Bosancima i Ukrajincima više nismo obećana zemlja: Hoćemo li imati više sreće s Filipincima i Indijcima

Bosancima i Ukrajincima više nismo obećana zemlja: Hoćemo li imati više sreće s Filipincima i Indijcima

Početak je godine i počinju pripreme za novu turističku sezonu. Taj gospodarski sektor čini četvrtinu, oko 20 posto, hrvatskog bruto društvenog proizvoda, i tu se ne smije zakazati jer će onda u pitanje doći punjenje državnog proračuna odakle se isplaćuju plaće za zdravstvo, školstvo, državnu upravu, mirovine…

Osnovni preduvjet da bi turistička sezona bila uspješna je osiguranje dovoljnog broja radnika, kuhara, konobara, sobarica i drugog osoblja barem za onih četiri-pet udarnih mjeseci. Do prije nekoliko godina, dobar broj tih radnika dolazio je na Jadran iz kontinentalnog dijela zemlje, kao i iz susjednih država, pogotovo BiH.

Međutim, zbog masovnog odlaska Hrvata u inozemstvo, a u tome su ih počeli slijediti i oni iz BiH, Hrvatska se postupno okretala i širem okruženju. U početku onima s Kosova, Makedonije, Srbije, no, i iz tih zemalja radije zbog visine plaća radije odlaze u Austriju, Njemačku, Švicarsku te Češku i Slovačku.

Prošle godine Hrvatska je pokušala dovesti određen broj radnika iz Ukrajine. Dio ih došao pretežito u berbu voćnjaka te na druge poslove na Jadranu. No, bilo je primjetno kako je interes manji od dopuštenih kvota što se pripisivalo složenoj proceduri pri odobravanju tih radnih dozvola.

No, ispostavilo se da glavni problem ipak u tome što Ukrajinci, pogotovo oni sa zapada te zemlje radije idu na rad, primjerice, u obližnju Poljsku te druge srednjoeuropske zemlje nego kod nas. Stoga su hrvatski poslodavci primorani okrenuti se onim daljim tržištima.

Prošlog ljeta je kao kuriozitet u medijima bila reportaža o jednoj riječkoj tvrtki u koju su došli radnici iz Indije. U vrijeme dok smo se svi bavili nogometom i uspjehom Vatrenih oni su otkrili kako ih to zapravo previše i ne zanima jer je za njih sport broj jedan – kriket.

Kako trenutno stoje stvari, ovog ljeta ćemo imati reportaže o onima koji će doći s Filipina. Tako su najavili poslodavci iz hrvatskog turizma držeći kako je to trenutno jedini način da se za ovu sezonu osigura dovoljan broj radnika. Čini se da su poslušali savjet Davora Šterna, bivšeg ministra i počasnog filipinskog konzula koji ih je na to lani pozvao.

„Uvezimo radnike s Filipina, vrijedni su i skromni, a radit će za 500 do 600 eura“, rekao je Štern. Ministar rada Marko Pavić tada se usprotivio tom prijedlogu kazavši da se ne razmišlja o tome jer bi „dolazak radnika iz Filipina bio za naše stanovnike kulturološki šok“. No, očito se u međuvremenu nešto promijenilo jer će, kako se ispostavlja, ipak doći.

Tako se događa pomalo shizofrena situacija. Hrvati zbog bolje zarade odlaze vani, a u Hrvatsku dolaze oni kojima su i naše plaće dobre. Ispočetka su to bili oni iz susjedstva, potom se očekivalo kako bi iz Ukrajine mogla stići većina potrebnih radnika, a sada se po radnu snagu ipak mora ići sve do Indije i Filipina.
Kakve to sve posljedice sa sobom nosi, i kako će Hrvatska s ovakvim trendovimam sutra izgledati, trebaju osim poslodavaca reći i sociolozi, demografi…, svi oni kojima je stalo do ove države.

Facebook Comments