Antisistemski Sinčić postao šef oporbe: Može li ugroziti Plenkovića i HDZ?

Antisistemski Sinčić postao šef oporbe: Može li ugroziti Plenkovića i HDZ?

Prema mjesečnom istraživanju Crobarometra, Živi zid je ovog prosinca bio druga politička opcija u Hrvatskoj. Ta stranka, poznata po živopisnim političkim istupima, pretekla je SDP i sada ima 14,9 posto potpore ispitanika. Socijaldemokrati Davora Bernardića su treći s 14,8 posto, prvi put nakon rujna i studenog 2014., kada je Orah Mirele Holy po prvi put SDP gurnuo na treću poziciju.

„Nećemo se smiriti dok ne preteknemo HDZ i postanemo prva stranka u zemlji“, komentirao je te rezultate čelnik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić. HDZ Andreja Plenkovića je i dalje najjači i uživa potporu 28,9 posto birača, otprilike kao i ranijih mjeseci, što govori kako toj opciji nisu naštetili ni afera Hotmail ni ona poznata kao SMS, kao ni sukobi s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović.
Također, ta stranka nije na svom rejtingu, ako je vjerovati rezultatima ovih istraživanja, osjetila ni ideološke sukobe koji su se i unutar nje same vodili oko Istanbulske konvencije ili Marakeškog sporazuma.

Najsnažnija stranka vladajuće koalicije ima stabilnu potporu, SDP nastavlja s urušavanjem, Most teško može dostići nekadašnji rejting, ali ono što sve iznenađuje, a neke i zabrinjava, je uspon Živog zida. Da ta stranka nije slučajno druga politička opcija pokazuje i poredak u popularnosti vodećih osoba. Iza predsjednice Grabar-Kitarović, koja je i dalje na prvom mjestu, iako joj popularnost varira od mjeseca do mjeseca, već dulje vrijeme je Ivan Vilibor Sinčić, čelnik Živog zida. Slijedi ga Milan Bandić, vođa stranke koja u nazivu ima njegovo ime, zatim je tu Mostovac Božo Petrov te Andrej Plenković koji je tek peti dok je Bernardić očekivano zadnji.

Zanimljivo je da već dulje vrijeme pri vrhu tih listi nema Ivana Pernara koji je dugo bio politička zvijezda u usponu. No, neke njegove dvojbene objave po Facebooku te način političke borbe koji se događa uglavnom kroz pomalo djetinjaste ispade, nakon kojih ga iz Sabora iznose zaštitari, čini se da birači više ne honoriraju. To je jedno vrijeme davalo rezultat, ali ako želi vratiti „staru slavu“ Pernar će morati biračima ponuditi i nešto drugo osim incidenata.

To je, čini se, još davno shvatio njegov šef Sinčić koji, iako je čelnik protestne stranke koja je u Sabor došla sprječavajući svojim tijelima deložacije nesretnika koji su izgubili svoj dom, ne propušta nijedno važno pitanje u zemlji bez da o njemu ne iznese svoj stav. Među prvima je aferu Hotmail ocijenio kao pljačku grupe Borg s kojom je bio upoznat i premijer. Kad je izbila kriza s Uljanikom, otišao je pred to brodogradilište i prozvao Ivana Jakovčića, Danka Končara i IDS kao glavne krivce.

Protiv Jakovčića je podnio i prijavu za sukob interesa. Kad je prošle godine u Saboru bila rasprava  o guverneru HNB-a Borisu Vujčiću, Sinčić je, dosljedan svojim ranijim izjavama, kazao kako je ekipa iz središnje državne banke „držala ljestve“ bankarima koji su preko ‘švicarca’ pljačkali građane te da ih treba „rastjerati“, a ne im produživati mandat. Njegove istupe u kojima odavno nema incidentnih situacija očito, preko ovih istraživanja javnog mnijenja, nagrađuje sve veći broj birača.

Neke to baš i ne raduje jer drže da je Živi zid protestna, antisistemska stranka, pomalo sklona i anarhističkim rješenjima, koja, ako bi došla u priliku obnašati vlast, može napraviti neke dobre stvari u smislu ispravljanja nekih očitih nepravdi, ali i donijeti puno nereda ako bi počeli provoditi svoja populistička obećanja. Mnogi govore da bi to bila zapravo – revolucija. Na to upućuju i pojedini novinski naslovi koji su tako saželi njihov program s Kongresa održanog u Lisinskom u svibnju ove godine.

„U blagostanje ćemo tiskanjem novca, a sve će biti – besplatno“, neki su tako saželi ono što se tamo obećavalo. Porezi bi bili prema broju članova obitelji, režije bi se uskladile s primanjima, vratilo bi se stanarsko pravo onima koji žive u državnim stanovima i to nasljedno, ukinula bi se valutna klauzula i srušila vrijednost kune kako bi se pomoglo izvoznicima, dok bi se dug „sumnjivim stranim lihvarskim institucijama“ reprogramirao ili otpisao.

I u drugim državama se u vremenima kriza kada postojeći politički establishment ne zna kako izvući znatan dio stanovništva s ruba siromaštva, zadržavajući pritom svoje privilegije, pojavljuju protestne stranke ili pokreti koji traže korjenite promjene, zapravo revolucije. Takve grupacije najčešće ne uspiju doći u vlast, međutim, svojim aktivizmom duboko protresu politički sustav i glavne aktere koji su u njemu. No, takvi pokreti imaju i jedan dodatni problem. Često su popularniji u anketama, nego na samim izborima.

A ako i dobro prođu na tim izborima, teško pronalaze koalicijske partnere. To Sinčića previše ne zabrinjava jer, kako kaže, s ovima koji su u Saboru ionako ne može surađivati, možda se s novim generacijama „pojave neke nove, zdrave, snage“.

Zapravo Živi zid želi postati najjača stranka u zemlji. „Mi se sada borimo s HDZ-om, sa SDP-om, s kim god treba za prvo mjesto. Naša ideja je donijeti jednu mladu novu generaciju da artikulira svoja mišljenja i zauzme vlast u Hrvatskoj“. rekao je Sinčić i zaključio: „Mi ćemo kadtad morati mijenjati politički sustav, jer je on zastario, nedorečen i ima niz anomalija koje nas dovode u krizu kakva jest. Međutim, mi nemamo druge nego slijediti svoj put do konačne pobjede“.

Facebook Comments