Zagrepčanka Antonia Ćosić, novinarka i voditeljica HRT-ove emisije “Vijesti iz kulture”, umjetnost živi cijelim svojim bićem i mišićem. Nedavno se, naime, vratila klasičnom baletu pa do tri puta tjedno u grupi ballet fundamental, namijenjenoj povratnicima, odmara dušu i predahne od užurbanog svijeta. Tih sat i pol mora slijediti svaku uputu, čak i kad jedan pokret ponavlja 20 puta zaredom – primjerice plié. Antonia u studiju DanzArt 45 minuta radi repetitivne vježbe za cijelo tijelo, nakon toga se isteže, a potom slijedi ples s nekoliko figura.

“Disciplina baleta, čak i rekreativnog, mi odgovara. Oduvijek sam bila štreber, i to onaj nadobudni, sa sto aktivnosti. Ponosim se i peticama, i natjecanjima, i nagradama, i namjerno ih ističem jer ovo možda čita neka mlada osoba koja zbog vršnjačkog pritiska i potrebe da se uklopi potisne svoje želje ili hobije. Ali znanje i rad na sebi meni su deviza za zadovoljstvo i mir. Možda me to čini starmalom, jer živimo u društvu gdje se propagiraju instant zadovoljstva, a uspjeh poistovjećuje sa srećom. Ako iza uspjeha nisu znoj, trud i rad, neće ni potrajati. U baletu jedan pokret jednim dijelom tijela moraš ponoviti barem sto puta da pomisliš kako si ga možda svladao, a to je nešto što odgovara mojoj staroj duši”, govori Antonia, koja je plesati počela plesati već s pet godina: jednu godinu ritmiku, dvije baleta, a četiri suvremeni ples kod Maje Đurinović. Kaže da je prestala zato što se njezin “labuđi ples” pretvorio u “labuđi pjev”, odnosno postala je članica zbora Mozartine, piše Gloria.

Sada je trenira Irene Kuzatko iz Venezuele, ali odlično govori hrvatski jer su joj roditelji odavde. Poznaje i tehniku psiho baleta, koju je naučila na Kubi, a u Los Angelesu je svladala metodu za djecu s posebnim potrebama.

“Zašto sam ponovno odabrala balet? Ili trčim sa snimanja na snimanje ili iz montaže u studio, pa sjedim ispred računala satima. Da ne budem kao sajla, a i da mi stepenice prestanu izgledati kao omanja Himalaja, bilo je krajnje vrijeme da nešto poduzmem. Nisu svi povratnici kao ja. Ima gospođa koje su prvi ples upisale s 50 ili 60 godina – i odlično im ide. Neke polaznice već plešu na prstima, što je postignuće kojem se ja tek nadam”, otkriva Antonia Ćosić.

Foto: Zlatne žice Slavonije