Iako su prošla puna tri desetljeća od Vojno-redarstvene operacije Hrvatske vojske kodnog imena Oluja, izvedene od 4. do 7. kolovoza 1995. godine, ona je još uvijek predmet znanstvenih rasprava i stručnih analiza jer riječ je o najvažnijoj i najopsežnijoj vojnoj akciji u povijesti moderne Hrvatske.
Toliki vremenski odmak nije umanjio prijepore znanstvenih i političkih krugova Hrvatske i Srbije, ali nezavisni stručnjaci koji se bave Olujom kažu da je ova vojna akcija ključni događaj od početka agresije Srbije na Hrvatsku koji je omogućio svršetak Domovinskog rata i mirno rješenje povratka okupiranih područja Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, prenosi Glas Slavonije.
Pokušaji pregovora
Osim što je Oluja bila presudna za završetak rata u Hrvatskoj, imala je veliki utjecaj i na zbivanja u Bosni i Hercegovini, gdje je teški poraz vojske i politike Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj znatno oslabio i poziciju bosanskih Srba i ubrzao pregovore koji su iste godine okončani Daytonskim sporazumom, čime su završile vojne operacije i zaustavljen je rat u BiH.
Prije samog početka Oluje, od 1991. do 1995. godine u Hrvatskoj su pokrenute brojne međunarodne inicijative za mirno rješenje sukoba, uključujući Vanceov plan, koji je uveo UNPROFOR, odnosno mirovne snage Ujedinjenih naroda, no stvarnih pomaka nije bilo, prije svega zato što vodstvo pobunjenih Srba nije bilo spremno prihvatiti činjenicu da Hrvatska dođe na svoje međunarodno priznate granice, a da se Srbi reintegriraju u hrvatsko društvo.
200 tisuća hrvatskih vojnika i policajaca sudjelovalo je u Oluji
Svjesni da Srbi ne žele prihvatiti mirno rješenje, vojni i politički vrh Hrvatske, paralelno s intenzivnom diplomatskom pripremom, krenuo je s jačanjem Hrvatske vojske i pripremama vojnih operacija koje bi dovele do konačnog oslobođenja svih okupiranih dijelova države.
Pripreme za samu akciju Oluja trajale su mjesecima. Hrvatske oružane snage, uz potporu MUP-a, razvile su strategiju koja je podrazumijevala simultane udare na više pravaca kako bi se neprijatelju onemogućilo organizirano povlačenje ili obrana. Oružane snage HV-a, uz sporazum s vlastima BiH, izvele su, u mjesecima koji su prethodili Oluji, više vojnih operacija na područjima te susjedne države – akcije Zima ’94., Skok-1, Skok-2 i Ljeto ’95. – koje su dovodile područje Knina u poluokruženje.
85 sati trajala je vojno-redarstvena operacija Oluja
Operacija Oluja započela je u rano jutro 4. kolovoza 1995. sveobuhvatnim napadom duž bojišnice dugačke oko 700 kilometara. Glavni pravci napada išli su iz smjera Karlovca prema Slunju i Plitvicama, iz Gospića prema Gračacu i Kninu te iz smjera Ogulina i Otočca. Jedan od ključnih ciljeva bio je Knin, kao političko i vojno središte RSK-a.
Procijenjeni broj hrvatskih snaga angažiranih u Oluji iznosio je 200.000 ljudi, uključujući vojsku i policiju, a s druge je strane bilo oko 30.000 pripadnika srpskih snaga RSK-a.
1430 hrvatskih branitelja ranjeno je u Oluji, a dva branitelja još uvijek se vode nestalima
Već 5. kolovoza Knin je oslobođen, a tadašnji predsjednik Franjo Tuđman s generalskim vrhom izvjesio je hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi – događaj koji je ostao simbol pobjede i oslobođenja. Nakon pada Knina otpor srpskih snaga rapidno je slabio, a već do 7. kolovoza operacija je bila u biti završena.
U samo četiri dana oslobođeno je gotovo 11.000 četvornih kilometara hrvatskog teritorija, što je otprilike petina ukupnog državnog područja.
Nakon početnog udara Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima, hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj gotovo 600 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Hrvatske snage istovremeno su započele napadne operacije na glavnim smjerovima: Bosansko Grahovo – Knin; Josipdol – Plaški – Bihać; Petrinja – Hrvatska Kostajnica i Karlovac – Slunj.
Legitimna operacija
Već operacijom Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane, s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.
11 tisuća četvornih kilometara hrvatskog teritorija oslobođeno je u Oluji
Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade.
Oslobađanjem Knina ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.
U samo 85 sati vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i policajaca, smrtno je stradalo 243 hrvatska branitelja, 1430 je ranjeno, a dva branitelja još uvijek se vode nestalima. Prema srpskim izvorima u Oluji je bilo oko 1200 poginulih Srba, uključujući vojnike i civile. Većina srpskog stanovništva s tih područja, između 150.000 i 200.000 ljudi, napustila je oslobođeno područje u bijegu pred hrvatskom vojskom, dijelom i potaknuta naredbama i propagandom vlastitog vodstva koje je organiziralo masovni egzodus. Hrvatske vlasti pozivale su stanovništvo da ostane, no mnogi su Srbi napustili Krajinu u organiziranom povlačenju, često uz nagovor vlastitog vodstva koje nije vjerovalo u mogućnost opstanka pod hrvatskom vlašću.
243 hrvatska branitelja smrtno su stradala u akciji
Za Hrvate Oluja ostaje simbol pobjede, oslobođenja i povratka državnog dostojanstva. Za mnoge branitelje to je vrhunac njihove borbe i najveći vojni uspjeh u povijesti Hrvatske. Unatoč nekim različitim pogledima činjenice govore da je Oluja bila legitimna vojna operacija međunarodno priznate države koja je oslobađala svoj teritorij od paradržavne vlasti uspostavljene ratom i etničkim čišćenjem.
KRONOLOGIJA AKCIJE 1995.
4. 8. PETAK
U 5 sati ujutro započela je vojno-redarstvena operacija Oluja.
Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radiorelejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu.
Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na Moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju, a potom su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u Hrvatskoj. U tim napadima stradali su civili i civilni objekti.
5. 8. SUBOTA
Oslobođeni su: Knin s okolicom, Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja.
6. 8. NEDJELJA
Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general-bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković)
7. 8. PONEDJELJAK
Oslobođeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja. Izjava ministra obrane Gojka Šuška da je operacija završena u 18 sati toga dana potvrdila je da konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je još nekoliko “džepova” otpora protivnika.
8. 8. UTORAK
Predaja pukovnika Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa “Srpske vojske Krajine”, u Topuskom oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije Oluja, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena. Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage ušle su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
PONOS I SJEĆANJE
Danas, 30 godina poslije, Oluja ostaje važan podsjetnik na cijenu slobode i složenost ratova, posebno u aktualnim geopolitičkim uvjetima opterećenim ratovima, prijetnjama i ubrzanim naoružavanjem. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja obilježava se svake godine 5. kolovoza, središnjom svečanošću u Kninu, uz prisutnost državnog vrha, vojnog vrha i brojnih građana. Za Hrvate to je dan ponosa i sjećanja na žrtvu hrvatskih branitelja.
* Izvor podataka: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata
Foto: Hina