Čak i Nino Raspudić piše o rektalnom alpinizmu, Jandrokoviću i Bernardiću: Milanović je upao u rupu jugokomunističke demagogije

Čak i Nino Raspudić piše o rektalnom alpinizmu, Jandrokoviću i Bernardiću: Milanović je upao u rupu jugokomunističke demagogije

“Samo tri mjeseca nakon inauguracije predsjednik Milanović je jednom rečenicom i jednom gestom sebi dokinuo mogućnost da bude predsjednik svih građana. Žalosno je što će mu sljedećih 57 mjeseci mandata proći u besplodnom ideološkom prepucavanju. Ono što se moglo riješiti elegantnim ignoriranjem njemu nezgodnog detalja i nenasjedanjem na provokaciju, razvilo se u prelamanje preko koljena i dovođenje u semiotički bezizlaznu situaciju koju mu otvara pitanje čije je znakovlje u Domovinskom ratu bilo naše, HOS-ov znak na rukavu Jean-Michela Nicoliera i Žarka Manjkasa Crvenkape ili petokraka na glavi Ratka Mladića i Veselina Šljivančanina? Znakovi dobivaju značenje ovisno o kontekstu, a isto tako se kasnijom uporabom i preoznačavaju. Milanović je, namamljen HOS-ovim grbom, opet upao u rupu jugokomunističke demagogije iz koje se ljevica u Hrvatskoj za naših života očito neće izvući”,piše  Nino Raspudić u svojoj novoj kolumni u Večernjem listu.

“Mediji su sve to spremno dočekali i nametnuli kao top-temu. Složila se igra u kojoj Plenković i Jandroković ispadaju tvrde Hrvatine i branitelji digniteta Domovinskog rata, valjda sa svojim koalicijskim partnerom Pupovcem, koji je za razliku od Milanovića znao ležerno prijeći preko koketiranja s NDH, ne zamjerajući to ni Stipi Mesiću ni Ivici Đikiću. Nabrijala se odmah i desna i lijeva scena, pa su drugovi iskalili pravednički bijes na Davoru Bernardiću jer je položio vijenac u Borovu Selu, iako je u blizini bio grb HOS-a, što je iz njihove perspektive neoprostivo. Očito nervozan zbog drugarske kritike, Bernardić se nije odlučio ispričati ili se nekako pokajnički dekontaminirati, primjerice tako da triput zaredom pogleda “Bitku na Neretvi”, hodočasti pješice u Kumrovec ili se okupa u luci različitosti. Umjesto toga, zaoštrio je prema vladajućima pa je rekao za Gordana Jandrokovića da je “rektalni alpinist”, na što je ovaj najavio da će ga tužiti “radi zaštite časti i ugleda”.

Jandroković se tužbom dovodi u nezgodnu situaciju jer mora dokazati da nije rektalni alpinist. Osobno mi se ta metafora ne sviđa, osim što je vulgarna, nekako je preelaborirana. Sud će u tom procesu desetljeća svakako kao vještaka trebati angažirati nekog profesora jezika, možda i retorike koji će razlučiti što je označitelj, a što označeno u spornom iskazu. U hrvatskoj frazeologiji analne metafore uobičajene su za označavanje poltronstva. Sud će na koncu morati prosuđivati više o sadržaju nego o formi, točnije, o tome je li se o dotičnome u javnosti mogao steći dojam da je poltron ili nije. Ostaje vidjeti i hoće li Bernardić u dokaznom postupku proširivati metaforu pa, primjerice, navesti kako je u spornom “alpinizmu” Mount Everest bio Sanader, Plenković Mont Blanc, Kosorica Triglav, a Karamarko Velebit. Jandroković je neupitno svima njima bio najbliži suradnik, svi su odlazili, metaforički rečeno, s nožem u leđima, a on bi ostao uz sljedećeg. Ali, nije do njega, oni su krivi što se mijenjaju. On je uvijek isti, uz vođu. Po svemu viđenom proteklih dana, nakon dva mjeseca korona-tupila, slijede nam dva mjeseca dobre političke zabav”, ističe  Raspudić.

Facebook Comments