Ivica Šola o Mesiću, Josipoviću, Titu, Staljinu i Hitleru: Živio Domovinski rat koji je porazio petokraku

Ivica Šola o Mesiću, Josipoviću, Titu, Staljinu i Hitleru: Živio Domovinski rat koji je porazio petokraku

Witold Pilecki, tko je bio taj čovjek? Iznimna osoba koja bi mogla razriješiti sve dileme raznih Mesića i Josipovića i svih ostalih stupova Titova “antifašizma”.

Ivica Šola o Mesiću, Josipoviću, Titu, Staljinu i Hitleru: Živio Domovinski rat koji je porazio petokraku, fotografija

Pilecki se tako, dok se zabijala glava u pijesak i tvrdilo da se ništa nije znalo o Hitlerovim koncentracijskim logorima, dragovoljno dao deportirati 1940. godine kako bi dokumentirao sve što se tamo monstruozno događalo. Pobjegao je iz logora 1943. godine i krenuo širiti istinu i otpor riskirajući vlastiti život. I uspio je, dočekao je živ 1945. i kraj rata preživjevši nacističke progone.

I onda se vraća u Poljsku, u koju je već zagazila Staljinova čizma. Witold je vrlo brzo shvatio da, što se razmjera terora i zločina tiče, nema nikakve razlike između nacista i komunista. Iako je preživio nacističke progone, komunističke nije, piše Ivica Šola u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji.

Uz gromoglasnu šutnju naših medija, Europski parlament donio je Rezoluciju (2019/2819/RSP/) u kojoj se na istu razinu stavljaju komunizam i nacizam, kao blizanci, zločinački sustavi.

Famozni pakt Ribbentrop – Molotov nije bio nikakav “taktički čin” ili kupovanje vremena Hitlera i Staljina kako bi se pripravili za rat, već plan agresije i podjele “koji je podijelio Europu i teritorije suverenih država između ova dva totalitarna režima grupirajući ih prema sferama interesa”, te je tim činom, stoji dalje u Rezoluciji jasnim jezikom – “utrt put za početak Drugog svjetskog rata”.

Dijeli se Poljska, Staljin anektira baltičke zemlje, vrši agresiju na Finsku, potom dio Rumunjske.. Zato Rezolucija opet jasno kaže kako se 1945. godine u zemljama u kojima su komunisti došli na vlast nije radilo o “oslobođenju”, oslobođena je samo zapadna Europa gdje je zaživjela sloboda i demokracija, dočim su bivše komunističke zemlje i njezini pokoreni narodi bili “lišeni slobode, dostojanstva, suverenosti, ljudskih prava i socioekonomskog razvoja”,

Rezolucija također naglašava da, dok je nacifašizam od svih jasno osuđen i presuđen, počevši s Nuernberškim procesima, komunistički zločini i komunisti su u mnogim zemljama prošli lišo, pa Rezolucija poziva da se poduzmu “moralne i pravosudne istrage” kako bi se i komunizam jednako osudio, kao i njegovi simboli.

Za naše Mesiće i Josipoviće iznimno su važne točke 5. i 6. Rezolucije, gdje stoji crno na bijelo kako Europska unija “poziva sve države članice da oblikuju jasno i utemeljeno vrednovanje s obzirom na zločine i čine agresije totalitarnih režima, kako nacističkih, tako komunističkih”, te opet jasno i nedvosmisleno, za razliku naših Mesića i ekipe s Filozofskog u Zagrebu, “osuđuje sve manifestacije i širenja totalitarnih ideologija… unutar Europske unije”.

Ali ni tu ne staje taj mračni, fašistički Europski parlament pa “izražava uznemirenost zbog učestale uporabe totalitarnih simbola u javnoj sferi”. Jednako tako, dok mi s Kinezima obnavljamo Kumrovec i brendiramo Tita, u broju 17. Rezolucija se čudi kako u nekim državama članicama postoje spomenici i mjesta sjećanja, ulice i trgovi, koji uzvisuju totalitarne režime, što “otvara put distorziji povijesnih činjenica s obzirom na konzekvence Drugog svjetskog rata”. Što bi Mesići rekli na ovakvu “bezobraznu” formulaciju europskih “ustaša”?

Ova “skandalozna” Rezolucija EU parlamenta, koja na istu razinu stavlja komunizam i nacizam, kod nas je prešućena. Zašto? Zato što je iz nje, među inim jasno, da Hrvatska, kao ni druge bivše komunističke zemlje, 1945. nije oslobođena, da je okupirana.

Zato, živio Domovinski rat, koji je petokraku porazio počevši s Vukovarom, te konačno donio slobodu. I neka je vječna slava Witoldu Pileckom, heroju čiji je život ispričao svu istinu o nacistima i komunistima. Hvala mu i zato što će i moja malenkost prvi put u životu slaviti 25. svibnja.

Foto: Admir Buljubašić/Hina