Međutim, povjerenstvo je (možda iz neznanja ili radi površnog pristupa) zanemarilo daleko kobniju činjenicu, a ta je da skupštinu HEP-a, to znači najvažnije tijelo u HEP-u, čini samo jedan čovjek – a taj je upravo sam ministar Tomislav Ćorić. Ćorić se ponaša kao da je HEP njegova privatna firma. Nepotizam vladajućih moćnika u Hrvatskoj nema srama niti granica.

Zašto je nepotizam uz korupciju jedno od najvećih zala za jedno demokratsko i civilizirano društvo? Zato što se bitne društvene pozicije dodjeljuju na temelju obiteljskih, prijateljskih ili inih netransparentnih osnova, a ne na temelju znanja i sposobnosti.

Kad student elektrotehnike čuje da je kum nekog ministra postao član uprave HEP-a, on gubi motivaciju učiti, truditi se i imati rezultate, jer može biti najveći genij svijeta, ali ne će ništa postići ako nema ministra za kuma.

I tu dolazimo do ključnog problema upravljanja u našoj domovini. Bilo u politici ili gospodarstvu, zdravstvu i ostalim područjima, na upravljačka mjesta se ne postavljaju sposobni, moralni i oni koji imaju rezultate, nego se postavljaju kumovi, rođaci, djeca bivših dužnosnika UDBE, komunističkih dužnosnika, itd.

I onda se čudimo zašto nam, na primjer, tvrtke u državnom vlasništvu tako malo uplaćuju u proračun, iako imaju monopol na tržištu, zašto liječnici, policajci i učitelji imaju male plaće – odgovor je uvijek isti: nepotizam i korupcija. Jednostavno, oni koji u Hrvatskoj obnašaju ključne dužnosti nisu sposobni već podobni, a nesposobni ne donose rezultate.

Da je Ćorić upleten u korupciju, to znamo iz slučaja Krš-Pađene, a sada znamo i da provodi nepotističku politiku.

Neki se možda sjećaju da je Tomislav Karamarko morao dati ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Vlade, zato što ga je povjerenstvo za sukob interesa proglasilo krivim.

Krajem 90.-ih godina Franjo Tuđman je razriješio ministra prometa Lužavca zbog gužve i loše organizacije trajektne linije prema Novalji.

Ovime želim naglasiti da je hrvatska politika krajem 90.-ih imala svijest o političkoj odgovornosti i njezinoj važnosti za demokratski razvoj društva.

Hrvatska 2020. godine prvo uopće ne bi smjela imati ovako velike afere u javnom životu, ali niti ignorantsko ponašanje političkih moćnika naspram vlastitih državljana.

Ćoriću bi bilo iznimno pametno da sam podnese ostavku i sačuva minimum vlastitog dostojanstva, a ukoliko to ne učini, Plenković ga mora odmah razriješiti.

Ukoliko se ne dogodi ni jedno ni drugo bit će to samo još jedan dokaz neodgovornog korupcionaškog, antieuropskog usmjerenja ove vlade.

Dragi prijatelji, ne smijemo i ne ćemo odustati od naše lijepe Domovine. Nepotizam i korupcija nestaju kad je funkcionalna vladavina prava, a ona nema alternativu”, ističe Karolina Vidović Krišto.