki povratak Elvisa nakon dugo vremena, nego kao politički projekt za provociranje cirkusa. Kad nemaš nikakvu suvislu politiku, onda titraš po nacionalističkim žicama. I zato podržavam Remi oko Porina. I svakog drugog koji će ići njezinim stopama.
Kako izgleda isprazno nacionalističko tamburanje mladi se srećom ne sjećaju, ali sad mogu pratiti kako to izgleda u real-timeu u Americi. Kad se spuste zastave i raziđe muzika, ostaju osiromašeni, pokradeni i poniženi. I, prije ili kasnije, mrtvi.
PS
Napisao sam ovaj tekst prije par dana i odlučio ga ne objaviti jer mi je stvarno glupo da sad ja tu nešto komentiram sport i estradu. Koga briga za moje mišljenje o tome? Niti znam išta o tome, niti me zanima da naučim nešto. A onda joj je jedan od njezinih kolega glazbenika poručio da mu “ide na k…” i u zagradio dodao da misli “na onu stvar”. Pa nakon što ju je pošteno iskritizirao (između ostalog i za to što nikad nije dizala glas protiv cajki), poručio joj da ne dobiva medijski prostor pljuvanjem po nekom drugom.
Cijelo to njegovo “pljuvanje po nekom drugom” pročitao sam u “medijskom prostoru” koji je on dobio. Ne znam kako vi gledate na to, ali meni se čini da je ta psihološka projekcija – ono kad drugog optužuješ za nešto što ti radiš – postala epidemija. A gledajući Ameriku, i pandemija. (Uz to, promaklo mi je da su cajke bile nominirane za Porina. Kad, jebiga, ne pratim.)
Uglavnom, ni to me nije potaklo da objavim ono moje gore. Ali kad je neki mamlaz na ulici i pred malim djetetom (3,5 godine) verbalno napao Remi i prijetio joj smrću, malo je meni postao pun k… (i da, mislim na onu stvar).
Likovi koji guraju Thompsona posvuda uporno naglašavaju da on spaja ljude, a da oni koji su protiv njega ljude dijele. Frende, ljudi su oduvijek bili podijeljeni. I to ne po muzici, Elementalu ili cajkama, Severini ili Thompsonu. Podijeljeni su na one kojima kojima je OK da se nekome na ulici, pred djecom, ili društvenim mrežama, pred svima, prijeti smrću, i na one kojima nije.
I zato ovakve situacije ne dijele nikog. One nas samo razotkrivaju”, ističe Saša Ceci.