Glumac Mladen Horvat preminuo je u 65. godini života nakon moždanog udara. Horvata publika pamti po urnebesnim, britkim i nezaboravnim šalama i zafrkancijama iz kultne ‘Večernje škole’ gdje je kao Denis dijelio klupe s glumcem Zlatanom Zuhrićem Zuhrom, Draženom Folnegovićem, pokojnim Đurom Utješanovićem i Ahmedom el Rahimom, dok im je predavanja držao nezaboravni komičar, legendarni Željko Pervan. Od svog prijatelaj oprostio se i Romano Bolković.

“Dragi moj Mladene, nazvao me je Damir, a ti znaš Damira, ni Bog ni zdravo nego izravno: Umro je Mladen Horvat., i sad šutimo nas dvojica, ja velim od čega, nije sad ni važno, i pozdravimo se, kao da nismo vodili ovaj razgovor, kao da ne vjerujemo da ga vodimo, i nazovem ja Pervana.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Glumac, možemovac i bivši komunist Vili Matula: Vjerujem da će Tomašević u drugom mandatu vratiti Trg maršala Tita. On to zaslužuje

Žac blago pozdravi, znaš Željka, počnemo razgovor, konduliramo uzajamno, zaključimo da se obojica osjećamo nekako neodređeno, tupo, isprazno, nepriravni na ovaj razgovor, nespremni na ovaj prerani razgovor, i kaže mi Pervan da si imao visok tlak, nije sad ni važno, i tu se dogovorimo da odmah javimo jedan drugome kad je sprovod, čim jedan sazna.

I onda, nazovem Vinka, i Vinko, a možda ga ne znaš kao ja, ni mene koliko me on poznaje, i ja već na rubu plača. Kaže VInko:

– Znaš, sreli smo se prije par tjedana na placu u Dubravi, i kažem mu ja: Hajmo napraviti još jednu predsmrtnu emisiju.,

i odgovori mi Mladen idemo, i…. i tu je razgovor zapeo jer mislim da smo bili na rubu plača, s one druge strane.

Sad sam na koncu nazvao Zuhru.

Zuhra mi kaže, možda ne znaš takvog Zuhru, da bi se najradije kao dijete pokrio dekicom po glavi, jer to je valjda jedini način da ničeg ovog nema, da se nije desilo, da nije.

Dragi moj prijatelju, oprosti mi što na oproštaju od tebe moram okajati moj grijeh propustom, to što se nismo predugo vidjeli, to što kao svaki čovjek griješim prema bližnjima misleći da su oni ionako tu, pa za njih uvijek ima vremena.

Nema. Isteklo je kad nitko nije očekivao. Hvala Ti prijatelju na svakoj fori, svakom smijehu, svakom danu jedne nevjerojatne mladosti. Hvala Ti, Mladene, što si moj i naš život učino lakšim, jer si ga prokazao smiješnim. Čovjeka cijelu jednu vječnost nema, pa ga malo bude, pa ga onda cijelu jednu vječnost nema.

Ovo malo vremena između dviju vječnosti iskoristio si najbolje što čovjek može: smijao si se. S razlogom”, ističe Romano Bolković.