Hrvatska traži da joj Crna Gora vrati školski brod Jadran jer je simbolično važan za Hrvate, rekao je u ponedjeljak premijer Andrej Plenković, ali njegov crnogorski kolega Dritan Abazović tvrdi da je „u disoluciji Jugoslavije valjda nešto pripalo i Crnoj Gori”.
Šezdesetak metara dugačak bijeli jedrenjak izgrađen je 1933. i sve do 1991. bio je upisan u flotne liste hrvatskih luka.
Na remont u Crnu Goru otplovio je 1991., tada upisan u matičnoj luci Split, ali ga Crnogorci do danas nisu vratili, što ostaje bilateralan spor Zagreba i Podgorice.
Crna Gora je krajem srpnja i početkom kolovoza obilježila 90. godišnjicu broda, zbog čega je hrvatska diplomacija poslala prosvjednu notu Podgorici o „svojatanju imovine”.
Jedrenjak je u ponedjeljak bio i tema na početku Bledskog strateškog foruma, javlja Jutarnji list.
„Država Crna Gora će se nastaviti da se brine o svojoj imovini, mislim da je to fer”, rekao je uoči početka skupa crnogorski premijer Dritan Abazović, naglasivši da on nije od onih političara koji koristi „svađe u regiji da bi stjecao jeftine političke poene”.
„Naprotiv, ja sam za potpuno pomirenje, da ljudi nađu zajednički jezik i o temama koje su puno kompliciranije”.
Abazović se sarkastično zahvalio na „brizi” za „crnogorsku imovinu”, dodavši da je „u disoluciji Jugoslaviji valjda nešto pripalo i Crnoj Gori”.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: BESPRAVNA GRADNJA NA HVARU: Je li moćni šef HEP-a preko veze dobio priključak za struju?
Plenković je u izjavi nakon Abazovića, na upit crnogorske novinarke, naglasio da ta tema treba biti predmet bilateralnih razgovora te da se mora pronaći rješenje koje uzima u obzir „činjenicu da je školski brod Jadran simboličan za brojne Hrvate – pomorce, one koji su se na njemu školovali i na njemu radili”.
Premijer će o toj temi u ponedjeljak razgovarati i s novim crnogorskim predsjednikom Jakovom Milatovićem koji uskoro stiže u posjet Hrvatskoj.
O školskom brodu Jadran svojedobno je pisao i pokojni Ćeljko Galjerić, bivši zamjenik ministra obrane.
“Školski brod “Jadran” jedan je od najljepših jedrenjaka na svijetu. Tko ga je vidio, počastit će ga tim epitetom. Kao da je bilo danas, sjećam se tog proljeća početkom druge polovice sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Bili smo na najvišem dijelu zgrade u ondašnjoj makarskoj gimnaziji. Zadivljeno smo promatrali visoke dijelove jarbola i jedara “Jadrana” i čim bi završila nastava zaputili bismo se prema brodu. Uživali smo u promatranju svega što se moglo razgledati.
Glavni projektant, autor plana gradnje broda “Jadran“ bio je inženjer Josip Škarica iz Rijeke. Gradnja plovila započela i završena je u Njemačkoj, u Hamburgu, u brodogradilištu Stlken Sohn, a brod je u srpnju 1933. stigao na Jadransko more. Inicijator gradnje bio je splitski ogranak društva Jadranska straža. U lipnju 1925. godine Glavni odbor Društva donio je odluku o nabavi školskog broda. Isto to Društvo jedrenjak je darovalo i na svečan način predalo Ratnoj mornarici u rujnu 1933. godine u Splitu. Ukupan trošak gradnje plovila bio je 622.743 njemačke marke ili 8,407.030 tadašnjih dinara. Zahvaljujući reparacijama isplaćenima ondašnjoj Kraljevini poslije Prvog svjetskog rata i novcu Komande ratne mornarice, 86,4 posto sredstava za gradnju broda osigurala je država. Preostalih 13,6 posto novca osigurali su članovi ogranaka Društva iz mnogih gradova ondašnje Kraljevine. Od tada do 1990. godine brod je korišten kao izuzetno korisno plovilo za obuku. Bio je upisan u Flotnu listu Komande ratne mornarice u doba Kraljevine, potom u Flotnu listu Jugoslavenske ratne mornarice u razdoblju FNRJ/SFRJ. Brod je bio korišten i u civilne svrhe, za obuku, dakle, vojnih, ali i civilnih pomoraca i nautičara. U listopadu 1990. godine brod je iz Splita odvezen na remont u Remontni zavod “Sava Kovačević“ u Tivtu u Crnoj Gori. Uređenje plovila trebalo je potrajati 18 mjeseci. Upravo u tom razdoblju započinju sukobi i agresija na Hrvatsku. Brod “Jadran“ otad je u Crnoj Gori, do dana današnjega nije vraćen Hrvatskoj”, pisao je Galjerić.
Foto: Hina