Bivši premijer Zoran Milanović još nije odlučio hoće li se kandidirati na predsjedničkim izborima krajem sljedeće godine. O tome, kako govore oni iz njemu bliskih krugova, ozbiljno razmišlja, ali još važe razloge za i protiv.
Ako bi se kandidirao i pobijedio onda bi svoju političku karijeru obogatio jednom prestižnom funkcijom, a nakon toga bi mu se zasigurno otvorila vrata i za neku sinekuru na europskoj razini. Time bi taj 52-godišnjak, kojemu je još daleko mirovina, obnovio svoju političku karijeru, a stolovanje na Pantovčaku bio bi mu i veliki izazov.
Međutim, ako bi se kandidirao i izgubio, onda bi u kronologiji hrvatskih političkih dužnosnika, i pored toga što je odradio četiri godine u Banskim dvorima, ostao zapamćen uglavnom kao onaj koji ne uspijeva. Prati ga, naime, stigma da je uspio izgubiti dvoje skoro već dobivene parlamentarne izbore (2007. i 2015.), a kada bi se tome pridodao eventualni poraz i na predsjedničkim, teško bi to podnio.
No, s obzirom na to da trenutačno na političkoj sceni i nema pravog izazivača koji bi se mogao ozbiljno suprotstaviti aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, njegovo se ime sve češće spominje u oporbenim redovima kao njenog protukandidata. I on sam, čini se, uživa u toj ulozi te ne otklanja tu mogućnost, iako je ni ne potvrđuje.
Trenutno se bavi privatnim poduzetništvom. Njegova tvrtka za savjetovanje sa samo jednim zaposlenim prošle je godine ostvarila dobit od oko pola milijuna kuna. Većinu prihoda ostvario je u zemlji, a manji dio je vjerojatno došao od albanskog premijera Edija Rame kojemu je postao savjetnikom. Uz to se angažirao i na jednoj zagrebačkoj visokoj školi za međunarodne odnose i diplomaciju gdje su ga postavili za predsjednika Diplomatskog vijeća.
No, iako je u toj službi proveo većinu svog radnog vijeka, Milanović je sve samo ne klasični diplomat. Politika mu je, kako se kaže, u krvi, voli tu vrstu nadmetanja, ne štedi druge, a nisu ni oni njega. Još dugo nećemo zaboraviti njegove izjave iz zadnje kampanje kada je u privatnim razgovorima, koji su kasnije dospjeli u javnost, spominjao „vojne lekarke“, dio srbijanskih političara je okarakterizirao kao „šaku jada“, BiH mu je kao država bila „great shit“, a doznali smo i za „djeda ustašu“ u njegovoj široj obitelji.
Nimalo nježniji nije bio ni prema mnogima u vlastitoj stranci dok im je bio šef. „Milanović je vrlo sklon osobnim spačkama i diskvalifikacijama. Ružno i pogano zna govoriti o ljudima, čak i o svojim najbližim suradnicima“, napisala je svojedobno o njemu jedna novinarka sklona lijevoj opciji.
Takvim pristupom stekao je neke prijatelje jer se voli neformalno odnositi, ali i puno protivnika, čak neprijatelja. Dosta ih ima i u SDP-u koji bi na kraju, ako se na to odluči, trebao potvrditi njegovu predsjedničku kandidaturu, a to možda neće proći bez problema. Sadašnji čelnik SDP-a Davor Bernardić ranije je govorio kako će ta stranka odluku o predsjedničkom kandidatu donijeti demokratski, na stranačkim tijelima „vjerojatno iza europskih izbora“.
No, raste pritisak da se to napravi ranije. Tako je prije nekoliko dana Gordan Maras, saborski zastupnik SDP-a, javno pozvao Milanovića da se konačno odluči. Da je vrijeme za odluku misli i čelnik HSS-a Krešo Beljak prema kojemu je Milanović bio izdašan kad su sklapali koaliciju (pa ima pet zastupnika u Saboru), te mu je na određeni način i dužnik, ali unatoč tome drži kako nema više smisla oklijevati s kandidaturom.
„Ne možete u utrku ući kasno, svi koji misle biti kandidati moraju u roku od mjesec, dva, istaknuti kandidaturu, inače će Kolinda biti favorit“, rekao je Beljak u subotu na Okruglom stolu HSS-a na koji je, očito ne bez valjanog razloga, došao i Milanović. No, opet je uskratio odgovor na pitanje hoće li se kandidirati. „Hvala vam, tu sam došao slušati“, samo je kratko kazao brojnim novinarima.
Ni Anka Mrak-Taritaš iz Glasa nije previše strpljiva, a možda i ima svoju računicu. I ona traži da oporba pronađe ozbiljnog protukandidata Kolindi, a što se tiče Milanovića kazala je da je kao ministrica s njim odlično surađivala, dodavši znakovito „predsjednička funkcija je drugačija“.
Na zanimljiv razlog zašto Milanović još oklijeva i kakva bi mu mogla biti konačna odluka, ukazala je proteklih dana bivša ministrica u njegovoj vladi Mirela Holy, danas komunikacijska stručnjakinja.
„Njegova odluka o izlasku uvelike ovisi o tome kakav će biti status Kolinde Grabar-Kitarović. Ako će biti kandidatkinja HDZ-a iza koje će HDZ čvrsto stajati, mislim da Zoran Milanović neće ići na predsjedničke izbore“, ocijenila je Holy.
Ako je tomu tako, onda će Milanović još prilično dugo morati izbjegavati novinarske odgovore. Kolinda je, naime, kazala kako će o svojoj kandidaturi za drugi mandat odlučiti tek nakon izbora za Europski parlament, dakle, u lipnju sljedeće godine. Nakon te objave znat će se i službeni stav HDZ-a, a dotad će biti razvidnije hoće li vodstvo te stranke čvrsto stati iza nje.
No, ako se odluči za tu varijantu čekanja pitanje je hoće li one grupacije koje bi ga eventualno poduprle, takvo odugovlačenje prihvatiti. Izbori su, naime, za nešto više od godine dana, Kolinda kroz predsjedničke aktivnosti posredno vodi i vlastitu kampanju, dok oporba do daljnjeg nema nikoga na kojeg bi mogla zaigrati kako bi je ugrozio.
Ako njihov kandidat neće biti Milanović koji već ima svoju prepoznatljivost, ali i političku popudbinu koju neki drže i njegovim teretom, oduzima se vrijeme i prostor nekom drugom kandidatu iz tih redova da dovoljno rano iziđe u javnost i počne se profilirati kao osoba koja ima što ponuditi za tu dužnost.
U tom kontekstu bivši premijer će se vjerojatno najkasnije početkom sljedeće godine morati izjasniti prihvaća li ili odbija predsjedničku utrku. Ako bude čekao rasplet između HDZ-a i Kolinde, vjerojatno će sve manje biti onih koji će sa strpljenjem gledati na njegovo kalkuliranje.