Poznati ginekolog Trpimir Goluža drugi je na izbornoj listi Mosta koju u drugoj izbornoj jedinici predvodi Nino Raspudić. U razgovoru za Teleskop govori o tome zašto  se odlučio politički aktivirati, oštro kritizira duopol  HDZ-a i SDP-a, a  komentira i žestoku javnu raspravu o abortusu silovanih žena.

 Zašto ste odlučili ući u politiku?

U prirodi svakog slobodnog čovjeka postoji potreba da utječe na kontekst u kojem živi i u kojem mu žive i odrastaju djeca. Bavljenje politikom izravan je način utjecanja na taj kontekst, odnosno na svijet u kojem živimo. Zadnjih desetak godina kroz rad u udruzi Istina, Liječničkom sindikatu, HUBOL-u i Liječničkoj komori aktivno sudjelujem u javnom društvenom životu. Bio sam vrlo blizu politike i jako dobro sam vidio što se i kako radi i tko su ljudi koji kreiraju društvene odnose. Duboko vjerujem da Hrvatska zaslužuje i može puno bolje, no za to su potrebni novi ljudi i nove politike. To me potaknulo da se politički aktiviram.

 Zašto baš Most? Jeste li se učlanili u Most?

Most je politički sazrio i isprofilirao se u demokršćansku političku opciju prihvatljivu mom svjetonazoru. Osim toga u Mostu podržavaju platformu uključivanja nezavisnih kandidata na svoje izborne liste. Nisam član Mosta. Na izborima sam neovisan kandidat na listi Mosta, nositelja Nine Raspudića, u drugoj izbornoj jedinici.

Kakve su vaše političke ambicije?

Politiku shvaćam kao častan posao služenja općem dobru. Ambicija mi je s istomišljenicima pokrenuti pozitivne društvene promjene i otvoriti prostor mladim, obrazovanim i društveno odgovornim ljudima da se priključe nastojanju stvaranja pravednije, bolje, uspješnije i perspektivnije Hrvatske. Držim da politika ne mora nužno biti prljava, neprincipijelna i korumpirana, a da bi bila uspješna. Za to su potrebni novi ljudi s bitno drugačijim načinom razmišljanja i djelovanja.

 Hoćete li u Saboru držati oporbenu poziciju ili ste otvoreni i za sklapanje koalicija i sudjelovanje u vlasti?

Pretpostavljam da će rezultati izbora biti takvi da će se nakon izbora morati dogovarati postizborna koalicija. No, o tom potom. Osobno nemam imperativ ulaska u vlast pod svaku cijenu, no za razgovore sam otvoren.

 Vi ste bili predsjednik Hrvatske liječnike komore. Želite li postati ministar zdravstva?

Sudjelovanje u izvršnoj vlasti, pa i ministarska dužnost, zanima me samo ako postoji snažna politička volja vladajućih za unaprijeđenjem tog sustava. U protivnom svaka se funkcija pa tako i ministra zdravstva svodi na udobnu fotelju i poziranje. To me ni najmanje ne zanima.

 Nikada nije do kraja razjašnjeno zašto su vas smijenili s čelne pozicije Hrvatske liječničke komore. Što se dogodilo?

Klasična hrvatska priča. Ako ne želite ići niz dlaku postojećoj političkoj nomenklaturi i moćnoj društvenoj parastrukturi koja je strukturirana još u bivšoj državi, onda ti isti nađu načina da vas se riješi. Pri tome im je potrebna asistencija mediokriteta iz vašeg bliskog okružja.

 Bilo je i optužbi na vaš račun.

Neutemeljene paušalne medijske optužbe, iz “dobro informiranih anonimnih izvora” pojačane poluistinama i neistinama karakternih slabića, držim samo alatom za ostvarivanje ciljeva onih koji danas Hrvatskom vladaju iz sjene. Što se tiče sudskih tužbi, osobno sam podnio više tužbi protiv ljudi koji su, prema nalazu Upravnog nadzora Ministarstva zdravstva, pri mojoj smjeni prekršili ne samo zakone već i Ustav RH.

Tko su ti “vladari iz sjene”?

