Novoizabrani državni odvjetnik Ivan Turudić dao je veliki intervju Večernjem listu u kojem detaljno opisuje kako je otkrio da je njegov automobil propucan. Odgovorio je i na pitanje zašto u Saboru nije govorio istinu, a dotaknuo se i sporne vožnje sa Zdravkom Mamićem. Donosimo najzanimljivije detalje intervjua.

Možete li s javnošću podijeliti neke nove okolnosti vezane za pucnjavu?
Ne mogu. Ništa novo ne znam, a i da znam, o tome ne bih smio govoriti. Pio sam kavu s prijateljem u Virovitici kad mi je automehaničar došao reći: “Pa ti imaš metak u autu.” Kakav metak!? Baš me je uznemirilo jer mi je prva pomisao bila na unuka od godinu i pol kojeg sam u tom autu svaki dan vozio. Sada ga više ne vozim jer imam osiguranje.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: VIDEO: Zastupnik Josip Jurčević: Globalist Andrej Plenković je “isprao mozak” Butkoviću i Anušiću, Pupovčeve Novosti vode otvorenu antihrvatsku kampanju

Znači, trpi i vaš privatni život, a predsjednik Milanović iznio je teoriju da je sve izrežirano kako biste se domogli sigurnosne zaštite i “oklopnog” vozila.
Posebno mi je ružno bilo to kada su me Zoran Milanović i Ranko Ostojić optužili da sam u dogovoru s Plenkovićem sam sebi pucao u auto. Kakvi umovi mogu smisliti takve stvari i s kojom motivacijom? Ne radi se ni o kakvom blindiranom vozilu, što je i ministar Božinović izjavio. Naravno da takva vrsta zaštite inkomodira, no i to je cijena novonastale situacije. Imao sam zaštitu prije 15 godina tako da znam kako izgleda privatnost pod sigurnosnom zaštitom, to zna biti frustrirajuće uza svu profesionalnost i korektnost djelatnika na osiguranju.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Nikola Grmoja komentirao odlazak bračnog para Raspudić: Most još uvijek ima dovoljno kvalitetnih ljudi

Predsjednik je tada otkrio i da se to dogodilo mjesec dana ranije.
Što je otkrio inspektor Milanović? Pa sâm sam rekao da sam vidio oštećenje na retrovizoru možda i mjesec dana prije prijave policiji, ali nisam tome pridavao važnost jer nisam imao razloga pomisliti da je to od metka. Pogledajte i sami, snimio sam mobitelom. (Oštećenje nepravilnim oblikom i veličinom ne daje naslutiti da je nastalo od metka jer je plastika na retrovizoru pukla kao da je na tom mjestu nečim udarena, op. MJ). Tjedan dana prije nego što su mi otkrili metke otišao sam u poslovnicu svoga osiguranja u Virovitici gdje su napravili izvid, ali ni oni nisu otkrili metak u retrovizoru. Kad sam se vozio u Viroviticu, supruga je uočila da mi je otpala ukrasna lajsna, koja je sve vrijeme krila drugi metak, evo vidi se na ovoj snimci, koji je automehaničar uočio u vratima vozila. A nakon toga je policija pronašla i metak u retrovizoru.

Predsjednik Milanović je za vas rekao “tko god je glasao za njega, za mene ne voli ovu državu, neprijatelj je Hrvatske”.
Dakle, od branitelja postao sam neprijatelj Hrvatske. On nije samo vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH nego i vrhovni mrzitelj. Nevjerojatan je njegov kapacitet mržnje. Nije riječ samo o meni, radi se o stotinama ljudi.

Obećavao je u svojim istupima: “Plenković i Turudić lete, proganjat ću ih kao đavao.” Mogao je probuditi u vama osvetničke porive?
Ne, neću se osvećivati. Prestar sam i preiskusan da bih se poveo za tim.

Tražeći motive za takvu angažiranost predsjednika Milanovića na tome da vas se ukloni s pozicije GDO-a neki tumače da se možda tako čuva od nekih po njega neugodnih otkrića?
Ja ne znam je li to istina i zna li možda Milanović nešto što ja još ne znam. Već prije deset godina od slučaja Perković i “državnog udara s pištoljem na vodu” i “sudaca koji namjerno krše zakon”… Milanović me napao, ali usredotočit ću se na posljednjih šest mjeseci. Dvije su riječi u njegovu vokabularu najupotrebljavanije, “ja” i “Turudić” s nizom kvalifikacija. Ja nisam motiviran Zoranom Milanovićem. Nisam se kandidirao za glavnog državnog odvjetnika radi Milanovića. Inače, s njim je potpuno nepotrebno i nemoguće diskutirati na normalnoj i ljudskoj razini. Dakle, kad mi on kaže da sam razbojnik i kriminalac, zar bih ja tada trebao uzvratiti: “I ti si razbojnik i kriminalac.” To bi bilo ispod nivoa.
Građanin Milanović imat će isti položaj kao bilo koji drugi građanin. Nisam ostrašćen u odnosu na njega, jedino je on ostrašćen u odnosu na mene, što je već postalo opsesivno jer nema dana da me ne spominje. Najodvratnije od svega mi je bilo što mi je išao na obitelj i što je rekao da sam si sam pucao na automobil u dogovoru s Plenkovićem kako bih dobio osiguranje. Nisam zbog toga zapazio baš puno osuda u medijima, što više kod nekih sam osjetio i likovanje. Nisam taj događaj htio potencirati jer nisam htio biti subjekt izborne kampanje. Rekao sam već da je predsjednik Milanović svojim prostačkim i divljačkim istupima nacrtao metu na mojim leđima. Za mene je nesporno da je svojim istupima stvorio takvo ozračje da je mogao nekoga motivirati da mi puca u automobil. Koji su njegovi motivi. Rekao sam, mržnja i strah su jako opasni. Možda on zna nešto što ja ne znam.

