Ministar Fuchs odgovorio na pitanje strahuje li od “epidemiološke bombe” u školi

Ministar Fuchs odgovorio na pitanje strahuje li od “epidemiološke bombe” u školi

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs najavio je  u velikom intervjuu Novom listu da će u ponedjeljak biti poznati svi detalji oko početka nove školske godine, međutim, kako sam kaže, donošenjem različitih mjera posao tek počinje. 

Kako bi trebala izgledati nastava i treba li se ona uopće održavati u učionicama u vrijeme kada svakodnevno raste broj zaraženih COVID-19 samo su neka od pitanja koja su ovog tjedna izazvala niz prijepora uz česte prozivke da se s odlukama kasni. Točno dva tjedna prije planiranog početka nastavne godine javno će biti predstavljeni svi detalji, a ministar kaže da je do sada definirano da 7. rujna učenici pohađaju nastavu u učionicama uz pridržavanje epidemioloških mjera u najvećem mogućem obliku. 

– Definirane su također i epidemiološke mjere kako bi škole bile sigurne, kako za učenike tako i za svo nastavno i nenastavno osoblje. U suradnji s CARNET-om dogovoreno je odvijanje online nastave u slučajevima samoizolacije cijelih razrednih odjeljenja što uključuje i pomoć učiteljima u organizaciji takve nastave. Dodatno, definirane su također preporuke organizacije odgojno-obrazovnog rada ukoliko prostorni uvjeti ne omogućuju idealno poštivanje baš svih epidemioloških mjera. U trenutku dok ovaj intervju bude objavljen bit će definirano još dosta toga, a što je najvažnije za napomenuti jest da posao ne završava definiranjem različitih mjera i objavljivanjem dokumenata. Tu posao tek počinje, a posao neće moći biti odrađen bez pomoći, podrške i strpljenja učitelja, nastavnika, odgojitelja, ravnatelja, nenastavnog osoblja, učenika, roditelja, ali sindikata i medija. Cilj je svima isti – sigurna i što kvalitetnija nastava i ovo nisu vremena za promocije i taštine. Ovo je vrijeme za suradnju, razumijevanje i strpljivost.

Trenutno se najizazovnijom čini organizacija nastave za srednjoškolce. Radi se o velikom broju nastavnih sati, praksama, dugim putovanjima do škole. Razmišlja li se o nekoj drugoj opciji organizacije nastave osim one klasične u učionici?

– Najizazovnije je u svim onim sredinama i školama gdje nedostaje prostora u školama. Brzo smo zaboravili na potres koji je dodatno pogoršao situaciju u Zagrebu. Grad Zagreb je brzo reagirao i maksimalno iskoristio sve školske prostore koje ima na raspolaganju te je sanirao sve one koje je mogao sanirati. Međutim, uza sve uložene napore bit će izazovno organizirati nastavu u takvim sredinama poštujući sve epidemiološke mjere. Trenutno u Hrvatskoj 60 posto škola radi u jednoj smjeni te će one vrlo jednostavno primijeniti baš sve preporučene epidemiološke mjere. Kod ostalih 40 posto primijenit će se epidemiološke mjere u najvećem mogućem obimu, a ukoliko neke mjere ne bude moguće primijeniti, organizirat će se nešto drugačiji odgojno-obrazovni rad kako bi se mjere mogle ispoštovati u što većoj mjeri. 

Posljednjih nekoliko dana sve se češće mogu čuti optužbe da kasnite s mjerama za početak nastave. Većina zemalja u okruženju već je objavila model provedbe rada škola. Primjerice u Italiji nastava počinje tjedan dana kasnije, a pripreme su krenule ranije nego u Hrvatskoj te idu do toga da se čak nabavljaju i dodatne klupe kako bi se osigurala socijalna distanca, zapošljavaju se dodatni nastavnici. 

– Od prvog dana preuzimanja dužnosti radimo na pripremama za novu školsku godinu. To što ne obavještavamo javnost o svakom koraku dok ne bude sve definirano i gotovo, ne znači da ne radimo. Malo smo se više posvetili radu, a malo manje PR-u. A što se tiče iskustava drugih zemalja u kojima je već počela škola, njih intenzivno proučavamo. U srijedu sam na tu temu održao videosastanak s ministrom države Izrael koji mi je prenio njihova iskustva. A dodatne klupe? Kod nas nije toliki problem nabaviti klupu, veći je problem gdje je smjestiti.

Strahujete li od proboja virusa u škole? Postoje škole koje rade u dvije smjene i imaju ogroman broj učenika ili pak dvije škole dijele istu zgradu kroz koju dnevno prođe tisuću učenika. Pojavi li se virus to je nekoliko stotina učenika u samoizolaciji, a tu su i njihovi ukućani. Neki to nazivaju epidemiološkom bombom. 

– Izraz epidemiološka bomba u kontekstu obrazovnih institucija za sada sam čuo samo od »epidemiologa amatera« ali ne i od epidemioloških stručnjaka. Epidemiološke mjere koje definiramo s epidemiolozima služe upravo tome da se prevenira ulazak i širenje virusa unutar obrazovnih ustanova. Ponovno ponavljam – epidemiološke mjere imaju cilj da škole budu sigurne, kako za učenike tako i za svo nastavno i nenastavno osoblje. Međutim, jednako tako i učenici i njihovi roditelji moraju poštivati preporuke epidemiologa i izvan škole kako bi mogućnost ulaska virusa u škole sveli na najmanju moguću mjeru.

Roditelji okupljeni u inicijativu ‘Sigurnost prije svega’ pokazuju izrazitu zabrinutost zbog epidemije te predlažu online nastavu kao jedinu opciju. Mislite li da je njihov strah opravdan? Hoće li postojati opcija da roditelji odlučuju hoće li djeca u školu?

– Zaista ne znam nikoga kome sigurnost nije prioritet, a pogotovo sigurnost djece. U trenutnoj situaciji zabrinutost i strah zbog koronavirusa nije ništa neuobičajeno. Međutim, jednako tako moramo naučiti živjeti s tim. Ukoliko ne spadamo u neku od popisanih visokorizičnih skupina, onda nam sigurno rješenje ne može biti zaključavanje i prestanak života što zasigurno ostavlja i psihološke posljedice na djecu. Dakle, ako epidemiolozi kažu da je škola sigurna, ukoliko se poštuju propisane mjere, ja im vjerujem i ponašam se sukladno njihovim uputama. Što se tiče takozvane nastave u kući, Zakonom o odgoju i obrazovanju propisani su uvjeti pod kojima se takva nastava može odvijati, ali odluka o ispunjavanju uvjeta o odobrenju izvođenja takvog oblika nastave donosi se na preporuku stručnjaka. Međutim, ono što je sigurno je da nećemo ići s varijantom dobrovoljnosti i prebacivanja odgovornosti na roditelje jer takav primjer ne postoji u niti jednoj zemlji koju smo proučili.

Foto: Edvard Šušak/Hina