Milanović ponovio da je Šeks najveća štetočin: Nisam rekao da su Sova i Kolega njegova kodna imenao

Milanović ponovio da je Šeks najveća štetočin: Nisam rekao da su Sova i  Kolega njegova kodna imenao

Predsjednik Republike Zoran Milanović gostujući u emisiji HRT-a “1 na 1” odgovarao je na brojna aktualna pitanja.

O aferi “Janaf”

Gledao sam jedan Vaš intervju i vidio da ste 2-3 puta pokušali kazati: Ali ja sam inicirao aferu “Janaf”. Razmišljao sam zapravo o tome da se od šume više ne vidi drvo. Htio bih da u ovom intervjuu mirno, za razliku od svih vehementnih razgovora koji se vode u Hrvatskoj, objasnimo dvije, tri temeljne stvari. Zašto ste inicirali tu aferu, upitao je autor emisije “1 na 1” Romano Bolković svojeg gosta, predsjednika Republike Zorana Milanovića?

– Nisam je ja inicirao, ona postoji. Neki ljudi su privedeni, određen im je istražni zatvor. Ja sam samo otvorio priču, raspravu o nekim nelogičnostima meni neshvatljivim stvarima, ne samo meni. To je sve. Ne mogu reći da sam otvorio aferu. Ta istraga i tajne mjere su trajale godinu dana, Nisam ja otvorio, ali ja sam prvi koji je o tome počeo govoriti. I s time se neki ljudi jako slažu, neki se ne slažu, a neki se prave da se nije ništa dogodilo.


A zbog čega ste ušli u spor s Puhovskim koji je rekao da ste formalno u krivu, a realno u pravu? Sad da ne citiram i jedno i drugo.
– Ja sam samo podsjetio javnost tko je taj čovjek. To je jedna nečasna figura. I nisam ušao u spor s tim gospodinom o kojem bih zaista rečenicu-dvije pa da završimo jer to je po meni apsolvirano prije tjedan dana. To su njegove riječi nakon što sam rekao ono što sam rekao. A ne prije toga. A prije toga je on o meni, kao i o svakome drugome kad mu padne napamet, jer on to može, govorio svakakve riječi bez ikakvih dokaza, uvrede, grube riječi koje iz mojih usta nisu u ovih 15 godina nikad izašle. To je bio povod moje reakcije i ne samo to nego i nekoliko drugih reakcija. To su činjenice. Gospodin Puhovski je nečasna javna osoba i za tu vrstu javnog djelovanja on mora u svakom trenutku biti spreman odgovoriti na pitanje o svojoj biografiji. To su važne stvari. Imate “argumentum ad hominem” koji se vrlo često podvaljuje kao napad na nekoga, to je stilska figura u razgovoru jednakih. Netko tko je stalno na televiziji i tko stalno svakome može reći što mu padne na pamet, kao analitičar, je jednak. Međutim, postoji nešto što se zove “adbiografium”. Ako sam ja u svojoj karijeri nakon punoljetnosti, nakon što sam započeo radni vijek, radio stvari koje su nespojive s onim što sad govorim, radim, propovijedam, ako hoćete, već 15 godina, onda mi se to u svakom trenutku treba staviti pred oči. To je to. To da sam formalno u pravu, kako je rekao?

Pročitat ću Vam, vrlo je zanimljivo.

– Ali meni više nije.

Zašto?

– Zato što sam o tome govorio prije tjedan dana detaljno. Ljudima je jasno tko je ta osoba i sad  ako će doći komentirati ljude, dakle baš “ad hominem”, onda da se ljudi naprosto podsjete o kome je riječ.

Ovdje nije riječ samo o Puhovskom, riječ je o meritumu. Naime, on tvrdi da u dijelu njegovog komentara da ste formalno u krivu, a realno u pravu, da ste u krivu zato što su svi eksperti kaznenog prava rekli jednostavno nešto što Vas osporava.

– Molim? Koji svi?

Pa, čujte to on kaže.

– A on kaže?

A kaže da ste realno u pravu zbog toga što je, citiram “nemoguće da ja premijer nekog postavim za glavnog državnog odvjetnika, a da mi šef DORH-a ne kaže a su protiv njega mjere”. Prema tome, nigdje ne vidim razlog zapravo za takav jedna veliki spor kakav je buknuo.

– OK. Sad razumijem, to nije jedino što je rekao, ali hajdemo, molim Vas dalje. I to nije jedino što govori cijelo vrijeme. Tragovi tog gospodina su posuti nekorektnošću i nečašću. To je to.

O lustraciji

Dobro, ali čemu onda recimo napad na Vladimira Šeksa, kad ste 10 minuta u intervjuu koji spominjete, kazali da je ideja lustracije u hrvatskom društvu toksična ideja.

– Je, opća lustracija.

A pet minuta nakon toga nazivate ga navodnim kodnim imenima Kolega, Sova?

– Pa to su njegovi nadimci iz medija. Nisam ja rekao da su to njegova kodna imena. To Vi kažete. On je za mene najveća štetočina hrvatskog pravosuđa, s obzirom na ovlasti koje je imao.

Zašto?

– Zato što je hrvatsko pravosuđe danas u neželjenom i nepovoljnom stanju zahvaljujući ljudima kao što je on i prvenstveno njemu. Hoćemo to osporavati? Ali sve to skupa ja bih radije prepustio bio zaboravu i ne polemizirao s čovjekom koji je i malo stariji već, 77 godina, ali opet, američki predsjednik će možda biti osoba rođena dvije godine ranije, da gospodin Šeks isto tako kad god dođe u neki program naprosto ne bira što će reći. I sad, mi smo jednaki u javnom prostoru. Jednaki smo. Gospodin Šeks u petom mjesecu, nakon što ja osporavam političko utemeljenje promjenu datuma Dana državnosti i kažem da je 30. svibnja jedan značajan datum, to je spomendan Hrvatskog sabora, to nije Dan državnosti i  nije Dan neovisnosti, a na to taj gospodin kaže da treba razmotriti okolnosti i uvjete moga opoziva zbog toga. To je normalno ponašanje? Zato sam ja reagirao na to. I ubuduće ću isto, odnosno vidjet ću hoću li na njega. Kakva je to izjava da predsjednika Republike nakon četiri mjeseca treba opozvati i razmotriti proceduru za to. Imate taj citat? Nemate.

Imam, imam.

– Znate Vi vrlo dobro da čovjeka, pa ni Šeksa, ne bih napao iz čista mira jer iza mene je 15 godina javnog rada. Nisam imao problem ni s manjinama, ni sa ženskim rodom i spolom, naprosto nisam imao. Ako je bio, bio je neki marginalni. A na meni je bila ogromna odgovornost. To bi valjda trebalo, a Vi me prekinite ili razuvjerite, biti nekakav prilog dokazu da baš nisam tako problematičan. Ali sad ću biti, jer znate, to kako bi se predsjednik trebao ponašati, ja ne znam tko propisuje te uzuse. Kad gledamo nekakvo laboratorijsko stanje jedino se Ivo Josipović ponašao prema nekim tim kriterijima i zbog toga bio izvrgavan ruglu jer je bio jako pristojan. Drugi nisu, ni Mesić, ni Tuđman pa ni moja prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović u nekim situacijama. Josipović je, onako kako moja mama voli. Rugali su mu se zbog toga. Čovjek je nepravedno ismijavan.

Slažemo se i krajnje neugodan nadimak i tako dalje. A Ivo Josipović, ako ne netko bio trezven, razborit i pristojan gospodin…

– Ispada da i to ne valja.

Ne nikako.

– A što valja? Pa to određuje.