Nino Raspudić je u svojoj kolumni za Večernji list govorio o summitu u Berlinu vezanom uz pitanje Srbije i Kosova kojeg su organizirali njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Na skup su pozvane neke od država jugoistočne Europe, uključujući i Hrvatsku.

Raspudić je istaknuo besmislenost tog skupa, nekompetentnost europskih lidera, te se pitao što je Andrej Plenković radio na tom “regionskom skupu.”

“Objašnjeno je kako bi Hrvatska mogla pripomoći u dijalogu Beograda i Prištine jer ima nedavno iskustvo života u zajedničkoj državi. Ali, niti smo živjeli zajedno nedavno, već prije trideset godina, niti iz tog žalosnog iskustva nosimo bilo kakvo znanje mirnog i dogovornog rješavanja sporova.”

Besmisleni skup i nesposobna Europa

Skup je do te mjere bio ponižavajući za organizatore da su i same zainteresirane strane unaprijed izrazile da od skupa ne očekuju ništa.

“Thaçi je uoči summita izjavio kako ‘nema dogovora dok se SAD ne uključe, jer se EU pokazala nesposobnom.”

“Ivica Dačić, izjavio je kako ‘sastanak u Berlinu ne predstavlja novi format dijaloga Beograda i Prištine, jer dijalog ne postoji’. On smatra i da je potpuno besmisleno i nepotrebno oko toga sazivati sastanak zapadnobalkanske šestorke: ‘Što će oni tu? Jesmo li mi sudjelovali u dijalogu Skopja i Atene?'”

Svoj rezime je dao i Andrej Plenković, što je Raspudić posebno spomenuo.

“Plenković je nakon skupa otkrio toplu vodu objasnivši kako ‘do dogovora između Srbije i Kosova nije došlo jer je bilo očito da su dvije strane poprilično udaljene u svojim stajalištima’. Silan uvid. Zamisli, Srbi i Albanci s Kosova ‘poprilično udaljeni u svojim stajalištima’! I za spoznati to trebao je vucarati Hrvatsku po ispraznim jugoslavenskim okupljanjima pod palicom dvojca bez kormilara Macrona i Merkel” piše Raspudić.

“Rekonstrukcija tog bezveznog događaja na kojem se nije dogodilo ništa, barem jasno pokazuje kakve su pozicije Srbije i Kosova, koliko je vanjskopolitički nesposobna Europa Merkel i Macrona, ali i, avaj, koliko je sluganska hrvatska politika”, piše Raspudić.

Pandorina kutija za BiH

Raspudić se osvrnuo i na pregovore Srbije i Kosova te ustvrdio da će oni vjerojatno ići u smjeru razmjene teritorija, čemu se protivi Njemačka.

“Nakon svega, ostaje zaključak da su jedini pregovori Srbije i Kosova oko kojih ubuduće vrijedi naćuliti uho oni u kojima se bude spominjala razmjena teritorija. Vučić i Thaçi su prošlog ljeta na konferenciji u austrijskom Alpbachu prvi put objavili da razmatraju promjenu granica kao dio sporazuma o normalizaciji odnosa. Po jednoj verziji toga plana Preševska dolina, u kojoj žive pretežno Albanci, bila bi prepuštena Kosovu dok bi sjever Kosova, nastanjen većinski Srbima išao Srbiji. Nakon toga bi se dvije zemlje međusobno priznale. Čini se da su od Amerikanaca dobili potporu za takve pregovore, no protiv sporazuma je Berlin, jer bi po njima promjena utvrđenih granica na Balkanu predstavljala “otvaranje Pandorine kutije”, a protiv toga se u skladu s Mutti izjasnio i Plenković.

No ostaje sumnja da je razmjena teritorija uzbunila duhove ne zbog tobožnjeg otvaranja Pandorine kutije već upravo zato što bi to možda i dovelo do rješenja. Umjesto “Pandorinih kutija” neki možda preferiraju burad baruta, trajno nestabilne situacije kojima mogu manipulirati, kakva je bila Jugoslavija, koju su gurali dok god se mogla održati ili dejtonska BiH danas”, zaključuje Raspudić.

Foto: Edvard Šušak/Hina