Fra Jozo Zovko pokušao objasniti zašto se Gospa više ne ukazuje vidjelici Marijani Dragičević-Soldo

Fra Jozo Zovko pokušao objasniti zašto se Gospa više ne ukazuje vidjelici Marijani Dragičević-Soldo

U novoj emisiji ‘Izdvojeno’ razgovaralo se o postu i molitvi. Gosti emisije bili su vlč. Ivica Tolla, fra Jozo Zovko i Blanka Vlašić.

U emisiju se javio i fra Jozo Zovko te rekao kako on ove događaje povezuje s prestankom Gospinih svakodnevnih poruka preko međugorske vidjelice Mirjane Dragičević-Soldo.

– Sve gledam s vjerom. Gospa nas nije došla udaljiti od Boga. Ona je došla da nam otkrije Božju blizinu. Ovo je neka vrsta kušnje, a na nama je hoćemo li ju istrpiti. Prošli smo kroz komunizam, pa i kroz Domovinski rat, ali smo dobili i svoju državu. Taj virus pred kojim je pala medicina i farmacija, tvrdeći da nema lijeka, pokazao je da nismo gospodari povijesti i ne držimo sudbinu budućnosti u svojim rukama. Gdje je naša nada? Mi kroz ovu kušnju pandemije učimo to: moja je snaga i pouzdanje u mom Bogu. I to su Gospine poruke – rekao je fra Jozo Zovko.

Dodao je kako su ovo dani u kojima se čistimo: postovima i molitvama.

– Nećemo uspjeti doživjeti Uskrs ako nam izostaje obraćenje Bogu. Ljepota našega grada je razrušena, plačemo nad njim, kao Isus nad Jeruzalemom. Potrudimo se da se vratimo svojemu gradu i da ga zaista volimo. Ovi su dani jako važni. Ovo je hod kroz pustinju u kojem trebamo ostaviti svoje idole. Moramo odabrati kome ćemo služiti, Bogu ili idolima – zaključio je fra Jozo Zovko.

Iz Splita se javila atletičarka Blanka Vlašić te posvjedočila kako provodi ovo vrijeme.

– Sigurno da nikome nije lako. Pokušavam ne čitati vijesti koje me uznemiruju, nego samo one koje su nužne za očuvanje naše sigurnosti. Treniram doma, počela sam sa svakodnevnim virtualnim susretima u riječi sa fra Antom Vučkovićem. Ovo je vrijeme jedna prilika da se obnovimo u duhu, ovo je Korizma par excellence! Treba više moliti, više čitati, da se bolje može čuti Gospodina – kazala nam je Blanka.

Nadalje se osvrnula i na olimpijske igre od kojih je odustala.

– Ne bih rekla da je to odustajanje nego prepuštanje Božjoj volji. Takvo je odustajanje zaista važno u životu. Kada Bog naglo promijeni naše planove onda treba slaviti, jer je to znak. Odustala sam od olimpijskih igara jer smatram da nisam spremna, tako da je ta odluka mudra. U svemu ovome važno je slati poruku nade, jer ne znači da, ako je svijet stao, da je srce stalo. Ovo je u biti jedna velika prilika da se čini ono za što se inače nema vremena. Uz to smo primorani primijetiti što je ono najbitnije u životu. Malo mi fali sloboda i strah od virusa se nekako uvukao. No trebamo se boriti protiv tog straha, a naš duhovni život ne treba patit zbog toga, dapače on čak može i procvjetati. Trebamo se naučit imati kontinuitet u molitvi. Mislim da se jedna krunica dnevno u obitelji može izmoliti. Krunica, to je naše najjače oružje – ispričala nam je Blanka.