Prema najnovijim informacijama Hrvatska liječnička komora (HLK) zatražit će očitovanje od Lidije Gajski zbog nedavnih javnih nastupa u kojima ona kritički govori o razvikanoj epidemiji koronavirusa i o pretjeranim mjerama koje guše normalan život. Prema pisanju portala Faktograf, specijalistici interne medicine prijeti tužba zbog kršenja Kodeksa medicinske etike, jer svojim stavovima – ugrožava zdravlje nacije. Ukoliko se zaista provede disciplinski postupak, bit će to potvrda da s epidemijom i pratećom „vojnom vježbom“ nešto nije u redu.
Ministarstvo istine
U ovoj situaciji, kada krizni stožeri europskih vlada ravnaju društveni život prema (doslovno) matematičkim modelima, nisu potrebna još i ministarstva istine. Poznato je iz Orwellove države da njezini egzekutori zabranjuju svaki govor i priječe svako razmišljanje koje nije u skladu sa samorazumljivim činjenicama. U takvim se ministarstvima do činjenica ne dolazi istraživanjem i preispitivanjem, već dogovorom i odlukom, a presude protiv heretika mogu započeti i s pozdravom „u ime zdravlja“. Ova apsurdna situacija je opasna za sudbinu mislećih ljudi, budućnost neovisnih institucija, te posebno za bezinteresnu znanost, koja svoj razvoj temelji upravo na postojanju suprotstavljenih teza, teorija i mišljenja (Karl Popper).
Dijaloški sukob bez žrtava
Neovisno o postupanju HLK, šteta je već sada prilično nepopravljiva, jer poruka situacije s koronavirusom je jasna: postoje stanja u društvu kada je diktatura potrebna i efikasna. U takvim stanjima inkvizicija i represija postoje legitimne političke opcije. Sve što je potrebno (i dovoljno) jest odrediti i proglasiti izvanredno stanje. Ipak, slučaj Gajski nije tipičan europski, već se događa u društvu koje nije naviklo na dijaloške sukobe bez žrtava. Jedno je sigurno, ako akademske rasprave ugrožavaju zdravlje ljudi, onda je društvo bolesnije od same bolesti.
Dragovoljna cenzura
Usprkos medijskoj samoizolaciji odnosno dragovoljnoj cenzuri mnogih medija, kritičke analize sve više prodiru u javnost, viralna postaju drukčija mišljenja koja umanjuju opasnost virusa i koja traže ukidanje paralize života. Nobelovci (Levitt) daju intervjue, emeritusi (Bhakdi) pišu otvorena pisma premijerima (Merkel), a već se objavljuju i znanstvene studije (Nature Medicine) s nezgodnim zaključcima: o ovoj epidemiji nemamo pojma. Nulti je pacijent nepoznat, kolonizacija virusa u populaciji je nepoznata, efikasnost respiratora (u starih ljudi) je nepoznata, cjepiva nema, kontraindicirani se lijekovi serviraju pacijentima, režiseri talijanskog scenarija su nepoznati… Čak i znanstveni gurui koji svakodnevno osvajaju naslovnice portala vrludaju svojim izjavama poput pijetla na vjetru. Dovoljno je proguglati njihove tekstove s opcijom „alati“ i „odabrani raspon“ te uočiti vremenske deformacije izjava.
Državni neprijatelj
U takvoj općoj panici neznanja, koju ne priznaju jedino ekspertni štabovi, sasvim je razumno očekivati drukčija mišljenja i pozive na raspravu. Epidemija i redukcija života tiču se svih ljudi, pa je doprinos znanstvenika, stručnjaka i liječnika potreban i dobrodošao. Drukčije mišljenje u odraslom društvu ne može biti opasno.
Zapravo, za zdravlje hrvatske nacije mnogo su opasniji bili liječnici koji su pod okriljem noći bježali na austrijska skijališta. No, medijski linč migranata s prve crte bojišnice i tužba HLK-a su izostali. Osim mogućih očitovanja, neće biti sankcija prema „teroristima iz trgovačkog centra“ (deskripcija pripada kriznom stožeru), ako prekršitelji priznaju da je koronavirus državni neprijatelj broj jedan. U zaključku: u vrijeme krize glave treba skupljati, a ne razbijati.
Naslovna fotografija: Doktor Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore
Foto: Danijel Kasap/Hina
Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju i predstojnik je Zavoda za organsku kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu