Preminuo je bivši gradonačelnik Valpova Dinko Burić. Bio je liječnik, političar i čovjek koji je godinama predano služio svojem gradu. Njegova stranka oprostila se emotivnim priopćenjem, ističući njegovu hrabrost, posvećenost ljudima i dostojanstvo s kojim je nosio životne teškoće.

“S neizrecivom tugom i teška srca opraštamo se od našeg voljenog prijatelja, gradonačelnika, doktora i brata Dinka Burića. Dinko nije bio samo osoba na funkcijama koje je obnašao, bio je snaga i utjeha mnogima u teškim trenutcima. Njegov rad i neumorna predanost službi ljudima, ispisali su priču o istinskoj ljudskosti, jer njegova ruka pružala je pomoć, čak i onda kada se činilo da više nema nade.

Griješio je, kao i svatko od nas, ali je uvijek imao hrabrosti suočiti se s vlastitim slabostima i činiti dobro.

Posljednji mjeseci njegovog života bili su prepuni nepravde, pogrdnih riječi i boli koje niti jedan čovjek nije zaslužio. Život mu je podario teške križeve, ali Dinko ih je nosio s dostojanstvom i hrabrošću koju rijetki posjeduju.

“Gospodin je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim

on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi

i krijepi dušu moju.”

Ove riječi podsjećaju svakog od nas da ćemo svi jednom biti pozvani pred Gospodina te da je naš konačan put, put mira i pomirenja.

Posljednji ispraćaj bit će u četvrtak, 7. kolovoza 2025. godine, u 16,00 sati na Gradskom groblju u Belišću.

Počivaj u miru Božjem, naš dragi prijatelju. Tvoja borba je završila, ali tvoja priča živjet će zauvijek u našim srcima.

Posljednje zbogom. Neka Ti je laka zemlja, počivaj u miru Božjem”, ističese u priopćenje Nezavisne liste Dinka Burića.

Diko Burić je bio među najaktivnijim saborskim zastupnicima, ali i oštar na jeziku pa je taj liječnik po struci kolegi Vladimiru Šeksu svojedobno ispisao i uputnicu za – psihijatra. Nerijetko je, stoga, punio i medijske stupce. Dinko Burić napustio je Markov trg prije tri godine, a ubrzo i “nestao” iz javnosti. Povukao se iz visoke politike, a HDSSB i Branimir Glavaš za njega su, ističe, prošlost. Njegovo ime u javnosti je ponovno odjeknulo nedavno, kao pozitivan primjer, kada je kao gradonačelnik Belišća svoje sugrađane oslobodio plaćanja dječjeg vrtića, a odgojiteljicama povisio plaću za deset posto.

Osim političkih bitaka, Dinko Burić vodio je u međuvremenu i onu daleko važniju – za zdravlje. Suočio se prijeosam godina s malignom bolešću, non-Hodgkinovim limfomom. Teška dijagnoza nije ga spriječila da tri mjeseca kasnije uvjerljivo osvoji drugi mandat na čelu Belišća, u kojemu, priznat će mu čak i kritičari, odrađuje velik posao.

– Nisam nestao, povukao sam se u mirniju fazu života na lokalnoj razini, prvenstveno zbog zdravlja, koje je bilo i osnovni motiv da preokrenem prioritete u životu – započinje on, piše Večernji list.

Vjerujem u ozdravljenje

– Suočiti se s malignom bolešću nije jednostavno, a ja sam neizmjerno zahvalan dragom Bogu na snazi koju mi je dao da je prihvatim, na obitelji koja mi je najveća potpora i na krugu pravih prijatelja. Trebala su mi dva-tri dana da dođem k sebi, ali onda sam je zaista iskreno prihvatio i zahvaljivao na svakome danu do tada, na supruzi, predivnoj djeci i unučadi, i molio se za još vremena pa koliko ga bude. I, dakako, postao sam svjestan da se moram i liječiti, a ono što mi je jako važno – uspio sam maknuti iz glave pitanje “zašto”. Stalno sam si govorio “ne pitaj zašto, nego prihvati zato”. Tako treba biti. Uvijek sam osjećao onu posebno važnu poruku iz Biblije koja nam je svima dana: ne boj se, nisi sam – otvoren je.

Bolest je u fazi remisije, a na kontrolu u Zagrebu bio je naručen i dan nakon našeg razgovora.

– Osjećam se dobro, ali svjestan sam, i kao liječnik, ozbiljnosti bolesti. Vjerujem u ozdravljenje. Prolazi mi 544. dan od transplantacije koštane srži i, nevjerojatno, ne moram brojiti, svaki dan znam koliko mi je vremena nadodano – nastavlja.

Prošao je i kemoterapije i zračenje. Ranije nije nikada teško bolovao. Suočio se jedino sa srčanim udarom prije 12 godina – u doba kada je pušio nevjerojatnih pet kutija cigareta na dan.

– Koliko bude trajalo, vrijedilo je sve – stava je on. Najponosniji je na obitelj – suprugu Lidiju s kojom ima četvero djece, a ona su ga već četiri puta učinila djedom.

– Moja se Lidija jako potrudila da me učini čovjekom – kaže on, bez imalo patetike u glasu.

Srednjoškolska su ljubav i vršnjaci, on je od nje samo 45 dana stariji.

