Slučajnost je htjela da upravo u trenutku izbijanja afere s masonima u javnost izađe zbornik radova sa simpozija „Vojska Bezgrešne i masonerija“, koji je uredio provincijal hrvatskih franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, koji je među najboljim poznavateljima upravo ove aktualne teme. Fra Josip je dao veliki intervju u kojemu je govorio o odnosu masonerije i Katoličke crkve, a otkrio je i zašto je svojedobno veliki masonski meštar Marijan Hanžeković odbio doći na simpozij koji je organizirala Katolička crkva. Donosimo najzanimljivije dijelove intervjua koji je objavljen u Večernjem listu.
– Tajnost njezinih rituala i skrivanje identiteta vlastitih članova oduvijek su golicali znatiželju, nadahnjivalo fantastične priče o njima, istodobno prema njima ulijevalo određeno nepovjerenje i sumnjičavost. Odbacivanje objavljene istine i prepuštanje pojedincu da sam sebi kroji religiju po vlastitoj mjeri, što je svojstveno i mentalitetu “new agea”, otvorilo je vrata masonerije svijetu mitova i okultnih učenja.
Čudno da se masoni skrivaju Masonske lože su kroz povijest predstavljale meku hermetičara i mističara različitih okultnih i ezoterijskih tradicija u potrazi za tajanstvenim silama koje bi im podarile nadnaravne moći i besmrtnost. Masonska metafizika je dimenzija koja masoneriju razlikuje od ostalih društava koja imaju čisto zemaljske ciljeve. Masonerija ima nadnaravne ciljeve, ne samo ovozemaljske, ima vlastite inicijacijske obrede, vlastita vjerovanja, zakletve vjernosti pod prijetnjom smrti ako ih se oda što nije baš ugodno, osobito ne onima koji bi iz masonerije rado istupili ali se boje posljedica – kaže Blažević.
– Zašto veo tajnosti? – U masoneriji nema pekara, smetlara, kuhara… Oni su elitno društvo, sastavljeno od ljudi na visokim položajima, suci, bankari, ravnatelji, političari… Njihova se vrata ne otvaraju na nečije kucanje, nego na poziv iznutra, ulazi se po preporuci. Oni nisu poput Crkve koja prima „neobrađeni kamen“ kako bi ga „obradila“, dovela do svetosti, što masoni sebi pripisuju, oni biraju koga će primiti u svoje društvo, gledaju primiti već „obrađeni kamen“. Pozdravljam razotkrivanje pojedinih masona u javnosti, mislim na njihovo javno deklariranje pripadnicima masonerije, ako je u povijesti bilo razloga za skrivanje „iza zavjesa“ mislim da za to danas, u demokratskim društvima, nema potrebe. Sljedeći bi korak bio demistifikacija masonskih obreda, i da objelodane vlastite ciljeve i doktrinu. Kao što bilo koji građanin može nazočiti obredu bilo koje religije, samo kao znatiželjnik, da mu isto tako budu otvorena i vrata masonske lože, barem ukućanima masona, umjesto što mason svoju pripadnost masoneriji mora tajiti i od svoje supruge i od svoje djece. Da se tako postiglo, danas ove afere ne bi ni bilo – kaže fra Josip Blažević dodajući kako su na simpozij zvali i pripadnike masonske lože iz Hrvatske, ali nisu se odazvali.
– Pozvali smo masone da sudjeluju svojim izlaganjem na simpoziju, ali se njihovu sudjelovanju usprotivio ondašnji veliki meštar Marijan Hanžeković. Obrazloženje koje mi je dao u telefonskom razgovoru bilo je da se Crkva bori protiv masona i da oni s nama nemaju o čemu razgovarati. Objasnio sam mu da se mi protiv njih ne borimo, to nije u naravi Crkve, mi se molimo za obraćenje masona, a moli se za nekoga koga se voli, a ne za nekoga protiv koga se bori. Objasnio sam mu da naš susret ima smisla barem u svrhu otklanjanja predrasuda koje imamo jedni o drugima, da se možemo predstaviti u pravome svijetlu, zajedno čuti jedni druge, makar se i ne slagali. Bio bi to prvi susret masona i Katoličke crkve u Hrvatskoj, ali, nažalost, druga strana nije pokazala sluha za dijalog. Štoviše, ostao sam zaprepašten njihovom hijerarhijskom strogošću, bio je dovoljan glas velikog meštra da se nitko iz lože ne usudi nastupiti. Šteta! – kaže Blažević, a na pitanje što onima koji su zalutali u masone, tj. žele ponovno pristupiti Katoličkoj crkvi, kaže da su “takvi ljudi uvijek u Crkvu dobrodošli“.
Foto: Ines Grbić/Hrvatska katolička mreža