Što se to, pobogu, događa sa Porfirijem?
Dok je kao mitropolit stolovao u Zagrebu, budući patrijarh Srpske pravoslavne crkve odavao je dojam obrazovanog, otvorenog i tolerantnog čovjeka. Modernog klerika s Facebook profilom, mirotvorca sklonog ispričati se jednako kao i primiti ispriku, što je u vječno bremenitim odnosima Srba i Hrvata uvijek bila više nego dobrodošla osobina.
A onda je Porfirije Perić prešao granicu na Bajakovu i zasjeo na čelo Srpske pravoslavne crkve. Pa se uživio u ulogu koja je potpuno nespojiva sa slikom koju je u hrvatskoj javnosti o sebi do tada stvorio, javlja Slobodna Dalmacija.
Ništa od one njegove ranije ekumenske mudrosti nije se vidjelo u rujanskom helikopterskom desantu na Cetinje u kojemu je – uz pratnju specijalaca prosrpske Vlade, i uz taktove ratne balade “Kad se vojska na Kosovo vrati“ koju su intonirali vladike u manastiru – Porfirije sletio u Crnu Goru. Kako bi za novoga mitropolita ustoličio Joanikija, autora znamenite poruke o Crnogorcima kao „pečurkama koje će nestati“.
Malo toga mudroga bilo je i Ordenu svetoga Save, koji je Porfirije ovih dana uručio Miloševićevu Goebbelsu i Vučićevu poslušniku Miloradu Vučeliću. Aktualnom glavnom uredniku Večernjih novosti, vlasniku provučićevog tjednika Pečat i predsjedniku FK Partizan. Uz hvalospjeve kako je riječ o čovjeku koji je oličenje kršćanskih vrelina.
– Teško je zamisliti čovjeka koji bi bio radikalnija antiteza kršćaninu od Milorada Vučelića. On je tipičan karijerist, spreman na sve da bi uspio i dokopao se lukrativnih položaja, novca i moći, pa čak i da uđe u savez sa crnim đavlom. Ili da se upodobi đavolu, koliko je ljudskom biću to moguće. Spremnost da služi i bude podoban u periodu socijalizma odvela ga je na razne poželjne funkcije. Bio je glavni urednik Studenta, direktor Studentskog kulturnog centra, urednik NIN-a, upravnik Zvezdara teatra, urednik “Društvene hronike” u “Književnim novinama”, umjetnički direktor “Budva grad teatra”. Kad je došlo do prevrata, komunist Vučelić je naprasno postao vjernik, počeo slaviti slavu 1991. godine i stao na stranu novog vožda Slobodana Miloševića – tvrdi poznati beogradski novinar Tomislav Marković, tvrdeći da je Vučelić devedesetih na državnoj televiziji predvodio ratnohuškačku propagandu i redom otpuštao novinare koji u njoj nisu htjeli sudjelovati.
Da ne bude zabune. Orden svetoga Save Srpska pravoslavna crkva i prije je listom dodjeljivala onima kojih se, da je tu doista o istinskim kršćanskim vrijednostima riječ, trebala sramiti. Radovanu Karadžiću, Miloradu Dodiku, Vojislavu Šešelju, Aleksandru Vučiću, Tomislavu Nikoliću, Aleksandru Vulinu, Draganu Markoviću Palmi, Aleksandru Lukašenku…
Problem je što su ljudi u Srbiji kojima se ne mili Vučićev autokratski režim – a još više ljudi u susjednim zemljama koji su se napatili u ratovima koje je pokretala velikosrpska ratna mašina – od Porfirija očekivali da tradiciju ne nastavlja. Nego da je promijeni.
Foto: Hina