Kad su se odvjetnici uključili u rješavanje nogometnih problema, znači da nam nema spasa, jer tamo gdje oni dođu – kriminal je u prvom planu. Sve je krenulo oko sudaca, lista, vraćanja, kontrole… Dinamo se razgoropadio zbog povratka Sadila, a Hajduk im je onda servirao Marića. Dogovor velikih – oba su pala. Sad je u opasnosti i krovna kuća. Navodno tajnik, odvjetnik, ruši vrhovnika, a nogometna braća se, konačno, u nečemu slažu – štite predsjednika od urotnika u vlastitoj kući.
Hajdukov odvjetnik sada traži da konačno u vlast dođu njihovi ljudi, koji će štititi interese Hajduka. Normalni i neutralni sportski djelatnici misle da je najbolja zaštita objektivnost, regularnost i ravnopravnost malih i velikih. Nažalost, odavno je poznato da, ako želiš uspjeti, moraš imati svoje ljude, jer tuđi uvijek donose krive odluke.
Iz Splita poručuju da je u nogometu dugo vladala “familija” iz Maksimira, pa je došao red da se i oni malo uključe. Taj izraz uvijek asocira na otok iz susjedne države, a zaboravili su da su i oni nekad vladali. Sjećam se utakmice u Kranjčevićevoj, gdje je nekad bio klub, a sad mu rade novi stadion za pokoj vječni. Ako ne znaju što je tada bilo, mogao bih ih podsjetiti kako su i zašto zadnji put slavili. Tada su imali svoje ljude u nogometnoj kući i državi. Nisu plakali, nego vladali i uzimali.
Nažalost ili na sreću, čelnici su završili na sudovima i u zatvorima – čak ih ni odvjetnici nisu mogli spasiti. Što se “familije” tiče, ako su na nju asocirali, preselila je u susjednu državu, gdje se lakše diše.
Sada se nekadašnja “dva kluba bratska” slažu i koaliraju poput pokreta i HDZ-a. Zajednički bi vladali i odlučivali, a ovi mali, čak i prošlogodišnji prvak, šute i čekaju. Jer kad tamo i Putin dogovaraju, malima nije mjesto za stolom. Vidjet ćemo kako će završiti odnosi između maksimirskog reformatora i splitskog agitatora.
Predsjednika nijedan klub nema – stavili su ih na listu čekanja da glavni donesu odluke. Najlogičnije bi bilo da bogatiji dobije glavne dionice, jer je navodno potrošio 20 milijuna za pojačanja, a da Hajduk svake prijestupne godine dođe do titule.
Nažalost, vraćamo se u bivša vremena kad se odlučivalo na Brijunima, diktiralo s Pantovčaka, i sad smo opet na granici mraka. Najbolje da se ugledaju na rukomet – tamo se već 35 godina zna tko je prvak i gdje se odlučuje. Samo sporta više nema. U nogometu su barem ponekad Rijeka i Zagreb, koji je dizajniran zbog zarazne bolesti, povremeno kvarili idilu.
Eto, kad odvjetnici stignu – sve će se regulirati. Jednog će, navodno, maknuti, u ZNS-u će ga kolega naslijediti, HNS će se transformirati, pa će se dvojac dogovoriti, a ostale se nema što pitati. Zapravo, njima je važno šutjeti i sudjelovati, jer ako progovore – mogli bi nadrljati. Uostalom, nemamo se što žaliti: u europskim natjecanjima bolji smo od Andore, Gibraltara i Lihtenštajna…
Foto: Hina
*Ante Vrdoljak je bio istaknuti sportski djelatnik i dugogodišnji predsjednik NK Zagreb