Plenković i HDZ su politički profitirali od koronavirusa: Zašto je oporba u problemu i zašto joj je mudrije šutjeti

Plenković i HDZ su politički profitirali od koronavirusa: Zašto je oporba u problemu i zašto joj je mudrije šutjeti

Slaven  Letica ističe da su krizna vremena  uvijek dobra za one koji su na vlasti jer u teškim vremenima dolazi do zbijanja redova.  Navodi da je gotovo svim premijerima znatno porasla popularnost, a da je na drugoj strani oporbi znatno sužen prostor djelovanja.  Letičin post prenosimo u cijelosti.

“Rezultati posljednje ankete „Crodemoskop“ (telefonsko anketiranje provedeno je od 31. ožujka do 3. travnja 2020.) o popularnosti ili građanskoj potpori političarima i političkim strankama koju za RTL provodi agencija Promocija plus, dalo je, po mom mišljenju, sasvim očekivane rezultate za vrijeme velikih prirodnih katastrofa i društvenih pošasti: ratova, terorističkih prijetnji, epidemija, pandemija, požara, poplava, potresa i sl.
U takvim pogibeljnim situacijama događa se masovni psihološki fenomen, učinak ili sindrom „ujedinjenja (zbijanje, skupljanje) oko zastave“ (round the flag effect -syndrome) kojeg je davne 1970. u znanstvenom članku „Predsjednička popularnost od Trumana do Johnsona“ (Presidential Popularity from Truman to Johnson) osmislio i empirijski dokazao američki politolog i ekspert za povijest plesa John Mueller. Tri godine kasnije (1973.) članak je pretvorio u knjigu „Rat, predsjednici i javnom mišljenje“ (War, Presidents and Public Opinion ).

Uspoređujući stope odobravanja politika američkih predsjednika – koje je kao anketni instrument osmislio George Gallup u kasnim 1930-tim (obično se kao prva anketna godina navodi 1937.) – John Mueller je dokazao kako u situacijama velikih međunarodnih kriza i ratova u kojima Amerika ima aktivnu ulogu dolazi do spontanog, najčešće privremenog i prolaznog, porasta potpore-popularnosti američkih predsjednika.
Fenomen-učinak-sindrom „ujedinjenja (zbijanja, skupljanja) oko zastave“ dogodio se, dakako, i u našoj zemlji u posljednjem desetljeću XX. stoljeća kad smo bili izloženi velikosrpskoj i sve-srpskoj agresiji i okupaciji. Tadašnje spontano „ujedinjenje (zbijanje, skupljanje) oko zastave“ donijelo je veliku potporu dr. Franji Tuđmanu i HDZ-u, a u doba kratkotrajne vladavine višestranačke „Vlade demokratskog jedinstva“ njenom predsjedniku dr. Franji Gregoriću i njegovim ključnim ministrima.
Pojava „smrtonosnog (wuhanskog) virusa“ i „smrtonosne (kineske) pandemije“ potvrdila je teoriju o „ujedinjenju oko zastave“.
U tom kontekstu treba promatrati rezultate ankete Crodemoskop koji, primjerice, pokazuju da je trenutno najpopularniji političar u Hrvatskoj ministar zdravstva i jedan od četvoro vodećih članova Stožera civilne zaštite dr. Vili Beroš. Njegova je popularnost u mjesec dana porasla od 2.0% (početak ožujka) na 29.2% (početak travnja); postoci se odnose na udio anketiranih građana koji ga smatraju „najpozitvnijim političarem“.

Pandemija i upravljanjem njome doveli su i do porasta popularnosti Andreja Plenkovića (od 16.9 na 20.9%), kao i do rasta popularnosti HDZ-a i pada popularnosti SDP-a: potpora HDZ-u u mjesec dana porasla je s 26,7 porastao na 28,4%, dok je SDP-u pala od 29,3 na 27.0%. Zoran Milanović koji se mudro odlučio na – nazovimo je tako – „blago-kritičnu“ potporu vladinoj politici upravljanja krizom (iz njegovih rijetkih javnih izjava vidljivo je da sustavno prati europske i izvan-europske politike upravljanja krizom te da je blizak načelnom stavu kako pod svaku cijenu treba zaštititi životno ugrožene skupine stanovništva, ali i omogućiti postupno „prokužavanje“ stanovništva s malim  zdravstvenim rizicima) izgubio je dio popularnosti (potpora mu je smanjena od 19.4 na 17.5%), ali očito zna da se radi o prolaznom učinku krize.
Hrvatski političari nisu iznimka od univerzalnog pravila „ujedinjenja (zbijanja, skupljanja) oko zastave“ koje vrijedi za sve demokratske, pa i nedemokratske zemlje.
Dovoljno je spomenut činjenicu da je popularnost talijanskog premijera Giuseppea Contea u dva mjeseca porasla od 51 na 71% – bez obzira na okolnost da je njegov narod platio zasad najveći „danak u krvi“ širenju pandemije – da se shvati kako je korona virus „saveznik“ vladajućim političarima.

Popularnost Angele Merkel u mjesec je dana porasla od 68 na 79%, dakle za 11 postotnih poena; Emmanuela Macrona u dva mjeseca porasla je za 15 postotnih poena; Borisa Johnsona u dva je mjeseca porasla za 5 postotnih poena; stopa odobravanja politike Donalda Trumpa popela se na 49% i najviša je u njegovom dosadašnjem mandatu. I dok korona virus dovodi do porasta popularnosti vladajućih političara i stranaka, on u očaj baca oporbene političare, čija klasična oporbena retorika djeluje vanvremenski, pa i gubitnički.

Strah od smrti koji stoji u ishodištu korona-panike privremeno je suspendirao sve velike teme oko kojih se koliko do jučer vodila žestoka bitka pozicije i opozicije: korupcija, zarobljavanje države, iseljavanje, najezda migranata, Istambulska konvencija, parade ponosa, Marakeški sporazum, reforma obrazovanja, reforma državne uprave, regionalne i lokalne samouprave, ovrhe, siromaštvo itd. itd.
Dok god traje „ujedinjenja (zbijanje, skupljanje) oko zastave“ prostor za tradicionalni OPORBENI GOVOR toliko je sužen, da je oporbenim političarima mudrije šutjeti, nego govoriti.
Dakako, i takva, krizna vremena, mogu biti dobra prilika, ali samo za KRETAIVNI OPORBENI UM”, piše Letica.

Foto: Daniel Kasap/Hina

Facebook Comments