Gošća Dnevnika N1 televizije u srijedu je bila ravnateljica Klinike za infektivne bolesti Alemka Markotić koja je s našom reporterkom Mateom Dominiković razgovarala o velikom rastu novozaraženih u Hrvatskoj. No, netom prije javljanja uživo u Dnevnik N1, našu ekipu i profesoricu Markotić verbalno je napao mladi par. Matea Dominiković opisala je kako se odvijao nemili događaj.

Dok smo čekali uključenje uživo, prišao nam je mlađi par koji je na nepristojan i podrugljiv način pitao gdje su nam maske. Da ponovimo, nošenje zaštitnih maski obvezno je u zatvorenim prostorima (zdravstvene ustanove, javni prijevoz, trgovine, pošte, banke, itd). Kada govorimo o otvorenim prostorima, u Gradu Zagrebu zaštitne maske obavezne su i na otvorenim prostorima tamo gdje je koncentracija ljudi velika, odnosno gdje nije moguće držati fizičku distancu.

Vratimo se na ovaj konkretan događaj.

Profesorica Alemka Markotić, snimatelj Ivan Teskera i ja osobno, bili smo na javnoj zelenoj površini, profesorica Markotić imala je jedan mikrofon kojeg smo pripremili za nju, ja sam imala drugi. Nije bilo nikakvog nepoštivanja mjera, o čemu i sami izvještavamo i apeliramo već mjesecima.

Nakon što smo ih u prvom naletu ignorirali, par se vratio minutu prije uključenja u program uživo s istim provokacijama, ovaj put malo žešćima, vrijeđajući i nas i prof. Markotić. Trudili smo se se ignorirati situaciju, no kada su nam se približili neposredno prije uključenja u eter i snimatelj je počeo reagirati, rekao im je da se odmaknu i u tom trenutku nastupilo je ono što ste mogli vidjeti.

Nekontrolirani izljev bijesa i uvreda na naš račun. Moje reakcije i dalje nije bilo, probudila sam se, uvjetno rečeno, kada je muškarac mojoj sugovornici uputio pogrdne riječi, koje su ispod svakog nivoa zdrave i normalne komunikacije. Isto tako, skrenula bih pozornost na činjenicu da je muškarac svom psu naredio da stane u pozu u kojoj čeka naredbu za napad.

Osobno mogu shvatiti strah od nepoznatoga, strah od represije, no ono što ne mogu shvatiti jest neargumentirano urlanje i prijetnja. Konstruktivna opaska ili kritika – da, govor mržnje i prijetnje nikako ne.

Mislim da su vrlo teška i izazovna vremena ispred svih nas, i mi novinari, pa tako i ja sama suočeni smo s nikad prije viđenom situacijom. Tenzije u društvu su velike, strah od nepoznatog i gospodarska kriza produbljuju nesigurnost u društvu ali anskioznost se može riješiti i na drugačije načine, ne nasiljem.

Ovo nije posao, ovo je poziv za koji mi živimo. Od ranog jutra do večeri, bez obzira na kišu, snijeg i najveće vrućine, trudimo se izvijestiti javnost o svemu bitnome. Svakog dana učimo, radimo na sebi kako bismo upravo javnost najtočnije moguće izvijestili o društvenim pojavama u državi i svijetu.

Propitujemo i sebe same i očekujemo da javnost propituje nas, ali ne očekujemo prijetnje i bojazan za vlastitu sigurnost.