To je stara ekipa koja je početkom 90-ih, pred početak Domovinskog rata, Hrvatsku razoružala, a potom nam onemogućila naoružavanje. Ti ljudi su se debelo okoristili u procesu privatizacije, društvenu imovinu pretvorili su u vlastitu. Bili su glavni progonitelji generala Gotovine i najzaslužniji su za izručivanje nevinih hrvatskih generala Haškom sudu. Neki od njih bili su i najbliži suradnici ili politički ortaci osuđenog i zatvorenog hrvatskog premijera. Ukratko, to su ljudi koji su dokazano radili i rade protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

 Bogati Stockholm ima dvije bolnice, a siromašni Zagreb čak 17. Zašto nitko ne želi provesti nužne reforme?

Neracionalnost u upravljanju hrvatskim zdravstvenim sustavom vidljiva je i laicima. Nužne, strukturne reforme sustava ne provode se jer postojeća situacija očito odgovara onima koji bi te reforme mogli i trebali provesti. To su ljudi iz političkog i parapolitičkog okružja koje sam javno prozivao i ukazivao na njihovo štetno djelovanje. Ti tobožnji ugledni društveno politički radnici, zapravo su društveni paraziti koji sjajno žive od ovakvog, nereformiranog zdravstva. Njima je osobno, bez obzira bili zdravi ili bolesni, ovakvo zdravstvo izvrsno.

Što najviše zamjerate Vladi Andreja Plenkovića?

Prije svega im zamjeram prevaru volje birača izraženu na prošlim parlamentarnim izborima, jer su se održali na vlasti koaliranjem s političkim neistomišljenicima, protivnicima i prebjezima iz politički nesrodnih opcija. Pri tome im niti najmanje nije smetalo što su im ključna potpora ljudi koji su optuženi za teška kaznena djela. Vlada Andreja Plenkovića pokazala je nedostatak političke volje i hrabrosti za provođenje prijekopotrebnih reformi u pravosudnom i zdravstvenom sustavu te javnoj upravi. O karakteru i uspješnosti ove Vlade najbolje govori činjenica da su se iz Hrvatske, u vrijeme njenog mandata, iselili deseci tisuća mladih, vrijednih i sposobnih ljudi. Mnogim mladim ljudima ubili su vjeru u boloje sutra.

Kako je Plenković reagirao na potres u Zagrebu?

Kalkulantski. Više se posvetio političkom nadmudrivanju i šurovanju sa zagrebačkim gradonačelnikom no pomaganju građanima Zagreba. Zato još uvijek nije donijet Zakon o obnovi Zagreba, a od potresa su prošla više od dva mjeseca.

 A Milan Bandić?

Potres je potpuno razotkrio nespremnost Grada Zagreba za adekvatno reagiranje u izvanrednim situacijama. Navodno su nenamjenski potrošeni milijunski iznosi proračunske zalihe predviđene kao pričuve u slučaju elementarnih nepogoda. Za to je, bez sumnje, najodgovornij čovjek koji se hvali da je već dvadeset godina na čelu grada. Paradoksalno je da su samoorganizirani građani, poglavito Bad Blue Boysi, brže i efikasnije priskočili u pomoć potresom ugroženim Zagrepčanima nego gradske institucije koje se financiraju gradskim novcem i koje postoje da bi pravodobno reagirale u kriznim situacijama.

Nedavno ste žestoko napali predsjednika Milanovića zbog njegove reakcije u Jasenovcu i Okučanima. Što mu zamjerate?

Nisam nikoga napao, samo sam upozorio da u Hrvatskoj postoje spomen ploče koje veličaju velikosrpske ratne zločince, a protiv kojih niti jedna hrvatska vlast, ni Račanova, ni Sanaderova, ni Milanovićeva ni Plenkovićeva nije poduzela odgovarajuće mjere koje bi poduzela svaka država koja drži sama do sebe. Nevjerojatno je, ali istinito da se u Hrvatskoj stvara problem od spomen ploče poginulim braniteljima HOS-a, a ništa se sporno ne vidi u mauzoleju ratnom zločincu, mrzitelju i predvodniku oružane pobune protiv Hrvatske države.
Što se tiče Okučana, držim neprimjerenim pa čak i žalosnim da se žrtva hrvatskih branitelja, neovisno kojoj su borbenoj formaciji pripadali, zloupotrebljava za dnevno politička međustranačka prepucavanja pseudodesnice i pseudolijevice, HDZ-a i SDP-a.

