Gotovo trideset godina od pada komunizma Zagrebom i dalje vladaju „tri sekretara SKOJ-a”

Gotovo trideset godina od pada komunizma Zagrebom i dalje vladaju „tri sekretara SKOJ-a”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uspio je progurati proračun za sljedeću godinu uz pomoć predsjednika zagrebačkog HDZ-a Andrije Mikulića i predsjednika HSLS-a Darinka Kosora. Taj trojac u javnosti vrlo često razmjenjuje teške riječi, ali kada se donose strateški dokumenti uvijek se nekako uspiju složiti.

Postoje razne teorije zašto ovaj trojac tako suvereno plovi kroz zagrebačku politiku, no posebno je znakovit jedan detalj iz njihovih biografija koji svakako zaslužuje posebnu pozornost. Sva trojica su bili društveno-politički aktivisti u vrijeme komunističkog sustava kad su stidljivo pokazivali svoje političke ambicije. Dok Milan Bandić i Darinko Kosor otvoreno govore o karijerama u dekadentnoj fazi bivšeg sustava, Andrija Mikulić u svom životopisu uopće ne spominje svoje „rane radove”.

Prvi HDZ-ovac u gradu opširno piše o svojoj političkoj karijeri, ali ne navodi ništa o „životu prije života” u komunističkom sustavu. Internetom je svojedobno kolao i neki dokument u kojemu je pisalo da se Andrija Mikulić izjašnjavao da je po nacionalnosti Jugoslaven, ali nismo dobili potvrdu da je taj podatak istinit. Razgovarali smo s četiri dobra poznavatelja zagrebačke političke scene i nitko nam nije mogao potvrditi da je istinit navod o Mikulićevom „jugoslavenskom sentimentu”.

Međutim, naši sugovornici, od kojih je jedan član HDZ-a, a dvojica bivši HDZ-ovci, tvrde da je Mikulić bio aktivist Saveza socijalističke omladine Grada Zagreba. U HDZ je došao na preporuku Marine Matulović Dropulić i Mladena Vedriša, dakle onog dijela HDZ-a koji je predstavljao kontinuitet s propalim komunističkim sustavom. U medijima su se pojavljivali i napisi da je Andrija Mikulić bio protukandidat Darinku Kosoru za izbor predsjednika zagrebačke organizacije Saveza socijalističke omladine, ali je to predsjednik HSLS-a demantirao na sudu.

Tomislav Jonjić, predsjednik Kluba zastupnika Neovisnih za Hrvatsku u Skupštini Grada Zagreba, tvrdi da Andrija Mikulić i Darinko Kosor dobro surađuju jer se znaju još dok su bili mladi aktivisti u socijalizmu.  Mikulića je u HDZ-ov vrh progurao Tomislav Karamarko za čije je vladavine postao član Predsjedništva stranke. Kao pravi partijski čovjek Mikulić je po nalogu svojih šefova obavljao prljave poslove kada je, primjerice, trebao napasti svoje stranačke kolege koji nisu bili po volji Karamarka. Posebno je bio okrutan prema Dragi Prgometu s kojim danas odlično surađuje u Gradskoj skupštini.

Dok Mikulić skriva svoju prošlost kao zmija noge, partijska prošlost Milana Bandića je jako dobro poznata. Nakon što je završio Obranu i zaštitu na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu započeo je političku karijeru 1983. godine. Zaposlio se kao stručno-politički radnik za Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu  u Općinskom komitetu SKH Peščenica, dakle na funkciju na koju su mogli doći samo provjereni partijski kadrovi. Dolaskom višestranačja u Hrvatsku, kada su pripadnici Saveza komunista Hrvatske masovno prelazili u HDZ i druge stranke s hrvatskim predznakom, Bandić je ostao vjeran partiji. Tijekom devedesetih polako je gradio svoju mrežu u stranci, a svojih 18 godina slave dočekao je 2000. godine kada je postao gradonačelnik i na toj se funkciji održao sve do danas uz jednu malu pauzu kada se zbog vožnje u pijanom stanju privremeno povukao na rezervnu poziciju zamjenika gradonačelnika.

Darinko Kosor u više je navrata govorio da je ponosan što je bio predsjednik Saveza socijalističke omladine Zagreba. Dolaskom višestranačja njegova organizacija je propala, ali se mladi i ambiciozni Darinko Kosor snašao i u pluralnoj demokraciji. Devedesetih je postao vlasnik marketinških agencija te direktor i suvlasnik tvrtke za vanjsko oglašavanje Metropolis Media koju je na vrijeme prodao. Izgradio je i vilu na Pantovčaku iako se njegovo zemljište službeno vodilo kao vinograd. Prometnuo se u jednog od najglasnijih kritičara Milana Bandića, iako njegovi oponenti tvrde da su zapravo uvijek vrlo dobro surađivali.

Svoj politički “karakter bez svojstava” pokazao je 2014. godine kada je kritizirao HDZ da vraća Hrvatsku u komunizam, a onda je ne trepnuvši s tim istim HDZ-om potpisao koaliciju. Darinko Kosor nije previše plakao kad je Karamarko otišao nego je spremno nastavio suradnju s Plenkovićem, a ta suradnja je svoj vrhunac dosegla u ovoj zagrebačkoj travestiji. Tri omladinca su pokazala da su odlično savladala tehnologiju vlasti te da nema tog problema kojeg drugarskom akcijom ne mogu riješiti na svoju, a posebno na radost svojih šefova.

Kada vidimo kako su ova tri socijalistička mušketira uspjeli u životu, kako spretno mijenjaju ideologije i još spretnije gomilaju bogatstvo svojim kameleonskim preobrazbama, onda pomislimo da je komunistički diktator Josip Broz Tito mislio na njih kada je govorio da narod koji ima ovakvu omladinu ne treba brinuti za svoju budućnost.

Facebook Comments