Splićanin Drago Jukić mladi je sociolog koji je u potrazi za boljim uvjetima ili, po domaću, “trbuhom za kruhom” prije dvije godine s djevojkom otišao živjeti u njemačku saveznu državu Bavarsku, u grad Erlangen.
Perspektivni 24-godišnjak napustio je rodni Split, a trenutno radi kao njegovatelj, jer, kako kaže, pod Marjanom nije bilo lako doći do posla u struci, a htio je raditi nešto što je i društveno korisno. Na početku mu je bilo teško naviknuti se na strogi njemački mentalitet, ističe Jukić, ali nakon nakon mjeseci pohvatao je konce, piše Slobodna Dalmacija.
– Kad si turist, doživljavaš Njemačku kao zemlju dobrog piva, baluna i brda love, no kad živiš tamo neko vrijeme, normlano je da vidiš i drugu stranu medalje. Nedostajali su mi prijatelji i familija, ali Bogu hvala na Skypeu i sličnin virtualnim platformama, pa smo u stalnom kontaktu.
Dan-danas mi fale prijatelji, ali što je tu je. Uglavnom, mogu reći da su se roditelji spasili kad sam otišao, sada im nema tko grintati – našalio se naš sugovornik.
U srcu zapadne Europe na početku je naišao na poteškoće i, kako tvrdi, često su ga poslodavci iskorištavali, jer nije znao koje povlastice mu sustav treba omogućiti kao inozemnom državljaninu. Na početku je radio je kao poštar i dobro zarađivao, a zatim je bio osobni asistent studentu s invaliditetom.
Zahvaljujući spretnosti, snalažljivosti i samosvijesti vrlo brzo se potpuno snašao, te je svoja saznanja filantropski odlučio podjeliti s drugim hrvatskim građanima izvan granica Lijepe naše kako bi im ukazao na mogućnosti koje imaju.
U tu svrhu otvorio je internetsku stranicu s brojnim korisnim kontaktima za ljude koji u Njemačku stižu s područja bivše Jugoslavije, a na webu piše i blog “Projekt Njemačka” čiji je glavni moto “Budi heroj u teškim vremenima” i više nego simboličan u trenutku u kojem se nalazimo.
– Već u startu sam se suočio s brojnim problemima, jer sam mislio da im je znanje engleskog jezika dovoljno za rad, ali sam se prevario. Nijemci što se tiče jezika pariraju Talijanima, teške su “konzerve”, pa se još uvijek može čuti diskriminiracijski slogan “ili pričaj njemački ili ostani kući” – kaže Jukić o svojim početcima.
S vremenom je usvojio jezik, izmjenio nekoliko poslova i sada u trenutku oblaka nelagode koji lebdi nad Europom, kao njegovatelj osjeća dužnost sa zdravstvenim djelatnicima podjeliti saznanja do kojih je došao u svojem radu s pacijentima.
– Čekaju nas tužna vremena koja su rezultat koronakrize. Želim potaknuti sve kolege koji rade u zdravstvenom sustavu, bilo kao liječnici, medicinski tehničari ili njegovatelji, da daju sve od sebe kako bi naši pacijenti ove trenutke proživjeli na najbezbolniji mogući način – tvrdi 24-godišnjak i dodaje kako pacijentima treba malo da ih se razveseli, jer, kako navodi, dovoljno je razmijeniti s njima “dvi-tri riči” i poslušati što vam imaju za reći.
Mladić u Bavarskoj radi od kuće do kuće, a česta je situacija da njegovi pacijenti nisu vidjeli vanjski svijet duže od pola godine.
– Samoća i dosada mogu biti jako demotivirajući, a osjetio sam to na vlastitoj koži dok se nisam prilagodio životu i radu u novoj sredini. Starijim osobama i mojim pacijentima izrazito nedostaje šetnja po prirodi, prelazak preko ulice ili tek naoko običan cvrkut ptica, a njegovatelji su im često jedini kontakt s vanjskim svijetom. Pričajte im, pričajte i pričajte – upozorio je mladi njegovatelj jer, kako govori, to starijima mnogo znači.
Foto: Facebook