Goldstein tvrdi da Pupovac nije rekao ništa sporno: Histerija koja se ovih mjeseci širi podsjeća na prve dane NDH

Goldstein tvrdi da Pupovac nije rekao ništa sporno: Histerija koja se ovih mjeseci širi podsjeća na prve dane NDH

Redoviti profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ivo Goldstein komentirao je za Novi list  aktualnu  političku situaciju u Hrvatskoj.

Tvrdi da hrvatska vlast  nije vjerodostoja

–  Otkud našoj vlasti pravo da brani Talijanima da se prisjećaju da su nekad davno vladali Rijekom i Istrom, kad naša predsjednica smatra da zazivanje Herceg-Bosne u Thompsonovoj pjesmi »Lijepa li si« nije nikakva provokacija? U pjesmi, dakle, u kojoj se »Herceg-Bosna« – ma što to značilo – prezentira praktički kao dio Hrvatske. Prema tome, u tom smislu mi nismo čisti.

Naša je vlast takva kakva jest – nema ni vjerodostojnosti, ni snage, ni želje da se pozove na Josipa Broza Tita, koji je, boreći se za jugoslavensku sjeverozapadnu granicu, na Visu rekao: »Tuđe nećemo, svoje ne damo.«

Tada je izričito spomenuo Rijeku, Istru, Slovensko primorje i Korušku i istaknuo kako se »radi o ispravljanju prošlih nepravdi, Versajskog, Rapalskog i drugih ugovora«. Prošli tjedan je bila 75. obljetnica te Titove znamenite izjave.

O Pupovčevim izjavama

– Teško mi je ulaziti u odnose u vladajućoj koaliciji. No, ono što je Pupovac izrekao – nije sporno. Blago je, diplomatskim rječnikom, ukazao da postoje neke tendencije u današnjoj Hrvatskoj koje podsjećaju na NDH.

Nalazimo se u nekakvom teatru apsurda, jer oni koji ga najžešće napadaju, a to su dijelom ustašonostalgičari, zapravo bi mu trebali zahvaljivati i čestitati. Naime, oni o »endehaziji« misle i govore sve najbolje, pa slijedom te logike, da je Pupovac rekao da je NDH isto što i današnja Hrvatska, u njihovim očima to ne bi trebao biti problem. Naravno, takvi će Pupovca uhvatiti za bilo koju riječ, samo da bi ga demonizirali i od njegovih riječi pravili problem.

O izlasku Pupovca iz vlasti

– Neka oni koji Pupovca i SDSS žele istisnuti iz vlasti, a jesu ustašonostalgičari, kažu da je svaka sličnost s onim što ću sada pročitati slučajna i nenamjerna. Citirat ću »Načela hrvatskog ustaškog pokreta«, koja je 1933. proglasio Pavelić: »U hrvatskim narodnim i državnim poslovima, u samostalnoj, nezavisnoj državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskog naroda.«

Jasno je, dakle, da Srbi o tim poslovima ne smiju odlučivati, i da je to ustaško načelo. Po kojoj se logici sada SDSS, nakon ovakve Pupovčeve izjave, želi baciti van iz vlade? Drugo, histerija koja se svih ovih mjeseci širi podsjeća na histeriju koja se širila u proljeće i ljeto 1941, u prvim mjesecima NDH.

Takva je atmosfera prethodila masovnim zločinima u ljeto 1941. godine. Citirat ću Milu Budaka iz tog vremena: »Hrvatska ima neprijatelje koji nisu članovi hrvatske narodne zajednice. To su Srbi i Židovi.« Huškao je na zločin. »S Vlahom jedi samo pola zdjele, a s pola zdjele ubij ga po glavi.« I naravno: »Ili se pokloni, ili se ukloni.«

Milovan Žanić, ministar-predsjednik zakonodavnog povjerenstva, kaže u javnom govoru u lipnju 1941.: »Ustaše, da znate, ja govorim otvoreno: ova država, ova naša domovina, mora biti hrvatska i ničija više, i zato oni koji su došli ovamo, ti treba i da odu.

Ovo mora biti zemlja Hrvata i nikog drugog, i nema te metode koju mi nećemo kao ustaše upotrijebiti da načinimo ovu zemlju zbilja hrvatskom, i da je očistimo od Srba, koji su nas stotine godina ugrožavali, i koji bi nas ugrozili prvom zgodom. Mi to ne tajimo, to je politika ove države, i to kad izvršimo, izvršit ćemo samo ono što piše u ustaškim načelima.«

O napadima na Srbe

– Način na koji je organiziran napad u Uzdolju – organizirana grupa koja je potegla 75 kilometara da bi mlatila Srbe i razbijala po kafiću – frapantno podsjeća na neke događaje iz 1941. To su odredi, eskadroni smrti.

Sva sreća da nitko nije teže stradao, ali moglo se svašta desiti. Podsjećanje na takve eskadrone smrti opet nas vodi u 1941. Podsjetit ću na ubojstvo istaknutog karlovačkog odvjetnika Milana Vujičića, koje su izvela trojica karlovačkih devetnaestogodišnjaka, nahuškani od starijih. Vujičić je bio Srbin, ali u opoziciji prema dotadašnjoj monarhističkoj diktaturi.

Tim je karlovačkim balavcima rečeno da »za našu stvar« treba ubiti Vujičića, jer da je on opasnost za državu, i oni su to obavili, bez obzira što je bio oženjen Anastazijom, Hrvaticom, čiji je ujak Pero Blašković tih dana čak bio promoviran u generala vojske NDH. Sve to nije bilo dovoljno da se Vujičića zaštiti, nego je iz Karlovca odveden u obližnju šumu, i tamo ubijen.

Pitanje je tko je te ljude iz Splita nahuškao i organizirao da idu to raditi u Uzdolje. I zašto? Pod kojom optužbom? Zato što netko, gotovo 30 godina nakon osamostaljenja Hrvatske, zamislite, navija za »Crvenu zvezdu«. To ima veze s navijačkim nasiljem općenito, s organiziranjem navijačkih skupina kao militantnih odreda, pa naravno i s ratom, s navijačkim skupinama i sa srpske strane.

Ta povijest jest malo kompliciranija, ali ovo što se dogodilo u Uzdolju nova je dimenzija nasilničkog ponašanja prema Srbima, ne zaboravljajući ono stravično prebijanje Radoja Petkovića u Viškovu, koje je završilo njegovom smrću.

Foto: Lana Slivar Dominić/Hina

Facebook Comments