Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski priznao je u srijedu da su mirovni pregovori u Londonu bili obilježeni “emocijama” i obećao da će se Ukrajina pridržavati svog ustava, prikriveno aludirajući na američke kritike njegovog stava da Kijev nikada ne može priznati rusku kontrolu nad poluotokom Krimom. “Emocije su bile uzburkane.

Ali dobro je da se pet zemalja sastalo kako bi se približio mir”, napisao je Zelenski na platformi društvenih medija X nakon razgovora. “Američka strana podijelila je svoju viziju. Ukrajina i drugi Europljani predstavili su svoje. I nadamo se da će upravo takav zajednički rad dovesti do trajnog mira.”

Pregovori u srijedu u Londonu između američkih, ukrajinskih i europskih dužnosnika o okončanju ruskog rata u Ukrajini prebačeni su na nižu razinu nakon što je američki državni tajnik Marco Rubio iznenadno otkazao svoje putovanje u Britaniju.

Mnogi analitičari smatraju da se Ukrajinu ubrzano traži da prihvati gubitak teritorija. Novi američki plan nije mirovni plan, piše britanski Telegraph. Urednik i analitičar Con Coughlin tvrdi da je to više poticaj za nastavak rata. 

Prijedlog američkog predsjednika Donalda Trumpa u sedam točaka za okončanje sukoba u Ukrajini može biti mnogo stvari, ali sigurno nije mirovni plan. To je nacrt za daljnji rat. Predaja, kapitulacija, izdaja, popuštanje, napuštanje. Ovo su riječi koje bolje opisuju sramotni prijedlog mirovnog sporazuma koji Trumpova administracija trenutačno promovira po Europi, prenosi Večernji list.

Umjesto da pokuša riješiti temeljne uzroke sukoba – naime, neizazvanu invaziju Rusije na suverenu državu – Trump i njegovi kolege došli su do perverznog zaključka da je najbolji način za postizanje mira u Ukrajini nagrađivanje ruskog predsjednika Vladimira Putina za njegov očiti čin vojne agresije, piše Telegraph. 

To izgleda kao srž uvjeta predstavljenih u dokumentu od jedne stranice koji je jučer predan zapadnim diplomatima na sastanku u Londonu. Prijedlog dopušta Putinu da zadrži gotovo sav ukrajinski teritorij koji je zauzeo od početka svoje invazije na Ukrajinu 2014. godine, dok Ukrajincima – koji su nedvojbeno nevina strana u sukobu – ne nudi gotovo ništa zauzvrat.

Daleko najskandalozniji prijedlog u ovom planu, koji je Trump nazvao svojom „konačnom ponudom“, jest da bi, u zamjenu za prekid ruskih neprijateljstava duž trenutačnih linija fronta, Washington pristao na pravno priznanje ruskog nadzora nad Krimom. Osim toga, Rusija će uživati u faktičkom priznanju Washingtona nad svim teritorijem u istočnoj Ukrajini koji je Moskva zauzela, okupirala i nezakonito anektirala tijekom posljednjih desetak godina.

Oba ustupka ne samo da nagrađuju Putinov desetljetni vojni napor za uništenje neovisnosti Ukrajine; ona predstavljaju očito kršenje jednog od ključnih stupova poslijeratnog međunarodnog poretka, koji nalaže da je suverena cjelovitost svake nacije nepovrediva.
Ako se Rusiji dopusti da pregazi tako temeljni princip međunarodnog prava, što onda sprječava Kinu da zauzme Tajvan ili Argentinu da zauzme Falklandske otoke? Daleko od toga da je recept za budući mir, Trumpova kapitulacija pred Moskvom postavlja temelje za buduće sukobe.

Drugi aspekti Trumpovog takozvanog „mirovnog sporazuma“ jednako su neukusni svima koji podržavaju princip obrane ukrajinskog suvereniteta od ruske agresije. Osim što zahtijeva od Kijeva da preda svoj teritorij, sporazum zahtijeva da Kijev odustane od svojih težnji za pridruživanjem NATO savezu. Zauzvrat, ad hoc skupina europskih zemalja – nedvojbeno referenca na „koaliciju voljnih“ Sira Keira Starmera – obvezat će se na pružanje „snažne sigurnosne garancije“ za zaštitu Ukrajine od budućih čina ruske agresije.
Kako Trumpov sporazum ne spominje pružanje američke vojne podrške takvoj snazi – što je jedan od ključnih zahtjeva Starmera – prijedlog već izgleda mrtav. Trump također nudi Putinu neke važne poticaje za pristajanje na sporazum, poput ukidanja američkih sankcija koje su na snazi od 2014. godine i ponude buduće gospodarske suradnje u energetskom i industrijskom sektoru.

Gotovo je nevjerojatno da je Trump, koji je preuzeo dužnost obećavajući da će okončati sukob u Ukrajini u „24 sata“, mogao proizvesti dokument koji nije samo duboko pogrešan, već predstavlja tako očitu prijetnju svjetskom miru.

Steve Witkoff, Trumpov posebni izaslanik, očito je izradio ovu parodiju mirovnog sporazuma nakon četiri sata razgovora s Putinom u Moskvi prošli tjedan. Sudeći prema konačnom ishodu, najblaži pogled na napore američkog izaslanika jest da je jednostavno zapisivao diktat ruskog vođe.

Putin će sigurno tvrditi da ovaj sporazum – ako ga prihvati – opravdava njegovo ratno huškanje u Ukrajini, koje je već odnijelo stotine tisuća života i ostavilo velike dijelove Ukrajine nenastanjivima. Još važnije, to će omogućiti iscrpljenoj i izmučenoj ruskoj vojsci da se pregrupira i pripremi za buduće agresivne čine protiv europskih granica, sigurna u spoznaju da, čak i ako dođe do napada na države članice NATO-a, nema razloga za strah od američkog vojnog odgovora.

Odjednom, Trumpova šala, izrečena tijekom predsjedničke kampanje, da bi poticao Rusiju da napadne saveznike NATO-a u Europi koji nisu osigurali odgovarajuća financijska sredstva za svoju obranu, zaslužuje ozbiljno razmatranje od strane dosadašnjih europskih saveznika Washingtona.

S obzirom na otvoreni prezir ove administracije prema europskim brigama, što se vidi iz posljednjeg trenutka povlačenja američkog državnog tajnika Marca Rubija i Witkoffa s jučerašnjeg londonskog summita o mirovnom prijedlogu, europski čelnici moraju slijediti primjer Ukrajine i priznati da se na SAD više ne može pouzdati u zaštiti njihovih interesa.
Sudeći prema početnom odgovoru ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog na Trumpovu ponudu, Ukrajina će vjerojatno zaključiti da je bolje nastaviti borbu nego trpjeti nacionalno poniženje predaje svog teritorija Rusiji.

A ako europskim čelnicima treba dodatni dokaz da moraju osigurati svoje buduće sigurnosne potrebe, tada bi „mirovni sporazum“ za Ukrajinu, koji je osmislila Trumpova administracija nekonvencionalnih pojedinaca, trebao pružiti svu uvjerljivost koja im je potrebna, zaključuje Coughlin.

Foto: Hina