Dubravka Šuica uskoro postaje najviše rangirana i najbolje plaćena hrvatska dužnosnica. Kako je došla do sadašnje pozicije, istražila je Slobodna Dalmacija.

Šuica se nakon završenog zagrebačkog Filozofskog fakulteta 1981. zaposlila u Osnovnoj školi “Lapad”. Tamo je radila do 1988., kada prelazi u srednjoškolski Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, gdje je radila kao nastavnica engleskog i njemačkog jezika.

1990– navodno na nagovor supruga Stijepa – učlanjuje se u HDZ. Odmah ulazi u prosvjetni odjel lokalne HDZ-ove vlasti. Sredinom devedesetih postaje ravnateljicom dubrovačke Gimnazije, a 1997. na listi HDZ-a izabrana je za gradsku vijećnicu. Godinu dana poslije postaje županijska vijećnica i predsjednica dubrovačkog HDZ-a.

Na izborima 2000., na kojima je HDZ poražen, ulazi u Sabor, a 2001. – uglavnom zahvaljujući neslozi u HDZ-ovoj opoziciji koja se nije mogla dogovoriti oko zajedničkog kandidata – postaje gradonačelnicom Dubrovnika.

Tada čini ozbiljnu taktičku grešku. U srazu između Ive Sanadera i Ivića Pašalića, piše Slobodna Dalmacija, podržava Pašalića. Nakon Pašalićevog poraza njeno napredovanje je zaustavljeno. Ni Sanader ni Kosor nisu na nju računali. 2009. godine gubi titulu gradonačelnice.

Afere u Dubrovniku

U kampanji su je optuživali za brojne mutne poslove kojima je pogodovala građevinskom lobiju: prenamjenu zemljišta na Nuncijati, kao i basnoslovno skupo uređenje “zlatnog zahoda” u dubrovačkoj Gradskoj vijećnici, koje je Grad navodno koštalo 4000 eura po četvornome metru.

Porazu su prethodile i teške optužbe na račun Šuice od strane “starih” dubrovačkih HDZ-ovaca. Koji su u pismu tražili od tadašnjega glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da provjeri zakonitost bogaćenja gradonačelnice u posljednjih osam godina.

Od kupnje stana u kompleksu Ingre od 170 četvornih metara, navodnog poklanjanja stana u Zagrebu, do besplatne gradnje vikendice u Blidinju u BiH, što joj je navodno napravila tvrtka “Vulix”.

Iz vrha HDZ-a tada se tražilo da Šuicu smijene zbog manjka od pola milijuna kuna u stranačkoj blagajni, a dubrovački gospodarstvenici pozvani su da opišu kako ih je ucijenila s izdavanjem građevinskih dozvola. Pismo je bilo anonimno, uz opasku da Šuica “može dati otkaz jednim telefonskim pozivom”.

Međunarodna karijera

No, izbore 2011. HDZ preuzima Tomislav Karamarko. Šuica je ovaj put napravila taktički ispravan potez, i podržala pobjedničkog kandidata. Na saboru HDZ-a 2012. izabrana je za potpredsjednicu. Iste godine postaje i predsjednica HDZ-ova Odbora za vanjske poslove, što će se pokazati presudnim za njezinu međunarodnu karijeru.

Te 2012. HDZ ju je pogurao da postane potpredsjednica Zajednice žena Europske pučke stranke. Godinu dana poslije Karamarko je stavlja na prvo mjesto liste za EU parlament. Na izborima Šuica dobiva nešto manje preferencijskih glasova od drugoplasiranog Andreja Plenkovića. I odlazi u Bruxelles. Tamo ne iskače iz zacrtane politike Europskih pučana, i ne ruši stranačku stegu.

Na izborima 2014. potvrđuje svoj europarlamentarni mandat, a “pučani” je lansiraju za zamjenicu u Odboru za vanjske poslove, u Odboru za prava žena i ravnopravnost spolova te u Odboru za transport i turizam.

Vjerna vodstvu stranke

Kad se pak u EU parlamentu 2017. glasalo za Istanbulsku konvenciju, Šuica je poštovala nalog vrha stranke: Branila je “Istanbulsku” kao dokument za zaštitu žena od nasilja.

No, kada je godinu dana kasnije EU parlament glasao o izvještaju “Rodna ravnopravnost i osnaživanje žena: transformiranje života djevojčica i žena preko vanjskih odnosa EU 2016.-2020.” – izvještaju koji je Šuica i sama pripremala u Odboru za ženska prava i rodnu ravnopravnost – bila je suzdržana. Zbog, kako je objasnila, rodne ideologije koja se spominje u izvještaju.

A na početku svoje karijere Šuica je imala stan u Gružu od šezdesetak četvornih metara. Dvadesetak godina kasnije imovina njezine obitelji procijenjena je na čak pet milijuna eura. S vilom na Pločama u Dubrovniku, kućom u Cavtatu, kućom na Pelješcu, stanovima u Zagrebu i na Lapadu, vikendicom na Blidinjskom jezeru te jahtom vrijednom pola milijuna američkih dolara.

Foto: Daniel Kasap/Hina