Koja je razlika između SDP-a i HDZ-a. Vaš prijatelji i politički partner Nino Raspudić ih je svrstao u ekstremnu ljevicu.

Gotovo nikakva, mikroskopska. Radi se o jednojajčanim političkim blizancima koji kad su na vlasti zaborave svoje proklamirane političke stavove. Razlika je samo u nijansama odnosno intenzitetu bliskosti koju, kad su na vlasti, izražavaju prema Pupovcu, HNS-u i žetončićima koje jedni drugima preotimaju. Koalicijski partneri su gotovo identični. Jedinstveni su u protivljenju svim važnim političkim odlukama koje demokratiziraju društvo, a potencijalno ugrožavaju njihovu poziciju. Od otvaranja jugoslavenskih arhiva, referendumskih inicijativa, promjene izbornog zakona, elektronskog glasovanja…

Reagirali ste na nedavne objave Gordana Jandrokovića i Kreše Beljaka u kojima su spominjali obitelj Nine Raspudića.

Bio sam neugodno iznenađen razinom na koju su se spremni spustiti ljudi koji se već dvadesetak godina ozbiljno, profesionalno bave politikom. To nam vjerojatno i objašnjava zašto smo tu gdje jesmo. Ulaženje u obiteljske odnose političkog suparnika i prebrojavanje i klasificiranje djece neprihvatljivo je s pozicije elementarne ljudskosti, a političku korektnost u tom slučaju bespredmetno je prosuđivati.
S obzirom na brzinu reakcije čini mi se da se radi o kroničnoj frustraciji javnim Raspudićevim djelovanjem, ali i određenim strahom od političkog konkurenta, ispoljenoj na krajnje primitivan i neprihvatljiv način.

Druga izborna  jedinica, koja nazivaju  i “skupinom smrti”, je prilično teška.  Izravni konkurenti su vam Gordan Jandroković, Rajko Ostojić, Miroslav Škoro, Milan Bandić… Kako mislite izboriti saborski mandat?

Na našoj listi nema žetončića niti političkih uhljeba. Listu čine obrazovani, politički nekompromitirani ljudi, koji su profesionalno realizirani i okrenuti budućnosti. Mi smo u stanju donijeti i donijet ćemo pozitivne promjene ne samo u Sabor već općenito u hrvatski politički i društveni život.

 Trenutno se vodi žestoka  javna rasprava o pobačaju silovanih žena.

Strašno. Takva i slična morbidna pitanja smišljaju i potenciraju ljudi kojima uopće nije stalo do žrtava silovanja. Što više, oni iskorištavaju žrtve. Radi se o pomno smišljenoj zamci koja prvenstveno služi hvatanju političkog neistomišljenika i stvaranju podloge za njegovo kasnije medijsko čerečenje. Za to vrijeme u medijima se gotovo u potpunosti blokira argumentirana rasprava o pravim problemima koji ugrožavaju perspektivu hrvatskog društva. Zaključite sami kome je to interesu, a kome nije.

 Bivša  predsjednica je  imala  potrebu pokazati srednji prst. Kako ste doživjeli taj čin?

K’o prst u oko! Nedvojbeno je da se radi o posve nepriličnoj i nepotrebnoj reakciji koja je, čini mi se, više posljedica frustracije zbog izgubljenih predsjedničkih izbora i osvete onome koji ju nije htio podržati u drugom krugu, nego što je izraz „odluke kuda ide naše društvo“ i zalaganja za ženska prava. Kad ovako, ničim izazvana, reagira iskusna diplomatkinja koja je Hrvatsku godinama predstavljala i želi nas i dalje predstavljati u najznačajnijim svjetskim institucijama i organizacijama, onda se uistinu trebamo zapitati kakva je ta hrvatska diplomacija.