Damir Zorić, kandidat za predsjednika Matice hrvatske, krajem prošle godine dao je intervju portalu Viteski.ba, u kojem je predstavljen kao jedan od organizatora Konvoja za Novu Bilu. U tekstu se ističe da je prosincu 1993., tada kao potpredsjednik Sabora RH, sudjelovao je u organizaciji humanitarne akcije „Bijeli put“ kojom je više od stotinu kamiona s pomoći stiglo do bolnice u Novoj Biloj, u opkoljenoj Lašvanskoj dolini.
“Te 1993. ući u ovu crkvu bilo je strašno, vidjeti sve te ranjenike koje su nam pokazivali franjevci, liječnike koji su se borili spasiti ih bez ikakvih uvjeta i opreme. Posebno mi je u sjećanju ostao fra Franjo Grebenar koji je cijelo vrijeme bio tu”, naglasio je Zorić.
“Akciju su pokrenuli dr. Slobodan Lang, Branko Čulo, Ante Damjanović i ta skupina ljudi. Tada sam bio potpredsjednik Sabora RH, prije toga tri godine glavni tajnik Ureda za prognane i izbjeglice Vlade RH, tako da sam imao iskustva u radu s tim ljudima. Dakle, bio sam na poziciji da mogu pomoći i to sam iskoristio, nije to bio nikakav herojski čin. I ranije sam dolazio u ove krajeve, ne pitajte kako, ali sam dolazio i u Vitez te okolna mjesta u koja smo se uspijevali probiti s manjim konvojima. Znao sam da su potrebe ljudi ovdje velike i da to što dr. Lang i ljudi okupljeni oko njega rade itekako ima smisla“, prisjetio se Damir Zorić.
Zorić je u intervjuu pohvalio i bjegunca Miroslava Kutlu.
“Kamione koji su bili u konvoju dobili smo od jednoga čovjeka s kojim se poslije u Hrvatskoj nije sve najsretnije završilo pa on sada živi u BiH. U pitanju je Miroslav Kutle. Bio je vlasnik tvrtke Zagrebački transport. Pitali smo direktora za kamione, a on je rekao da ih ne smije dati bez vlasnika. Tako smo došli do Kutle koji nam je, kad smo tražili, rekao: – Uzmite koliko vam treba. Hvala mu na tomu. To je činjenica o kojoj on nikad nije govorio ni tražio da ga se spominje. Ali svatko će od nas jednom povući crtu, refu, kako se kaže ovdje u Bosni. Pa, eto, i Kutle će imati tu crticu koja će biti u njegovoj životnoj bilanci“, rekao je Zorić koji je zatim govorio o organizaciji konvoja.
“Sve što se tiče organiziranja konvoja bilo je isključivo na dobrovoljnoj bazi. I kamioni i gorivo te sva pomoć prikupljena od dobrovoljnih priloga, a na kraju su sve dovezli ljudi koji su se dobrovoljno javili iako su vrlo dobro znali kamo idu i zašto. Većina vozača prije toga nije bila u BiH, osim onih koji su podrijetlom s ovih prostora, ali dosta njih nije bilo čak ni zavičajno vezano uz ovaj prostor. Ante Vlaić, koji je poginuo, bio je Dalmatinac. To je bila jedna eksplozija hrvatskoga jedinstva koja se događala u vrijeme kada se Hrvatskom širila propaganda o središnjoj Bosni kao domovini Bosanaca, kao i priče da su te ljude ostavili Hercegovci, da nisu važni ni Hrvatskoj. Tada kreće i priča o gradnji bolnice u Biloj, priča koja je u konačnici realizirana i kojom je Republika Hrvatska konkretno pokazala koliko su joj ljudi ovdje važni”, naglašava Zorić.
“Upozorio sam ih na to jer, koliko god je bilo teško doći i ispregovarati prolazak konvoja, najteže je bilo vratiti se i ostaviti te ljude. Ipak, ono što su im ostavili je ta doza toliko potrebne snage jer čovjek ne živi samo o kruhu. Svima nama koji smo bili uključeni na bilo koji način u organiziranje konvoja ostalo je sjećanje na kojem mogu živjeti i budući naraštaji. Ima tu, naravno, i zaborava, ali mi koji smo bili dio te priče trebamo na jedan pristojan način, bez hvalisanja i propagande, činjenicama ispričati istinu o Bijelom putu, istinu koja ostaje onima koji dolaze, a oni ne smiju naći prazan list”, zaključio je Damir Zorić svoj razgovor za viteški portal
Kako se posljednjih dana u javnosti intenzivirala rasprava o izboru novog predsjednika Matice hrvatske, redakciji portala Teleskop.hr obratio se Herman Vukušić, jedan od organizatora Konvoja za Novu Bilu i koautor opsežne knjige o toj humanitarnoj akciji. Vukušić osporava tvrdnje Damira Zorića, kandidata za predsjednika Matice hrvatske, koji je nedavno u intervjuu za portal Viteski.ba izjavio da je bio jedan od organizatora konvoja. Prema Vukušićevim navodima, Zorić nije bio dio organizacijskog tima niti je s konvojem stigao u Novu Bilu. Također demantira Zorićevu tvrdnju da je Miroslav Kutle bio među onima koji su pomogli realizaciju konvoja.
“Ja sam od prvog dana bio jedan od organizatora i mogu vam reći da apsolutno ne stoji Zorićeva tvrdnja da je bio jedan od organizatora. Mnogi se danas prikazuju kao organizatori konvoja za Novu Bilu, ali te tvrdnje ne stoje i demantirane su u knjizi koju smo napisali pokojni Stipe Karajica i ja. Tamo smo objavili vjerodostojna svjedočanstva i dokumente”, ističe Herman Vukušić, kojeg pitamo sjeća li se Damira Zorića iz tog vremena i je li on sudjelovao u organizaciji konvoja.
“Sjećam se da je imao neku funkciju u Saboru, ali da je bio u organizaciji Bijelog puta i pogotovo da je sudjelovao u konvoju – to apsolutno ne stoji. Ne stoje ni njegove tvrdnje da je bio jedan od ljudi koji su nešto konkretno radili”, kaže Vukušić, koji je komentirao i Zorićeve izjave da je 1993. godine bio u Novoj Biloj i da je vidio ranjenike.
“Ne znam je li 1993. godine bio u Novoj Biloj prije ili poslije konvoja. Mi smo u Novu Bilu došli 20., a vratili se 22. prosinca 1993. godine. U knjizi koju sam spomenuo nalaze se svi sudionici Konvoja, imenom i prezimenom, a tamo nema Damira Zorića. A da je prije bio u Novoj Biloj – nisam primijetio. Naime, bilo je izuzetno teško ući u Novu Bilu, koja je bila u okruženju devet mjeseci od strane Armije BiH. Jedini koji je ušao bio je Ante Damjanović, koji je i donio informaciju o stanju u Srednjoj Bosni”, objašnjava Vukušić.
A kakva je bila uloga Miroslava Kutle, za kojeg Zorić tvrdi da je osigurao kamione?
“Kutle nema veze s organizacijom prijevoza. U knjizi koju spominjem naveli smo imena direktora prijevozničkih poduzeća koji su bili angažirani. Gospodina Kutle nema nigdje. Apsolutno je to neistina – da ne kažem, laž”, zaključuje Vukušić.
Naslovna fotografija: Herman Vukušić govori na predstavljanju knjige “Bijeli put za Novu Bilu”
Foto: Hina
“