– Prohodali smo u drugom razredu, zaručili smo se nakon trećega, na moj 18. rođendan. Završili smo Medicinsku školu u svibnju 1981., bili smo odlični đaci pa smo oslobođeni mature, a vjenčali smo se 13. lipnja, na Antunovo iste godine. Položili smo prijemni ispit na Medicinskom fakultetu u rujnu, ja sam potom otišao u vojsku, a supruga je položila prvi semestar i onda koncem ožujka 1982. rodila našu prvu kćer. Kad sam se vratio iz vojske, ja sam išao na fakultet, a ona je bila na rodiljskom dopustu, pa smo drugi semestar nastavili zajedno. Na petoj godini dobili smo drugu kćer. Završili smo studij na vrijeme, čak je supruga tri mjeseca prije mene diplomirala – smješka se Burić. On je specijalizirao internu, a ona obiteljsku medicinu, njegova je ordinacija u Belišću, a njezina u obližnjim Veliškovcima. Sinovi su im se rodili nakon rata, 1995. i 1996.

– Supruga mi je baš dar s neba. Trebalo je trpjeti mene u vremenu kada čovjek traži sebe i još se bavi politikom. Presretan sam kad dođem kući, uživam u našem druženju – ističe. Mladi su zakoračili u brak, no imali su ogromnu podršku roditelja, bez koje bi, uvjeren je, teško uspjeli postići sve što jesu.

– Majke su nam bile domaćice, očevi su radili, jako su se slagali pa je i to doprinijelo da ćemo u lipnju proslaviti 38 godina braka – dodaje.

Ponovio bih sve

Saborske sjednice Dinko Burić danas rijetko prati, ali ništa se u retorici zastupnika, ocjenjuje, nije promijenilo. Javnost se upravo njegove psihijatrijske “uputnice” za Šeksa sjetila nakon nedavnog “okršaja” Nikole Grmoje i premijera Andreja Plenkovića.

– Napetosti i osebujnog stila izražavanja oduvijek je bilo i bit će, ali najvažnije je da nema vrijeđanja na osobnoj razini i fizičkog sukoba – komentira.

– Ne mislim da je razina komunikacije danas drukčija nego što je bila u svakom sazivu Sabora. Mjesto je to na kojem je dopušteno postaviti bilo koje pitanje jer nema smisla odlaziti na sjednice, a ne raspravljati. Nastojao sam se držati pravila da govorim kako bi me svi razumjeli, i oni kojima postavljam pitanja ili odgovaram i cjelokupna javnost. Ne mislim da su padale teške riječi, svatko ima svoj način izražavanja, ponekad te netko i “povuče za jezik”, ali nije to ništa neuobičajeno. Uoči svake sjednice spavao sam samo pet sati jer sam se temeljito pripremao.

U saborske klupe sjeo je 2010., kao zamjena za Branimira Glavaša. Izborio je iduće godine, na redovnim izborima, i vlastiti mandat. Ne nedostaje mu to vrijeme, ali naglašava da je mu je to vrijedno životno iskustvo i počašćen je što ga je proživio.

– Trudio sam se ne samo sjediti u Saboru nego i promijeniti nešto. Nažalost, mogućnost promjene ograničena je ako ne pripadaš saborskoj većini. Svjedoče tome i najnovije odluke o podjeli Hrvatske na statističke regije. Upravo se Klub zastupnika HDSSB-a protivio podjeli na dvije regije, jer se tako šteti najprije Slavoniji i Baranji, i predlagali smo četiri ili pet regija. Pet i pol sati sam s tadašnjim zamjenikom ministra raspravljao. Svi su nas ignorirali, a evo, s odgodom od sedam godina, vraćamo se onome o čemu smo tada pričali. Bolje ikad nego nikad. Nikad nije kasno ispraviti pogreške – razmišlja on.

Kao gradonačelnik Belišća najviše je ponosan na ljude, svoje suradnike. Ukupno je 27 zaposlenih u gradskoj upravi, a ističu se po tome što su svih pet pročelnika u gradu – žene. Nijednoga “starog” pročelnika, ističe, nije smijenio kada je 2013. preuzeo vlast u Gradu.

– Oduševljen sam njihovim odnosom prema poslu! Nikad nitko nije u 15 sati rekao da ide kući, ako je bilo posla. Vrlo često ostajemo puno duže, do 18 ili 19 sati, a znali smo zaglaviti i do 21.30, kada smo pripremali projekte. Odem ujutro, dođem kući navečer, osjećam se korisno i počašćen sam što radim s tako vrijednim ljudima. To mi je i psihoterapija jer, dok radim, ne razmišljam ni o čemu drugome. Odmaram se navečer u krugu obitelji, ne izlazim nigdje, a puno spavam jer mi nakon liječenja treba više odmora – iznosi.

U političkoj retorici, Dinko Burić danas je čovjek potpuno drukčiji od onoga kakvoga je hrvatska javnost navikla gledati u saborskim klupama. Ni jedna “teška” riječ ne može se od njega izvući o političkim neistomišljenicima, pa ni o bivšem stranačku šefu i nekada bliskom prijatelju Branimiru Glavašu, s kojim je prilično burno raskrstio kada je, uz Vladimira Šišljagića, predvodio raskol HDSSB-a u jesen 2016. Glavaš mu je ekspresno odgovorio izbacivanjem iz stranke, a disidenti su potom izabrali vlastito vodstvo HDSSB-a. Sve se odigravalo, praktički, pred lokalne izbore, u koje se Burić upustio kao nezavisni kandidat i – doslovce “pomeo” kon