Oliver Frljić rođen je 1976. godine u Travniku. Nakon preseljenja u Hrvatsku studirao je režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a ranije i na Filozofskom fakultetu družbe Isusove. Već na početku karijere profilirao se kao autor koji svjesno koristi provokaciju, šok i skandal kao glavno izražajno sredstvo. Njegove predstave redovito izazivaju burne reakcije, zgražanje i zahtjeve za zabranom, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Frljić donosi nemir, podjele i destrukciju.

Upitne estetske vrijednosti i fokus na provokaciju

Iako se u dijelu kulturnih krugova predstavlja kao progresivan i angažiran autor, mnogi kritičari ističu da Frljićev rad ima vrlo upitne estetske vrijednosti, dok mu je osnovni cilj provokacija i vrijeđanje. U njegovim kazališnim komadima često se koriste ekstremne scene usmjerene protiv vjere, nacije i simbola važnih dijelu društva. Zbog toga je često optuživan za blasfemiju i širenje netrpeljivosti.

Zabranjivane predstave i negativne kritike u inozemstvu

Posebno se pamti slučaj u Poljskoj, gdje je njegova predstava bila zabranjena nakon snažnih prosvjeda i pritiska javnosti. Slično se dogodilo i u drugim zemljama regije, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, gdje su njegove režije izazivale zahtjeve za otkazivanjem. Austrijski kazališni kritičari vrlo su negativno pisali o njegovoj predstavi Naše nasilje i vaše nasilje, izvedenoj u Beču, ističući da se radi više o ideološkom pamfletu nego o kazališnom djelu.

Glumci odbijali suradnju

Frljićeve predstave često su nailazile i na otpor unutar kazališta. Više puta glumci su odbijali nastupati u njegovim produkcijama jer su smatrali da se od njih traži sudjelovanje u prizorima koji su krajnje uvredljivi i neprihvatljivi.

Kontroverzne predstave

U komadima poput Naše nasilje i vaše nasilje, Zoran Đinđić ili Aleksandra Zec Frljić je na sceni prikazivao radikalne i šokantne prizore. Katolici i muslimani smatrali su se izravno vrijeđanima jer su u predstave bile uključene scene silovanja, prikazivanja svetih sakramenata u pogrdnom kontekstu i ponižavanja vjerskih simbola.

Željka Markić: “Frljić prikazao neistomišljenike kao svinje koje treba ubiti”

Posebno je odjeknula predstava u Satiričkom kazalištu Kerempuh, financirana javnim novcem Ministarstva kulture i Grada Zagreba. O tome je dr. Željka Markić jasno rekla:

“Postoje brojni primjeri širenja mržnje prema neistomišljenicima. Podsjećam na Olivera Frljića i njegovu verziju Pirandella, izvedenu u Kerempuhu, prije tri godine. Tu predstavu je financiralo Ministarstvo kulture i Grad Zagreb. U toj predstavi sam ja, Zlatko Hasanbegović, biskup Bogović, Marko Perković Thompson, Klemm, vi i još neki drugi prikazani kao svinje koje se na kraju predstave ubija… Izrugivala se sveta pričest, Zlatko Hasanbegović je, kao musliman, prikazan kao svinja koja prima svetu pričest! Na hrvatskoj zastavi je prikazano silovanje žene druge nacionalnosti…”, istaknula je Markić.

Ona dodaje kako su kritike i prigovore javnosti tadašnje vlasti odbacivale s tezom da je to “umjetnost” koju ne treba cenzurirati, dok se istodobno na svaku kritiku premijera ili vladajuće politike reagira potpuno drugačije.

Umjetnost ili vrijeđanje?

Mnoge Frljićeve režije izazvale su zgražanje, šok i burne reakcije u javnosti. U više slučajeva podnošene su kaznene prijave, a predstave su bile zabranjivane ili bojkotirane. Njegov opus pokazuje jasnu usmjerenost prema političkom aktivizmu kroz kazalište, pri čemu estetska dimenzija ostaje u sjeni agresivne provokacije.

Umjesto dijaloga i umjetničkog istraživanja, Frljićev rad često produbljuje podjele u društvu. Kritičari stoga zaključuju da se u njegovom slučaju manje radi o umjetnosti, a više o kontinuiranom društveno-političkom performansu kojemu je glavni cilj izazvati sukob i pozornost javnosti. Pa je li onda on prava osoba koja će širiti “granice dijaloga” u Benkovcu?

Hasanbegović: Otišao sam zbog znatiželje i mazohizma

Zanimljivo je da je 2018. godine bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović došao pogledati predstavu Olivera Frljića u zagrebačkom Kerempuhu, iako ga je redatelj u njoj prikazao kao svinju koju treba ubiti. Sam Hasanbegović tada je pojasnio razloge svog dolaska te prepričao doživljaje s pozornice.

„Na predstavu sam otišao iz dva razloga. Da bih mogao komentirati, moram je pogledati. Drugo, zbog urođene znatiželje s obilježjima stanovitog mazohizma. Zanimalo me, naime, kako na sceni izgleda moj lik sa svinjskom glavom kojeg u stavu muslimanske molitve lopatom kokaina pričesti biskup Mile Bogović. Zanimalo me i kako izgleda moj kazališni lik koji nakon biskupske kokainske pričesti sudjeluje s kazališnom Željkom Markić, Velimirom Bujancem, Josipom Klemmom i ostalima u nogometnom udaranju glave mrtvog novorođenčeta. Zanimalo me i kako izgleda prizor kada lik silovane žene polegnute na hrvatsku zastavu simbolički revolveraškim hicem likvidira sve spomenute. Osim toga, u predstavi tu i tamo ima i Pirandella“, rezimirao je Hasanbegović.

Na kraju je dodao da, kada bi bio ravnatelj Kerempuha, Frljiću ne bi dao režirati predstavu – ne zbog političkih razloga, već zbog estetskih.