Elizejske poljane kao bojno bolje, Marine Le Pen popularnija od Macrona

Elizejske poljane kao bojno bolje, Marine Le Pen popularnija od Macrona

I trećeg vikenda zaredom u Francuskoj su održani prosvjedi zbog poskupljenja cijena dizelskog goriva. Iako nisu bili najmasovniji do sada, bili su najžešći. Pariz je doslovce gorio, a Elizejske poljane izgledale su kao bojno polje. Bio je to pravi rat s barikadama, zapaljenim automobilima, razbijenim trgovinama, a gorjela je i jedna zgrada. Specijalna policija i ratoborni prosvjednici naizmjence su u jurišima zauzimali trgove i ulice oko Slavoluka pobjede. U večernjim satima ‘grad svijetla’ je i doslovce plamtio.

Prema posljednjim policijskim izvješćima, u cijeloj Francuskoj je na ulicama bilo oko 100 tisuća prosvjednika, a u Parizu njih oko 10 tisuća. Policija tvrdi kako je među njima bilo i oko 1500, kako ih je nazvala, provokatora. Radikalnih skupina s krajnje ljevice i desnice koji su nosili marame preko lica i zaštitne naočale. Svi su na sebi imali ‘žute prsluke’ po kojima su ovi prosvjedi i nazvani. Zadnji podaci govore kako je ranjeno oko 100 ljudi, uhićeno više od 200, dok se štete tek zbrajaju.

„Revolucija se ne može dogoditi bez nasilja“, jedna je od poruka prosvjednika koji su nosili transparent u kojem pozivaju predsjednika Emmanuela Macrona da ih prestane tretirati kao idiote. Macron je iz Buenos Airesa, gdje se nalazi na summitu G20, rekao kako nikad neće pristati na nasilje. „Krivci za nasilje ne žele promjene, ne žele nikakvo poboljšanje, oni žele kaos“, rekao je i najavio kako će one koji su to u Parizu radili „identificirati i tražiti njihovu odgovornost na sudu“.

Zbog nove situacije u zemlji koja podsjeća na izvanredno stanje, svoj službeni put u Poljsku otkazao je i francuski premijer Edouard Phillipe. I on je, kao i Macron, posebno zgranut nagrđivanjem Slavoluka pobjede, na čijem pročelju su prosvjednici ispisali poruku „Žuti prsluci će trijumfirati“. Čini se kako će Macronova vlada promijeniti svoj odnos prema prosvjednicima. Do sada su ih uglavnom ignorirali ili tretirali kao huligane (Macron je sam rekao kako mu huligani neće zaustaviti reforme) s kojima ne žele razgovarati, a prema najnovijim izjavama, uskoro će možda sjesti za stol s njihovim predstavnicima.

Iako će teško biti odrediti tko su oni. Prosvjednici naime nemaju svoje službene vođe, okupljaju se nakon poziva preko društvenih mreža, a nemaju ni ideološki predznak. U njemu sudjeluju jednako i ljevica i desnica, a ima i potporu javnosti. Okidač za izlazak na ulice bio je poskupljenje cijena dizela, ali sada se već govori kako se bune protiv ukupnog porasta troškova života. ‘Žuti prsluci’ okupljaju uglavnom pripadnike radničke klase iz predgrađa brojnih francuskih gradova.

Njih najviše pogađaju reforme i novi porezi koje je uveo Macron. Optužuju ga da je predsjednik samo za one najbogatije jer je njima smanjio poreze na nekretnine , dok, kako govore, nema osjećaja za probleme običnih ljudi. Tako je i porez na dizel, koji je najviše pogodio na tisuće malih obrtnika i zaposlenika koji s gradskih periferija putuju na posao, obrazložio potrebom za uvođenjem čišće energije te borbom protiv klimatskih promjena.

Njih, koji ionako sa svojom plaćom jedva podmiruju mjesečne troškove bez novih zaduženja, ti Macronovi visoki ekološki ciljevi se previše ne tiču ako ih moraju plaćati iz svog novčanika, dok je, kako mu prigovaraju, bogataše nagradio poreznim olakšicama. Macron je inače po dolasku na vlast odmah najavio kako će provesti reforme jer Francuska, kako je rekao, ne može zadržati ovoliki stupanj socijalnih prava na dulji rok bez novog zaduživanja.

U tom paketu su lakša otpuštanja u javnim službama, smanjenje broja zaposlenika, veći izdaci za zdravstvo, manje, ali održivije, mirovine, manje novca za lokalnu samoupravu, studiranje na sveučilištima koje bi studenti dijelom trebali i sufinancirati te ekološki ciljevi koje je pokušao regulirati preko novih poreza. Ovo potonje je protiv njega pokrenulo pravu lavinu i pitanje je kad će stati.
Macronu je inače uzor Njemačka i reforme, pogotovo u vezi sa zakonom o radu (lakša otpuštanja, rad na određeno vrijeme..) koje je još 2004. proveo tadašnji socijaldemokratski kancelar Gerhard Schroeder. Njih je podržala i  Angela Merkel, koja je bila u oporbi, ali je zbog njih Schroeder izgubio izbore, a Merkel je provodeći ih nastavila vladati Njemačkom sve do danas.
Trenutno Macron, koji je pomeo na zadnjih izborima svoje političke suparnike, prema anketama, uživa potporu samo 20 posto Francuza.

Prvi pravi ispit za njega bit će predstojeći izbori za Europski parlament u lipnju sljedeće godine. Prema anketama iz studenog, njegova stranka „Republiko naprijed“ ima potporu 19 posto ispitanih, dok mu je glavna konkurentkinja postala Marine Le Pen iz stranke ‘Nacionalno okupljanje’ (prije se zvala Nacionalna fronta’) s 21 posto potpore, s tim da Macron ima silazni, a Le Pen uzlazni trend.

Ako se prosvjedi poput ovog u Parizu nastave, sa slikama nasilja, bacanjem suzavca i vodenim topovima te krvavim glavama prosvjednika, ali i ranjenim policajcima, jasno je kako francuskom predsjedniku, kojemu zamjeraju i preveliku egocentričnost te prilično osorne javne istupe prema onima koji sumnjaju u njegove političke ciljeve, jasno je da mu predstoje neizvjesni dani u borbi za političku naklonost istih onih koji ga prije godinu i pol doživljavali kao spasitelja, a sada mu poručuju – odlazi.

Facebook Comments