Priča o izraelskim F-16 Barak koje je Hrvatska trebala kupiti od Izraela, ali na kraju ipak neće, daleko je od svog završetka. Svoj prilog toj raspravi dao je u ponedjeljak i američki veleposlanik u Zagrebu Robert Kohorst. On je, najprije, nakon susreta s premijerom u Banskim dvorima, novinarima rekao da je Plenković zapravo znao da Hrvatska neće moći kupiti te zrakoplove i da ga je on sam o tome još ranije obavijestio.
Komentirajući izjavu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović kako nije postojao non-paper o prodaji zrakoplova nego tzv. white paper, Kohorst je rekao: „Mislim da je predsjednica govorila o dokumentu koji sam dao premijeru i koji definira proceduru za dobivanje dozvole za prodaju F-16. Nije to bio ‘white paper’ ili kritika pregovora, već informacija. Ne znam što su svi znali, ali mi smo ih informirali kako proces funkcionira“, kazao je američki veleposlanik za N1.
Iz Kohorstove izjave je proizlazilo da je premijer Plenković imao dokument s procedurom o prodaji tih zrakoplova. Kako je Plenković ranije u više navrata rekao da nije vidio ni non-paper niti je bio upoznat s drugim dokumentima iz kojih je proizlazilo da američka strana neće dopustiti prodaju tih nadograđenih izraelskih zrakoplova, te da ni tvornica koja ih je proizvela, Lockheed Martin, ne pristaje jamčiti za njih, niti isporučivati rezervne dijelove za njih, nakon Kohorstovog jasnog očitovanja proizlazilo je da premijer – ne govori istinu.
Iz oporbenih redova odmah su ustvrdili da premijer zapravo laže, ali ne samo on, nego i ministar obrane Damir Krstičević, a ni predsjednica Grabar-Kitarović nije bila daleko od te optužbe. Uz to se činilo da je SAD savjetovao Plenkovića da odustane od izraelskih zrakoplova, ali eto nisu htjeli. Plenković bi dugoročno teško politički izdržao takvu optužbu bez ozbiljnih posljedica po svoju vjerodostojnost to tim više jer se u međuvremenu pojavilo niz dokumenata u vezi s tim poslom iz kojih je proizlazilo da Hrvatska te izraelske borbene zrakoplove nije ni mogla kupiti.
No, u ponedjeljak poslijepodne Kohorst se ponovno oglasio, ovaj put priopćenjem, koje je započeo tvrdnjom da su njegove „jutrošnje izjave medijima bile pogrešno interpretirane“ pa ih je htio dodatno pojasniti. „Dokument koji sam jutros spomenuo nije toliko važan, kao što su ga neki mediji predstavili. On je bio dio tehničkih razgovora s vlastima koji pruža informacije o procesu prodaje trećoj strani, koji bi se primijenjivao u bilo kojem ovakvom transferu. Suprotno onome što su neki mediji prenijeli, SAD ni u jednom trenutku nije savjetovao hrvatskoj Vladi da odustane od kupnje izraelskih F-16 zrakoplova“, rekao je Kohorst.
Dodao je da je i SAD razgovarao s Izraelom o uvjetima mogućeg transfera zrakoplova. „Nažalost, kao što se ponekad dogodi u pregovorima – i bez ikakve odgovornosti hrvatske vlade – SAD i Izrael nisu se mogli složiti oko uvjeta transfera. Ovo jest korak unatrag, ali ne i neuspjeh“, zaključio je američki veleposlanik dodavši da „Hrvatska ostaje strateški partner SAD-a i to se neće promijeniti“. Ova druga izjava je na neki način, ne pojasnila, nego gotovo poništila onu prvu iz koje je proizlazilo da je Plenković sve znao u uvjetima prodaje izraelskih zrakoplova, iako cijelo vrijeme tvrdi suprotno.
O tom neostvarenom aranžmanu s Izraelom bit će tek govora kada na dnevni red Sabora dođe SDP-ova interpelacija o tom pitanju. Da bi moglo biti žestoko vidljivo je iz izjave Davora Bernardića koji se pozivao na Kohorsta da je postojao papir upozorenja koji je on uručio premijeru da se ne mogu kupiti izraelski F-16. „Predsjednik Vlade je ulovljen u laži, očito je da su i predsjednik Vlade i predsjednica države i ministar Krstičević bili upoznati s uvjetima prodaje, a lagali su da nisu”, rekao je Bernardić.
Bit će raznih interpretacija prve izjave i kasnijeg priopćenja američkog veleposlanika u Zagrebu. Neki će tu pokušati staviti i interes SAD-a da oni a ne Izrael Hrvatskoj prodaju zrakoplove. Drugi će spominjati sudbinu LNG terminala za koji je Washington jako zainteresiran, a njegova gradnja još visi u zraku zbog male zainteresiranosti zemalja iz srednje Europe.
Bit će tu svega, no ostaje nejasno zašto je Hrvatska inzistirala nabaviti baš te izraelske F-16 ako je dobila pregršt dokumentacije iz koje proizlazi kako to baš i neće biti jednostavno. I od same tvornice koja je proizvela te zrakoplove i od State Departmenta gdje se jasno ukazuje kako neće tek tako dati dozvolu „trećoj strani“ za prodaju svega onog na tim zrakoplovima što nije američko.
Zašto, na kraju krajeva, nisu inzistirali da Izrael od SAD-a nabavi tu dozvolu prije nego se s Hrvatskom potpiše ugovor o prodaji tih zrakoplova. Takva odredba i stoji u jednom od objavljenih dokumenata. Zasad nema odgovora, ali možemo ga pretpostaviti. Vjerojatno su Izraelci, kao dobri majstori marketinga, uvjeravali hrvatsku stranu kako će oni „jer su dobri sa SAD-om“ sve to naknadno riješiti i da „neće biti nikakvih problema“.
I naši pregovarači su valjda u to povjerovali i čekali kada će se to dogoditi ignorirajući sve one dokumente i upozorenja da bi oko toga moglo biti problema. Možda su, suprotno od pilota Ivana Selaka koji se od početka protivio nabavi tih „izraubanih“ zrakoplova, mislili da su napravili dobar posao za zemlju, pa su isčekivali neko čudo koje će donjeti američko odobrenje i kada je bilo jasno da od svega neće biti ništa.
Možda su doduše, kad je riječ o servisiranju tih zrakoplova koje je SAD još daleke 1987. skoro pa poklonio Izraelu, bili ugovoreni i neki dodatni aranžmani koji su išli u korist nekim interesnim grupama. Možda. Za to nemamo nikakvih potvrda, a s obzirom da je posao propao, od toga, ako je i dogovoreno, nema ništa.
Bilo bi dobro da ovolike količine netransparentnosti ne bude u sljedećim pregovorima o kupnji borbenih zrakoplova koji, s obzirom na isluženost postojećih Migova 21, moraju uskoro početi. Trebala je to biti obnova naše borbenog zrakoplovstva s prelaskom na NATO standarde, na što bi bili ponosni, a ovako se pretvorilo ne samo u poslovni fijasko, nego i u politički prilično tamnu priču s čijim ćemo se repovima, kako se čini, još dugo morati nositi.
Foto: Tomislav Pavlek/Hina