Saborski zastupnik Ivan Pernar žestoki je protivnik obveznog cijepljenja. Prvi sin mu ima Aspergerov sindrom, stanje koje Pernar pripisuje cjepivima. Zato nije cijepio svog drugog sina Nou. Često o cjepivima govori iz saborske govornice, te je meta žestokih napada onih koji smatraju da svojim nastupima dovodi ljude u zabludu i ugrožava zdravlje pučanstva. U kolovozu ove godine pokrenuo je Facebook grupu “oštećeni cjepivima”, koja okuplja protivnike cjepiva. Grupa sada broji preko 16 tisuća članova.

Sa zastupnikom Pernarom razgovarali smo o njegovom viđenju problematike vezane uz cjepiva, o obveznim cjepivima, njihovoj djelotvornosti, te prednostima i rizicima koje pripisuje cjepivima.

Koji su po vama osnovni rizici asocirani s cjepivima? 

Mnoge nuspojave cjepiva su općepoznate, i navedene su na samim cjepivima. To su primjerice encefalitis, konvulzije, anafilaktički šok, čak se navodi i smrt. Ministarstvo zdravstva čak priznaje da godišnje jedno do dvoje djece umre od cijepljenja. Postoje i nuspojave koje nisu odmah očite, poput artritisa, ali su službeno priznate kao moguće nuspojave cjepiva. Onda imamo primjer paralize, koja se pojavljuje kod odraslih osoba, takozvani Guillain-Barreov sindrom.

Postoje i one nuspojave koje službena medicina ne priznaje. Primjerice, liječnica Alma Demirović je cijepila djevojčicu kojoj je ubrzo nakon toga počela padati kosa. Dijete i dan danas nema kosu. Ona sumnja da je uzrok tog stanja cjepivo. Onda imate autizam, kojeg također službena medicina ne priznaje kao nuspojavu cijepljenja.

Moj sin je razvio znakove autizma

Ja sam takve nuspojave primijetio i kod vlastitog sina.

Primjerice, tikovi, koje prije nije imao. Disfazija, teškoće u govoru. Nakon cijepljenja nije mogao govoriti slovo k, umjesto kikiriki rekao bi ‘i-i-ri-i’. Razvio je i dermatitis, njegova koža je na trupu bila hrapava poput šmirgl papira. Onda je za sebe govorio u trećem licu, što je isto znak autizma. Pa motorička nespretnost.

Osim toga, promijenila mu se osobnost. Od vedrog i veselog djeteta je postao dijete koje ima, tako je to meni izgledalo, jedan tužan izraz lica.

Sada mu je službeno dijagnosticiran Aspergerov sindrom. To je recimo jedan blaži oblik autizma.

Nisam protiv cijepljenja kao takvog

Po vašem mišljenju, dakle, rizici cijepljenja su značajniji od koristi. Postoje li neke situacije kada biste ipak preporučili cijepljenje? 

Ja nisam protiv cijepljenja kao takvog. I ja bi se sam cijepio u nekim slučajevima, ili da spadam u neke rizične skupine. Recimo, da sam homoseksualac ili intravenozni ovisnik, ja bi se cijepio od hepatitisa B, jer tada postoji veći rizik za njegovo prenošenje. Ili u slučaju da sam u migrantskom kampu, gdje su prisutne mnoge zarazne bolesti, primjerice tuberkuloza, ja bih se cijepio. Kako ne spadam ni u jednu od tih skupina, i kako nisam u migrantskom kampu, ne vidim smisao cijepljenja.

Onda u slučaju da zadobijem neke tetanogene rane. Primjerice, u drugom svjetskom ratu vojnike su cijepili protiv tetanusa, jer su išli na šmajsere i granate. Isto tako bi, da zadobijem neku tetanogenu ranu, da se recimo nabodem na vile na kojima je gnoj, išao i na cijepljenje. U tom slučaju postoje profilakse koje se uzimaju nakon zadobivanja ozljede.

Sve su to slučajevi kada je razumno cijepiti se. Međutim, mislim da nije opravdano tražiti cijepljenje na razini čitave populacije, posebno u ranoj životnoj dobi. Mi cijepimo djecu, koja još nisu završila psihofizički razvoj, čiji imunitet još nije razvijen. Mislim da koristi ne opravdavaju rizike u tom slučaju.

MMR cjepivo zabranjeno u Japanu

Postoje li neka cjepiva, od ovih obveznih, koja su po vama više opasna od drugih? Ili tu ne radite razliku?

Postoje. Primjerice, MMR cjepivo je, zbog teških nuspojava, zabranjeno u Japanu 1993 godine. To je cjepivo “tri u jedan”, protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, zabranjeno je nakon što je cijepljen masovan broj djece od koje je velik broj razvio nuspojave poput ne-viralnog meningitisa. Zato je javnost reagirala i zakon je promijenjen.

Međutim, prihvaćate li da bi, ako bi ljudi počeli masovno odustajati od cjepiva, broj oboljenja od zaraznih bolesti porastao? 

Slažem se. Ako bi ljudi počeli masovno odustajati od cijepljenja, pobol bi, recimo od ospica, porastao.. Ali u konačnici sve ovisi o analizi koristi i štete. Evo, mislite li vi da bi se trebali cijepiti protiv vodenih kozica?

Postoje zaista pozitivni primjeri cjepiva. Primjerice, cjepivima su iskorijenjene velike boginje. Međutim, velike boginje su zaista opasna bolest. Jeste li pogledali film Variola vera? To je srpski film koji prati epidemiju velikih boginja u Srbiji. Preporučujem taj film, on dobro oslikava što su to velike boginje.

