Lana Bobić, feministička teologinja iz Petog dana,  oštro je kritizirala predsjednika  Zorana  Milanovića zbog njegovih izjava o seksualnom zlostavljanju žena.Smatra da je predsjednik  relativizirao seksualno nasilje te da mu nedostaje  sveobuhvatno seksualno obrazovanje

-Kada kroz svoje izjave i postupke relativiziraju nasilje, predsjednik Zoran Milanović i rektor Damir Boras ga i perpetuiraju. Tako unazađuju borbu protiv nasilja i to je velik problem, pogotovo zato što se radi o osobama koje ne nalaze na jakim pozicijama moći. Da su njih dvojica prošla sveobuhvatno seksualno obrazovanje, onda ne bi prosipala izjave koje pokazuju da nemaju ni najmanje znanja i razumijevanja o problematici seksualnog nasilja. Iz Milanovićevih izjava razvidno je da ne razumije problematiku rodno utemeljenog nasilja, pitanja ravnopravnosti žena i muškaraca, nestereotipnih rodnih uloga, uzajamnog poštovanja, nenasilnog rješavanja sukoba u odnosima i prava na osobni integritet. Dakle, sve ono što Istanbulska konvencija propisuje da je potrebno uključiti u redovni nastavni plan i program na svim razinama obrazovanja. Da je predsjednik osoba sa stavom, kako on sam za sebe voli reći, onda bi bio odlučan i za vrijeme svog premijerskog mandata ratificirao Istanbulsku konvenciju, što nije učinio. Što se tiče Borasovih izjava, one su ispod svake razine, no od njega smo već, nažalost, navikli na takve poteze. Ono što mene u cijeloj toj priči mučni nije samo rektor, već činjenica da na razini sveučilišta nema adekvatnog odgovora na poplavu prijava slučajeva nasilja koje je potaknula kampanja “Nisam tražila”. Adekvatni odgovori se zapravo svode na odluke pojedinaca, primjerice dekanice zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. To je izrazito velik problem, pogotovo ako znamo da imamo protokol o postupanju u slučajevima seksualnog nasilja koji bi svi dekani i rektori trebali dobro proučiti i primjenjivati ga u praksi, izjavila je Lana Bobić za Novosti.

Peticiju za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u prva tri dan potpisalo je više od 10.000 građana. Što bi taj predmet trebao obuhvaćati?

Poticaj za pokretanje peticije bila nam je kampanja “Nisam tražila” koja je razotkrila razmjere seksualnog uznemiravanja i nasilja nad ženama. Naime, jedan od ključnih mehanizama u prevenciji rodno uvjetovanog nasilja upravo je edukacija djece i mladih. Prošle školske godine je u nastavni program kao međupredmetna tema uvedeno Zdravlje, ali njome nije obuhvaćeno učenje o spolnim i rodnim stereotipima, ravnopravnosti i pozitivnim stavovima prema seksualnosti. U nižim razredima osnovne škole predviđeno je učenje o primjerenim i neprimjerenim dodirima, ali nastavnicima je ostavljeno da sami procijene ima li potrebe za time, iako relevantni podaci pokazuju da je svako peto dijete doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja. Ono što djeca i mladi uče o seksualnosti na kraju je svedeno na njenu biološku komponentu, pri čemu se zanemaruje širi društveni, politički i kulturni kontekst. Zato se zalažemo za uvođenje sveobuhvatnog obrazovanja temeljenog na znanstveno dokazanim informacijama koje će mladim generacijama pomoći da uz brigu o seksualno-reproduktivnom zdravlju, odgovornom ponašanju, uvažavanju različitih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta nauče prepoznati nasilje, reagirati na njega i graditi odnose temeljene na poštovanju, kako sebe tako i drugih. U javnom prostoru se često čuju glasovi koji seksualnost poistovjećuju sa seksom. Poprilično je perverzno seksualnost svoditi na mehanički čin seksa jer je ona puno više od toga. Seksualnost je prirodan dio ljudskog iskustva i umjesto da je tabuiziramo i prikazujemo kao grijeh, trebamo o njoj otvoreno razgovarati.

Sličnim glasovima svjedočili smo prije osam godina, kada su ultrakonzervativci u suradnji s Katoličkom crkvom pokrenuli kampanju protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Očekujete li sada takve pokušaje?

Ne bih se čudila da se ultrakonzervativna scena ponovno digne na zadnje noge. No mislim da ovaj put naprosto ne mogu imati utjecaj kakav su imali u periodu koji spominjete. Naime, kada su 2013. napali autore modula “Spolna i rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje”, koji je trebao biti sastavni dio zdravstvenog odgoja, koristili su dezinformacije i manipulacije, poput one da se time u škole uvodi pedofiliju. Tada su uspjeli dići moralnu paniku, no u međuvremenu su njihove metode raskrinkane. Sličnim pokušajima nastojali su zaustaviti ratifikaciju Istanbulske konvencije. Tada su zastrašivali takozvanom rodnom ideologijom, pa na kraju nisu uspjeli. Danas je ipak većini ljudi ili naroda, kako oni to vole reći, sasvim jasno da se seksualnim obrazovanjem ne uvodi pedofiliju, štoviše njime se djecu štiti od takvih pojava.

Ima li šanse da aktualna Vlada razmotri prijedlog za uvođenje takve vrste obrazovanja?

S obzirom na sve dokumente koje je potpisala i ratificirala, uključujući Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Republika Hrvatska je dužna integrirati takav nastavni predmet u obrazovni sustav. Nisam sigurna hoće li se to uistinu dogoditi, skeptična sam, ali bez obzira na odluke koje će Vlada donijeti, mislim da je došlo vrijeme da se povede javna rasprava, lišena demagogija, dezinformacija i manipulacija, i da se počne ozbiljno razgovarati o sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju koje smo dužni pružiti našoj djeci.