Bavarska ministrica, naša Imoćanka, očitala lekciju Plenkoviću i Angeli Merkel

Bavarska ministrica, naša Imoćanka, očitala lekciju Plenkoviću i Angeli Merkel

Michaela Kaniber je ministrica poljoprivrede u bavarskoj vladi, najbogatijoj njemačkoj saveznoj državi. Djevojački se prezivala Brekalo. Njeni roditelji, Marija i Josip, još su 60-tih godina odselili u Njemačku gdje su vodili gostionicu, restoran. Otac joj je iz Prisike, a majka iz Aržana kod Imotskog. Njena starija sestra je rođena u splitskoj bolnici, a ona i brat u Bad Reichenhallu, gdje su se skrasili.

Uz pomaganje u obiteljskom restoranu, Michaela je završila studij vezan uz porezno pravo. Rano se udala za Nijemca, s kojim ima troje djece, u politiku se uključila slučajno kad je lokalnom političaru iz svog kotara uputila prosvjed vezan uz obrazovanje djece u vrtiću. Nakon što je na njegov poziv te pritužbe stavila na papir, primijetio je njenu upornost i strast u zalaganju za rješavanje tog pitanja te ju je potom upitao ima li interesa za politiku.

Prihvatila je i prošla put od vijećnice u lokalnoj općini, šefice kotarskog ogranka CSU-a do kandidatkinje na parlamentarnim izborima 2013. „Prvi put Hrvati imaju priliku dobiti svog zastupnika u bavarskom parlamentu“, bio je njen slogan s kojim je dobila te izbore. Nakon četverogodšnjeg zastupničkog staža te rada u brojnim odborima, od proljeća ove godine je ministrica poljoprivrede u bavarskoj vladi.

Za Angelu Merkel kaže da  je puno učinila za Njemačku, no, na žalost, 2015. godine napravila je veliku grešku kada je širom otvorila vrata migrantima i stvorila veliki nemir u Njemačkoj i u cijeloj Europi.

Kako je tijekom posjeta domovini za božićne blagdane istaknula u Večernjem listu, poljoprivreda je nakon automobilske industrije drugi po važnosti gospodarski sektor u toj njemačkoj saveznoj državi. Trenutno joj je u fokusu modernizacija i digitalizacija farmi. Potiču kupnju traktora s GPS sustavima i ugradnju čipova koji otkrivaju je li, primjerice, krava bolesna, pomuzena ili nije. Za taj projekt Bavarska, koja inače ima oko 13 milijuna stanovnika, godišnje izdvaja 55 milijuna eura.

Kako su primijetili mnogi koji su čitali njen intervju, Michaela se ne razbacuje velikim brojkama. Iznosi konkretne novčane iznose za konkretne projekte. Tih 55 milijuna eura drži velikim iznosom za prebogatu Bavarku, 15. ekonomiju svijeta. Usporedbe radi, na nedavnoj sjednici Vlade u Pakracu, hrvatski su se dužnosnici razbacivali brojkama kao pijani milijarderi. Tako se po tko zna koji put spominjalo navodnih 8,5 milijardi eura koji će doći za projekte u Slavoniju. Govorilo se da će milijarda, dvije, tri… eura stići za hrvatsku poljoprivredu.

Kad netko čita te iznose za zelju od 4 milijuna stanovnika, a danas vjerojatno i manje zbog iseljavanja, pomislio bi da Slavonijom i ostatkom zemlje teku med i mlijeko. A dovoljno je samo izići iz prigodno ukrašenih dvorana u kojima se odigravaju te seanse, i krenuti po okolnim selima da se uvidi sva bijeda u koju se dovedeni hrvatski seljaci. U zadnjih deset godina broj proizvođača mlijeka se prepolovio, onih koji se bave uzgojem svinja sve je manje, vlasnici voćnjaka nerijetko svoj urod bacaju ili zakopavaju.

Hrvatska je postala jedan od najvećih uvoznika hrane, dok broj onih koji mogu živjeti od svojih farmi rapidno pada. Posljedica je to nebrige pa i kriminala više garnitura iz Banskih dvora koji su poticaje iz Europske unije namijenjene seljacima da postanu konkurentni u odnosu na one iz drugih zemalja EU-a, dijelili po političkim kriterijima. Najveće iznose dobivali su veliki sustavi prema političkoj podobnosti, znatan dio otišao je i onima koji se nisu ni bavili poljoprivedom, dok su istinskim proizvođačima ostajale tek mrvice.

Rezultate vidimo. Mnoge farme odnosno obiteljska poljoprivredna gospodarstva, kako ih zovemo, ugasila su se, a na dobrom dijelu onih koji se održavaju iznad površine, rade tek stariji dok su njihova djeca završila u Njemačkoj, Irskoj… No, ni takvo propadanje nije razlog našim dužnosnicima za više realnosti i malo skromnosti. I dalje se bahato razbacuju velikim riječima i iznosima okrivljujući za trenutno loše stanje one koji nisu iz njihova političkog tabora.

A evo kako se ponaša bavarska ministrica, čiji su roditelji vodili gostionicu i koja do političkog vrha nije došla preko obiteljskih veza, stranačke podobnosti ili preko ucjena koalicijskih partnera. Za sve se sama izborila kroz višegodišnji trud i rad, dakako, uz onu upornost i strast koju ima kako bi se mogla baviti javnim poslovima. Iako toj njemačkoj pokrajini ide bolje nego ikad, nema ni naznaka bahatosti ili neodmjerenog ponašanja.

„Što se više primičem vrhu, to sam poniznija, to se više bojim Boga. Pogledajte: moje cipele ravnih su potplata, više ni štikle ne nosim jer želim dobro osjeti pod po kojem hodam. Politikom se treba baviti za narod, a ne za sebe“, rekla je Večernjem listu Mihaela, bavarska ministrica, koja pet-šest puta godišnje s obitelji dolazi u domovinu. Čitajući njenu priču mnogi su se upitali bi li ona imala šanse doći do vrha u hrvatskoj politici? Odgovor ne treba ni davati.

Facebook Comments