Tako da, ako bi zaista bili u opasnosti od neke velike epidemije, ja bi bio za cijepljenje. Nisam protiv cjepiva kao takvog, ali mislim da su u sada rizici veći od koristi.

Liječnici nemaju pravo provoditi prisilno provoditi liječenje

U svakom slučaju, smatram da bi ta odluka trebala biti na pojedincu. Pojedinac bi sam trebao odlučiti želi li se podvrgnuti nekom medicinskom postupku ili ne. Vi i inače možete odbiti liječenje. Recimo, osoba koja ima hepatitis ili HIV, ona se ne mora liječiti, i može te viruse širiti dalje. Zašto bi onda cjepivo trebalo biti obvezno?

Ali ipak je cijepljenje javnozdravstveni problem, pitanje od javnog interesa. U konačnici, država može uvesti karantenu

Pa i transmisija hepatitisa i HIV-a je isto. Ali ne postoji obveza za liječenjem.

U redu, ali hepatitis i HIV se ne prenose kapljično, ipak je potreban jedan bliži kontakt 

Tako je, hepatitis se prenosi korištenim iglama i grubim seksom, ako se mogu tako izraziti. Ali isto vrijedi i za osobe s tuberkulozom. One isto mogu odbiti liječenje, i liječnici ih ne mogu prisiliti na liječenje.

Odvojene škole i vrtići

Vi se znači pozivate na slobodu izbora. Što kažete onima koji se pozivaju na pravo škola ili vrtića da isključe djecu koja nisu cijepljena?  

Imate primjer Rudolfa Steinera, koji je rođen u Međimurju, koji je pokrenuo Waldorfsku školu. Takvih škola ima dosta po svijetu, i one su recimo otvorene za djecu koja nisu cijepljena. Ja ne bi imao ništa protiv toga da u Zagrebu postoji vrtić ili škola otvorena za djecu koja nisu cijepljena. U tom slučaju, ja bi tamo poslao svoje dijete.

Međutim, sada nismo u takvoj situaciji. U nekim državama u SAD-u, čak i privatne škole su prisiljene zabraniti pristup djeci koja nisu cijepljena. Tako je i u Francuskoj. Ne dozvoljava se ni takva mogućnost, koja bi onda zaštitila interes i djece koja nisu cijepljenja, i one koja ne žele biti izložena navodnom riziku koja takva djeca predstavljaju.

U Hrvatskoj postoje škola za manjine, gdje se onda uči recimo na srpskom jeziku i ćirilici. Znači postoji više osnova po kojima se provodi odvajanje djece.

Po vama je to legitimno? 

Ako me pitate jesam li ja osobno za takvu segregaciju, nisam. Ali, ako netko ne želi slati svoju djecu u školu zbog mojeg djeteta, pa onda ni ja ne želim da moje dijete bude s djecom takvih ljudi. Ja se nikada nisam nigdje gurao gdje nisam bio dobrodošao. Ako postoje ljudi koji se žele zbog nekog razloga odvojiti, ne vidim u tome neki veliki problem.

Pa da postoji odvojena škola u koju mogu ići djeca koja nisu cijepljena, ja u tome ne bi vidio problem. Isto tako, recimo da bi roditelji koji ne traže odvajanje od djece koja nisu cijepljena bili u većini, onda se može organizirati posebna škola za one koji žele da njihova cijepljena djeca budu odvojena od necijepljene djece. Iako mi je to suludo, ako vjerujemo da cjepiva djeluju.

Dobro, cjepiva ne djeluju u 100% slučajeva. Ona povećavaju otpornost na bolest, ali svejedno postoji mali rizik od oboljenja

Upravo tako! Ne rade u 100% slučajeva.

Mislim da bi odvojene škole bile i jedan koristan eksperiment. Tada bismo stvarno vidjeli koliko je u kojoj školi slučajeva oboljenja od ospica i sličnih bolesti, te koliko je slučajeva autizma i drugih stanja.

Interes farmaceutske industrije

Ako rizici od cijepljenja zbilja premašuju koristi, zašto prema Vašem mišljenju, o tome ne govori službena medicina? 

Zbog straha. Razgovarao sam s liječnicima koji će privatno reći da su cjepiva povezana s autizmom. Mnogi liječnici će vam to reći privatno, ali se ne usude s time izaći u javnost. Primjerice, Andrew Wakefield je istraživao MMR cjepivo te pronašao povezanost s autizmom. Ali njega su zbog toga uništili, oduzeli su mu licencu. Postoji veliki strah u medicinskoj struci od otvorene rasprave o ovoj temi.

Zašto, po vama, postoji takva klima u medicini?

Zbog toga što bi rasprava dovela u pitanje samu smisao obveznog cijepljenja.

Radi li se o normalnom otporu prema nečemu što je novo, ili je posrijedi nešto drugo?

Ne, radi se o interesima farmaceutske industrije. Ako se u Hrvatskoj svake godine administrira 800 tisuća doza cjepiva, i ako svaka doza košta recimo 400 kuna, možete zamisliti koji je to interes. To objašnjava zašto postoje takvi pritisci na liječnike koji imaju drugačije mišljenje.

Zato sam ministarstvu poslao upit koliko država plaća za obvezno cijepljenje. Odgovor još čekam.

Foto: Edvard Šušak/Hina