Documenta je predstavila preliminarne rezultate istraživanja ljudskih gubitaka povezanih s događajima tijekom i nakon VRO “Oluja”, prema kojima su identificirali 2353 žrtve rata koje su pretežito srpske nacionalnosti te civili, a najviše stradalih je u dobi od 36 do 64 godine.
Cilj istraživanja je stvaranje što točnijeg, utemeljenog i javno dostupnog popisa svih stradalih – i civilnih i vojnih osoba, neovisno o njihovoj nacionalnoj, etničkoj ili političkoj pripadnosti.
– Ovi su podaci u samom centru pitanja koliko smo se kao društvo uspjeli suočiti s prošlošću, u samom centru dileme jesmo li zreli za uzajamno priznanje patnje i jesmo li zreli za priznanje patnje svih koji su stradali u ratu od 1991. do 1995., mada mi među žrtvama imamo podatke sve do ranih 2000., rekla je voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič u ponedjeljak.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: PROFESOR VRČEK: Kemijska iluzija ljeta: Kako nas “melanom u tubi” lažno štiti od raka kože
Navela je kako se suočavamo s posve suprotstavljenim slikama što se tiče stradanja tijekom i nakon Vojno-redarstvene operacije “Oluja”, kojom je vraćen teritorij RH.
– U Hrvatskoj, posebno među onima kojima je ‘Oluja’ omogućila da se vrate u svoje kuće u do tada okupiranim područjima, ‘Oluja’ se slavi kao pobjeda, a tako će se uskoro slaviti i mimohodom u Zagrebu. S druge strane rata, vezana je uz egzodus, uz ubijanje civila, uz nerazjašnjene sudbine nestalih, rekla je Teršelič.
– To je lice i naličje iste priče, dodala je.
Na izvješće Dokumente reagirala je povjesničarka doktorica Vlatka Vukelić.
“Apsolutno ništa nova pod Suncem. Postoji ekipa zadužena za negaciju svega ljudskog u hrvatskom narodu iz razdoblja WWII i ekipa zadužena za negaciju drzavnosti iz razdoblja Domovinskog rata. Akteri su, u osnovi, dobro povezana mreža, a imaju i dobre kontakte u informacijskom “mainstreamu”. Nemam ništa protiv tzv. civilnog sektora, kulture sjećanja i ostalih stvari koje se vežu uz civilni sektor.
Problem je kada ovakve udruge postanu “istraživački i znanstveni autoritet”, mimo znanstvenog i etičkog aparata. Naime, tu se koriste već dobro okušane metode privida “objektivnog istraživanja”, koje je, kada se uradci temeljito pogledaju, vrlo površno, selektivno i neetično. Uostalom, postavlja se i pitanje registracije ovakvih udruga, za što uopće imaju “certifikate”, tko im odobrava “projekte” i tko im je, s obzirom na financiranje”, nadzorni mehanizam. Mislim da bi bilo najlogičnije da recenzije svih njihovih istraživanja provodi Memorijalno-dokumentacijski centar za Domovinski rat. Tada bi se zasigurno izbjegle ovakve manipulacije povijesnih činjenica”, napisala je Vukelić.
Na slici. Doktorica Vlatkaa Vukelić