Spasio vas je predsjednik Milanović.
Kako?
Pa da nije bilo njegova protuustavnog upada u izbornu kampanju, puno više bi se govorilo o vama, a ne o njemu.
Ne slažem se s tim. Zoran Milanović je glavni inspirator antikampanje usmjerene na mene, on je spiritus movens, sve je pokrenuo i stoji iza svega. Koja je motivacija Ranka Ostojića bila, osim da se umili Milanoviću da svira glazbu koju on želi čuti, kad je rekao da sam ja stopostotni ratni vojni invalid. To je bestidna laž. Imam nula invalidnosti, nisam invalid, a on nije trepnuo i to izgovorio u tijeku kampanje. Prva asocijacija na ime Ranka Ostojića mi je svastika na stadionu u Splitu. Naveo je i da sam rat proveo gledajući televiziju dok mi je 560 ratnih dana potpisao Josip Đakić. A s Đakićem nikad nisam bio u istoj postrojbi. Ja sam bio u 127. brigadi, a on je bio u istočnoj Slavoniji i ima svoj ratni put. Nikad se nismo dotakli niti je on ikada imao ovlasti nada mnom. Upoznao sam ga 1995., ‘96., možda i ‘97., više se ne sjećam. Odakle tom neuspješnom ministru temeljnog ljudskog poštenja da izmisli svako slovo koje je izgovorio o meni?
Jeste li u međuvremenu pomislili, s obzirom na to što se sve govori o vama, a znate i da će se ta kampanja nastaviti i kad stupite na dužnost, što je meni sve ovo trebalo. Jeste li pomislili odustati?
Nisam. Nemam ništa protiv kritika, međutim ovo što je upućeno prema meni nisu bile kritike nego čisti govor mržnje i pokušaj instrumentalizacije radi postizanja izbornih probitaka. Očekivao sam napade i svakakve reakcije, ali ni desetinu ovoga. Teško se unazad dvadesetak godina sjetiti da je netko bio tako bjesomučno napadan. Ipak, nisam pomišljao odustati i veselim se stupanju na dužnost. Siguran sam da ću svojim radom pokazati da svi oni koji su vodili kampanju protiv mene nisu bili u pravu.

U javnosti dominira stav da su okolnosti vaših odnosa sa Zdravkom Mamićem i Josipom Rimac nedostojni dužnosti suca i GDO-a i da ste o tome lagali?
Nisam lagao ni kad sam na RTL-u rekao Zoranu Šprajcu da se ne družim sa Zdravkom Mamićem. Točno je da se dvije večeri zaredom Zdravko Mamić dovezao automobilom pred moj stan. Bilo je oko osam sati navečer u ljetno doba. To nisu bili konspirativni noćni susreti.

To je bilo nakon što je Mamić pušten iz istražnog zatvora?
Da. Što sam trebao napraviti?! Da ne izađem, ostaviti ga da logoruje ispred zgrade. Nisam s njim bio u svađi, a nikada nisam tajio ni poricao svoj odnos s njim kao što su to radili mnogi moralni ljudi niti sam ga ja poslao u istražni zatvor. Nikada nisam postupao ni u jednom predmetu povezanom s njim. Tada sam mu rekao da se ne možemo družiti. On je gunđao i onda mi je drugi put došao govoreći: “Svi su me izdali.” Čudi me da u tom prijedlogu nije navedeno i da je Zdravko bio na sprovodu moje majke 2016. godine.
Što se tiče poruka iz mobitela Josipe Rimac, tek je u zadnjem izdanju tih poruka list koji je to objavljivao napisao da sam se 2016. izuzeo iz predmeta u kojem je bila Rimac. Ona je bila svjedokinja, a radilo se o nekom stanu u Kninu za stjecanje kojeg je bila optužena izvjesna Ana Marija Radić, a stan je stekla Josipa Rimac. Tada je GDO bio Dinko Cvitan, a ravnateljica USKOK-a Tamara Laptoš. Protiv Josipe Rimac nije podignuta optužnica. Meni se imputira da sam pogodovao Josipi Rimac, a iz predmeta sam se izuzeo na vlastiti zahtjev. Izuzeo sam se i 2023. iz predmeta Rimac na VKS-u.
I u predmetu bratića Mire Vrlje još nije gotov kazneni postupak, 25 godina je rok zastare u tom predmetu. I u tom su slučaju rekli da sam lagao jer je prošlo sedam mjeseci, a ja sam mislio da je prošlo dva-tri mjeseca od primitka spisa. Napominjem da je to bilo prije desetak godina. Čim sam vidio da imam njegov spis, nisam jednu sekundu čekao, i u tom sam se slučaju otklonio sam, a ne na nečiju intervenciju.